TIŠINOFOBI
Current mood: Stresna
Chuck Palahniuk u svojoj je knjizi "Uspavanka" plasirao termin "tišinofobi" koji se koristi za populaciju ovisnu o buci. Da li se ovdje radi o njegovoj umotvorini ili ne, nije bitno, ali bio mi je zanimljiv jer jednim dijelom opisuje skupinu kojoj(nazalost)pripadam.
Radi se o skupini ljudi koja je ovisna o smirujucoj frekvenciji televizora, racunala ili radio-aparata koji im u offu prave društvo. Samci (ali ne nužno samci) ostavljaju TV ukljucen kroz cijeli dan iako ga ne gledaju. Uživaju u frekvenciji zujanja televizora i on ih smiruje jer s TV-om nikad nisi sam. Prije spavanja TV je obavezno ukljucen i upravo je TV njihov pricljivi partner koji ih svojim tiradama uvodi u san.
Tišina je postala nepoželjna.
Zašto?
Da li je problem ostati nasamo sa svojim mislima? Problem ostanka u apsolutnoj tišini gdje ne postoji ništa drugo osim nas i naših turobnih razmišljanja. Da li smo se u jednom trenutku poceli bojati što bi sve naš mozak mogao "ispalamuditi" ako ga, recimo, pocnemo koristiti? Ako na jedan dan nije bombardiran informacijama, slikama, tonovima i erupcijama trivie. Da li bi nas tada sustigla naša latentna depresija? Bi li shvatili da smo potratili godine i godine radeci poslove koje iskonski preziremo? Da li bi shvatili da su nam životi isprazna nakupina dana? Da nam životi nemaju smisla?
Jednom je prilikom jedan moj prijatelj rekao da bez TV-a jednostavno ne može zaspati jer kada mu u pozadini ne drnda neki sound pocinje razmišljati o problemima, love ga tjeskobe pa se kao posljedica toga satima vrti bez ikakve šanse da uroni u san. Razumjela sam to jer sam tada i ja imala problema sa spavanjem i nisam mogla zaspati bez nekog moronskog filma koji me uspavao svojom imbecilnom radnjom. Nakon što problemi sa spavanjem nestane, ostane ovisnost o TV-u i osjecate se nelagodno ako se nadete u situaciji u kojoj morate spavati, a oko vas nema jednog jebenog TV prijemnika. Postanete ovisni o smirujucim glupostima koje se svakodnevno emitiraju u eter. Ne možete bez toga...
Njujorški starosjedioci ponekad na duža putovanja u mirnije krajeve uzimaju CD na kojem je snimljena gradska buka jer u suprotnom ne mogu usnuti.
Jesmo li postali ovisni o stresu?
