FANKI DŽANKI
Current mood: Na Kreku
Što dulje gledam Dvornikove to mi se cini da je Dvornik najnormalniji od sve te garniture likova. Izredala se tu prava plejada "nakarada" i bez obzira na sav hejt koji usmjeravaju prema tom rijelitiju meni je super zabavan... Najvjerojatnije se radi o mojoj nostalgicnoj crti jer sam kao klinka obožavala Dvornika, a i danas njegov prvi album smatram jednim od najboljih, ako ne i najboljim Hrvatskim pop albumom...
Jucer sam se nasmijala gledajuci reprizu,onog diklica koji pokušava na sve nacine prikupiti sažaljenje i divljenje zbog cinjenice da je jednom bio narkoman i da se, zamislite, potpuno sam skinuo s droge. Neki ljudi vole biti pohvaljeni za nešto što trebaju napraviti. Skinuo se s droge... Uuuuuu! Vauuuu! To i trebaš napraviti sroljo! To je kao da tražiš priznanje zato što si imao žgaravicu i uzeo Gastal...
Kasnije je srao nešto o njegovim tjeskobama i depresijama, o boli koju skriva duboko unutra, pa je srao kako ne voli govoriti o tome iako je to govorio baš u trenutku kada ga je snimala kamera. Ako o necem ne voliš govoriti, to ne obznaniš cijelom svijetu. On je ustvari apsolutna suprotnost toga. Vjerujem da neprestano davi ljude svojom usranom pricom o skidanju i danima slave. Zato mi je Dvornik ispao oke, barem nije srao o svojim narkomasnkim danima i ocajavao nad tim. Iskren je. On i dalje pomalo žali za "dobrim vremenima"...
Jedan dio lijecenih narkomana smatra da je skidanje nešto cemu se mi ostali trebamo diviti. No, zajebali ste se dragi moji prijatelji. Ono što ja mogu izvuci iz tvog narkomasnkog iskustva jest :
a) Da si imao para (jer ja recimo nemam viska love za drogu)...
b) Da ti je bilo super (jer nikom za vrijeme drogiranja nije loše)...
c) Da nisi radio (a imao si para)...
Apstinencijska kriza je grozna. Imala sam (ne)prilike gledati kako to izgleda i nepotrebno je reci da se radi o odvratnom stanju covjeka. No... Velika zabava - velika cijena.
Ako si se malo zabavio, mamuran si...
Ako si se pošteno zabavio, imaš apstinencijsku krizu...
Ako si se previše zabavio, mrtva si rock legenda...
Krivica je iskljucivo tvoja.
Jedina ekipa koja bi se trebala diviti ex-narkomanima trebala bi biti ona ekipa koja se još nije skinula. Mi se nismo ni navukli. Cemu se mi imamo diviiti? Neka se on meni divi zato jer se nikad nisam ni navukla.
Cista k'o Power "Puff" girl!
I znam da je to bed. Istina. Bed je i alkoholizam. Bed je živjeti s tim ljudima. No, budimo iskreni... Teže je ovima koji se moraju brinuti za nadrogirane lešine. Narkicima je teško skinuti se i to je to. Tu njihov problem pocinje i završava. A ako mi netko pocne govoriti kako je teško to što je morao krasti i namicati novac za drogu onda cu ga zveknut sandalom preko gubice jer ako si proveo 5 dana u Hrvatskoj znaš da se svi po pitanju novca ponašamo kao da skupljamo za žuto.
Ne patetizirajte...
Postoje i oni koji su skloni pisati knjižurine patnickih memoara kao da se radi o uznickim ljetima provedenim u gulazima hladne sibirske vukojebine. Skloni su koristiti konstrukcije kao "moj osobni Holokaust". Hej momcino... Židovi nisu cijeli dan spavali ušlagirani žutim! Nisu na ludom partyu zaradili Hepatitis C. Nisu pušili kite za krek... Karlo Štajner može pricati o patnji. Nelson Mandela može pricati o zajebanom životu. Kada te totalitarni režim nagazi i baci u svoje tamnice, trenutak je kad se pišu prve stranice memoara. A kada si se ujutro probudio, napucao gudrovine i ponovno zaspao, trenutak je kada u najboljem slucaju možeš zapoceti sa pisanjem bloga.
