Mladen Jose Barbina ( Šepić)
05.10.2007., petak
|
e moj narode 2 POZIV Hrvatskoj gospodarskoj komori Prijetvorno je i nečasno kad zbog udvorništva jedna državna institucija kao sto je Gospodarska komora Hrvatske prigne glavu i zbog prigovora jedne njoj ni u čemu nadredjene strane ustanove u maniri lukavog poltrona svoj ,hvale vrijedan ,prvotni poziv – kupujmo hrvatsko – zamjeni ljigavom parolom – budimo kroativni – koja sama po sebi nije losa kad ne bi znali sto ju je stvorilo. A to je nečasan uzmak pred nedopustivim miješanjem u unutarnje poslove jedne ,valjda još uvijek suverene države. Stoga ,pozovimo Hrvatsku Gospodarsku Komoru neka i nadalje ustraje u, svake hvale vrijednoj, promidžbi i nagovoru hrvatskih potrošača na kupovinu hrvatskih proizvoda unatoč spočitavanju istog od strane europske komisije .Mišljenja sam kako je odustajanje od te činidbe upravo pod tim imenom bio još jedan u nizu cina za koje mislim kako pokazuju sluganski karakter trenutnih hrvatskih vlasti .Naime, u teoriji dresure poznata je činjenica kako se ne drži savršeno dresiranom životinjom ona koja skače kroza gorući obruč kada krotitelj pucne bičem već je to ona koja skoči i kad krotitelj nema bič. Mišljenja sam kako je prijetvorna promjena imena kampanje posvjedočila o cinu završene dresure jer valja se prisjetiti mnogima mrske činjenice kako je unatoč svim nastojanjima Hrvatska još uvijek nezavisna država i nema se sto osvrtati na naputke kojekakvih komisija već joj je uvijek i svugdje štititi dobrobit hrvatskih gradjana a tome na tragu svakako jest akcija = kupujmo hrvatsko. Ne pamtim niti jedan prosvjed izvana dok je[ a i još uvijek traje] trajala akcija-prodajmo u bescjenje i poklonimo hrvatsko. Iz te je činjenice valjda svakom razvidno kako hrvatski i europski interesi prečesto ne idu ruku pod ruku .Hoćemo li puzati ili gordo kročiti svojim putem ne bi trebala biti odluka nekolicine poslušnika. Istina je kako je ponosan čovjek izloženiji neugodi praznog želuca ali sto je to spram pokunjenog pogleda pseta kojem bahati gazde uz pogrde dobacuju oglodane kosti. Mladen Sepic - Barba - 00:39 - Komentari (0) - Isprintaj - # misli 1 Sindrom kapetana Ahaba Ř Ako osjećam bol u svojoj ruci ,a nje nema , sto vama jamci kako nećete trpjeti paklene muke kad umrete ?< kapetan Ahab u Moby Dicku Hermana Melvila Da to nije literarna fikcija posvjedočiti će zamalo svaki nesretnik koji je iz ovog ili onog razloga ostao bez nekog od ekstremiteta. Ako oni sto su nesrećom ostali bez udova i dalje čute njihovu nazočnost trebamo se upitati o stvarnosti naših podražaja i na njima očekivane objektivne spoznaje stvarnosti. U ovom svijetu koji se klanja jedino materiji i za kojeg je duhovna razina uglavnom predmet prezira i omalovažavanja ne bi nipošto trebala biti zanemariva upravo ta činjenica nestvarnog osjećanja jer spoznaja o postojanju istog pokazuje nam kako se nipošto ne smijemo na razini apsolutnog pouzdavati u nasu mogućnost spoznaje činjenica a koje kasnije olako pretvaramo u apsolut istine. To sto osjećamo ono čega na razini objektivne spoznaje nema ,svjedoci o posvemašnjoj nepouzdanosti tzv. objektivne stvarnosti jer se slijedom toga moramo upitati nije li nase cjelokupno poimanje stvarnosti u najmanju ruku upitno. S kojim pravom nijekati postojanje Boga argumentima koji svoje uporište nalaze na nemogućnosti spoznaje temeljene na tjelesnim osjetilima, dakle ,opipu ,sluhu ili vidu Barba, na pobudu gospodina Bulgakova - 00:27 - Komentari (0) - Isprintaj - # e moj narode 1 Premijerovi satovi Posjedovati neki predmet kojeg mi ,plebejci, doživljavamo skupocjenim ,samo po sebi nije zlo djelo .Naravno ,moguće je raspravljati o potrebi i smislu trošenja nemalih ,pa i astronomskih svota novca za predmet koji ima svoje i tisuću puta jeftinije a služnošcu posve jednake inačice. Vjerojatno svatko od nas može u svome posjedu pronaći poneku ne razumom odabranu sitnicu ili krupniju stvar ,ovisno o prihodima .Ne daju li nam upravo takvi ,mali ,ne razumni čini povoda umisliti si kako nase vrijeme još nije isteklo i kako srednje doba u svojoj gruboj stvarnosti može biti oplemenjeno ponekom djetinjarijom . Društvena prihvatljivost tih i tome sličnih nestašluka počiva na očekivanju zajednice kako smo te svojevrsne fetiše mladosti pribavili na zakonom dopušten način. I dok mi ,obični plebejci , pridržavamo sebi (istina ne zakonito ,ali našem mentalitetu prirodjeno ,u odredjenoj mjeri čak i moralno) ,pravo na izigravanje propisa medju koje spada i carinski nadzor , što ni u kom slučaju ne bi smjela biti praksa onih koji takve zakone i donose i provode jer u tom slučaju cijela priča o pravnoj državi ,jednakosti ,demokraciji i sličnim tekovinama suvremene civilizacije postaje smiješna i razotkriva nam samo manje-vise dobro prikriven sustav robovlasničkog društva za koji smo mislili kako je stoljećima iza nas. U vezi s tim slučajem >premijerovih satova< meni pada na um jedna povijesna metafora spornog slučaja . Naime, iako o povijesti nedostatnog obrazovanja ,čini mi se kako u tom primjeru prepoznajem već nebrojeno puta vidjeno dogadjanje. Riječ je o tome kako svi manje-vise znamo kako je Europa kroz povijest kolonizirala zamalo cijeli svijet. Iz filmova vezanih na tu tematiku poznat nam je uobičajeni scenarij. Brod s osvajačima pristao bi na daleku obalu i poglavice potencijalno opasnih domorodačkih plemena udobrovoljile bi se pregrštom malih zrcala ,perli i ostalog svjetlucavog u Europi gotovo bezvrijednog nakita. Naravno da je kolonizacija uz pljačku sirovinske osnove imala i pokoji neželjeni usputni efekt. S vremenom su poglavice naučile citati pa su pomalo prihvaćale sustave materijalnih vrijednosti osvajača i komadići zrcala vise nisu bili dovoljni sto je u odredjenoj mjeri poskupilo osvajanja ali je kod osvajača takodjer došlo do tehnološkog napretka pa su se povećani troškovi za darivanja kompenzirali prodorom u unutrašnjost kolonija i sveobuhvatnijom pljačkom. E ,sad ,ovom mom promišljanju moglo bi se prigovoriti kako Hrvatska nema Bog zna koliko sirovina i to je točno, ali ,ono sto Hrvatsku čini kroz cijelu povijest primamljivim plijenom to je sama Hrvatska. U svijetlu buduće prenapučenosti planeta , Hrvatska je svojim prekrasnim ozemljem i morem idealno mjesto za mirno starenje europskih patricija i oni ne bi trebali zaliti truda i novaca osvojiti je. Novac je samo papir a zemlja je sada i prije i dok je svijeta i vijeka bit će jedino sto uistinu vrijedi. Stoga se nije čuditi sto suvremeni osvajači obilato daruju domorodačke poglavice. Naravno , to je samo metafora. Možda su stvari drugčije .Možda su ti satovi sretno nadjeni ,dobiveni na lutriji, naslijedjeni, moguće je kako ih je nas premijer čiji je doktorat vezan na kazalište posudio iz bogate scenografije i inventara nekog austrijskog kazališta. Zapravo, sve je moguće. Upravo stoga ,ne bi li se zlobnicima ,kakav sam i sam, zatvorila usta a da se ne primjenjuju neke ruske ili američke najnovije(stare) metode ,bilo bi korisno puku objelodaniti račune ( znamo kako garancija vrijedi samo uz predočeni račun te je za vjerovati kako ih je premijerova supruga sačuvala ), i carinske deklaracije jer na moj upit niti jedan od stranih trgovačkih lanaca nije potvrdio mogućnost kupovanja slične robe u hrvatskoj te sam sklon pomisli kako se narečeno ni ne može pribaviti osim iz uvoza. Držim kako to nije pretjeran i pretežak zahtjev i kako mu neće biti teško udovoljiti jer u protivnom ,nas puk ,takav kakav je ,sumnjičav , mogao bi pomisliti kako je u tijeku osvajanje Hrvatske. Mladen Sepic – Barba Vrbovsko - 00:00 - Komentari (0) - Isprintaj - # ponedjeljak, 17.09.2007.upute za ispravnu uporabu zivota Kleči pred Bogom , smij se s prijateljem vodi ljubav s ženom Ne smij se Bogu Ne vodi ljubav s prijateljem Ne kleči pred ženom - 23:59 - Komentari (1) - Isprintaj - # Ukoliko trebate kvalitetan dizajn za vaš blog, javite se sa povjerenjem!! Svratite također i na chat na stranici!! (dizajn-studio 18.09.2007. 00:14) Sposobnost sumnjanja rijetkost je među ljudima, vrlo je malen broj duhova koji u sebi nose klice sumnje, a one se neće razvijati bez uzgoja i kulture. Ta sposobnost je izvanredna, profinjena, filozofska, nemoralna, transcendentna, čudovišna, puna pakosti, škodljiva za ljude i za imovinu, protivna uređenju države i napretku carstva, kobna za čovječanstvo, razorna za bogove, od nje strepe i nebo i zemlja. Anatole France (Moderna vremena, Otok pingvina ) str. 351 - 23:37 - Komentari (0) - Isprintaj - # Ono doba Ono doba Vinske mušice me pratile Neke od njih imenom sam zvao A crveni pecat tvrdu kozu jagodica lica probiti je znao U potrazi za razlozima kojekakvim nikad ne bijah Opijajući tijelo dušu opijah I tako lakše životu se smijah Istine ,i samo nje radi, Ponekad Suza se niz lice smandrljala Dok dusa se pogledom nošena od zvijezde do zvijezde ,kotrljala U pokušaju spoznaje bitka, svemira Ali srećom lijeva me ruka Prinoseći bocu usnama vazda žednim Tog lišavala nemira I tako bi kraj umirio začetak I nakon nekog vremena Bijah spreman na novi početak Barba - 23:25 - Komentari (0) - Isprintaj - # Basna u slobodnom stihu o praščaku istočno od Kupe i zapadno od Drine Basna u slobodnom stihu o praščaku istočno od Kupe i zapadno od Drine //////////////////////////////////////////////////////// Debelo je prase Magistra ruho Na dvojben način steklo I navuklo na se I dok mu braću tove za klanje On s mesarima dijeli sanje U tome pomaže mu nervozni krmak Što običava reći Kako od njega ne postoji Praščić veći I dok debeli i krmak prašinu dižu Mesari s palminom grančicom stižu A iza njih čudni svati puni želje Da nakon klanja praščak podjele A bijaše praščak mjesto od Boga dano U kom je bilo svega Pameti je falilo samo I nije to bilo prvi put Da netko praščiće tjera u kut Jer im je malo znanje A pamćenje još i manje I jedva da je od zadnjeg klanja Prošla godina neka A oni već hrle tamo gdje Stari ih koljač čeka Mladen Šepić - Barba - 23:22 - Komentari (0) - Isprintaj - # Tražitelj čudesa Tražitelj čudesa Nekad davno putovah danima ne bih li nazočio padu vode s velikih visina Nekad davno plovih danima ne bih li se čudio teško mjerljivoj dubini mora Nekad davno letjeh satima ne bih li posjetio zemlje pune ptica čudesnih boja Potroših silne novce ne bih li se divio velikoj raspuklini zemlje Poderah nekoliko pari cipela obilazeći ljudskih ruku djela I ne nasitih se toga Ne najdoh spokoja …………………… Nakon nekog vremena upoznah ljude što govorahu o višim vodopadima ,većim dubinama ,šarenijim pticama o novim ljudskim djelima što bijahu veća ,šira ,teža ,brža ,sjajnija od onih što im ja posvjedočih ……………………. Sav moj svijet se srušio Ne imah snage za novi put …………………….. Poslije mnogih ljeta kišno je poslijepodne u mom dvorištu stvorilo malu lokvicu vode i kad se kasnije sunce uguralo između oblaka što su već obavili svoje lokvici priđe onaj naš sivi vrabac i umije se A ja ……,ja se zapanjen zagledah u to djelo Božje u mome dvorištu I nasitih se ljepotom tog čuda Mladen Sepic -Barba - 23:18 - Komentari (0) - Isprintaj - # Zašto je katolik sretan čovjek Prolazim ulicom prepunom šarenih dućana Gledam ih postrance, ne okrecuci glavu Ne zbog toga sto skrivam pogled Ne zbog toga sto se bojim ući u neki od njih Povremeno odmahujem na pozdrave vlasnika …sto snube na ulazak Ne pokazujem zanimanje jer znam kako su ti …prekrasni dućani zapravo - prazni Cesta kojom hodam strmo se uspinje i …ponekad je teško U istom smjeru voze autobusi i tramvaji , ali, …ja ne ulazim Postrance ima klupa , istina ~ neudobnih , no ~ pomažu , …na njima promislim i u kantama pokraj njih …odbacim poneku zabludu ili napast S mojom se cestom križaju mnoge niz koje se …pruža pogled na krasne perivoje i livade …na kojima se ljudi igraju, leže i odmaraju …pozivajući na druženje i užitak Čudno je sto je tamo tišina, ne čuje se pjev ptica, …oni sto su bliže izgledaju sretni ali oni iza njih …su nekako, ha, sumorni. Oni udaljeniji okreću ledja , …pa im ne vidim lica Ne skrećem Mojom cestom koracam u smjeru juga, …prema suncu Neobično je to sto u to sunce mozes gledati Ne zasljepljuje ,ne bole oči Svjetlost me njegova obavija nježnom toplinom Unosi u mene spokoj Otklanja sumnje Treba li reci Isusom ga zovem Mladen Sepic - Barba - 23:13 - Komentari (0) - Isprintaj - # četvrtak, 13.09.2007.prolog Volin svoju zenu ,volin svoju dicu ,volin svoju Hrvatsku i ponekad volin svoj smuseni hrvatski narod - 08:41 - Komentari (0) - Isprintaj - # |
