There are secrets in this life that I can't hide...
Prije isključenja...
Upravo sam na Blog.hr-u pročitala da se privremeno isključuje Blog zbog remonta pa odlučih napisati novi post.
Ali što pisati u trenutku u kojem se čini da sve propada, da cijeli svijet ide nizbrdo? Štrajkovi, prosvjedi, pobune, ratovi...
Učitelji, nastavnici i profesori objavili rat Vladi... a Vlada nikako da kaže da... nije ona kurva.
Glavaš i dalje štrajka glađu... valjda... pametan čovjek - pazi na liniju.
Na vijestima ništa novo ni zanimljivo. Vjerojatno se na Bliskom istoku opet netko poubijao... U Africi je samo u zadnjih nekoliko minuta već umrlo nekoliko desetaka djece... Korejci pripremaju nova testiranja nuklearnog oružja... A u SAD-u Bush i dalje pjevuši: "...viruj, bit će sve u reeeduuu..."
Mi ostali živimo sretnim, bezbrižnim životima, daleko od nemira, rata, stradanja. I nismo zadovoljni. I nismo sretni. Možemo li uopće biti sretni kad uvijek težimo nečem višem, kad unatoč svoj sreći koja nam je pružena, želimo još? Nedavno sam o ovome pisala zadaćnicu iako tema zapravo nije imala veze s ljudskom pohlepom, životnim idealima i ciljevima, ali sam sve to nekako uspjela uklopiti u kontekst. Iz onoga što sam napisala uspjela sam izvući zaključak da ljudima za sreću često nije dovoljno ispunjenje svih želja vezanih uz materijalno bogatstvo te potpuno emocionalno i duhovno zadovoljstvo i to samo zato što ne znaju biti sretni. Nikada prije nisam mislila da je za sreću potreban neki talent, ali sad mi se čini drukčije. A to baš i nije dobro. Priznajem da sam i ja takva, no barem znam da bih bila sretnija kad bih znala prihvatiti sve što imam i kad ne bih razmišljala o tome kako bi bilo bolje da je drukčije. Jer ionako znam da će jednom biti drukčije, bit će bolje ili gore. Kako god bilo, morat ću se s tim nositi. Ne sad... Ne odmah... Jednom.
24.11.2006. | 16:04 |
18Komentiraj |
# |
Ajde na vrh bloga
Scena "Gego", 2. put
----------REZ! Nije dobro!----------
Ok, ja mislim da je krajnje vrijeme da dođem na Gegu i u potpunosti doživim taj fuckin' koncert, vizualnim i akustičnim osjetilima. Helouuu!!!
Naime, prvi put (ovog ljeta na Jadriji) stala sam točno ispred pozornice, ali... Ali neee... Problem je u tome što se sjećam samo par pjesama... A vi sad pogađajte zašto!
No dobro, barem znam da sam bila tamo, da sam vjerojatno skakala, plesala, derala se (da, tako vam ja pjevam...) itd.
Moj drugi pokušaj (ovaj petak u Vodicama) završio je pomalo neslavno. Došla sam u Vodice spremna, pokraj svih svojih alkoholiziranih prijatelja - kako bi rekla gospođica Štulić - ostati trijezna ko dren.
Nažalost, čim sam se približila pozornici, obuzeo me osjećaj zle kobi. Negdje u daljini čula sam Gegin glas, ali pjesma koju je pjevao nije pripadala niti jednoj od onih prvih pjesama na CD-u. Nije to bila Jamajka niti Dobar don, čak ni Curice ljetne... No ljudi oko mene su bili nekako uvjereni da će koncert trajati do kasnih noćnih sati pa smo su ustoličili na jednom parapetu s namjerom da za par minuta sredimo sve derivate i odemo na koncert. Yeah, moš mislit!
Uspjeli smo se mrdnuti s onog parapeta otprilike u isto vrijeme kad je završila zadnja pjesma, a to je (za ne povjerovati) bilo u j***nih 10 sati. Možda čak i prije.
Sreli smo Gegu kad je krenuo u kafić do pozornice i pitali kad namjerava nastaviti koncert. On nam se samo nacerio, odmahnuo glavom i rekao: "Regata, regata!"
Ma koja mrtva regata, čovječe, jes' ti lud???!!!
A šta se može... Sad se mogu nadati da će biti i treći koncert negdje u blizini pa možda bude "treća sreća". Već sam čula neke priče, ali ništa nije sigurno...
PEACE!
19.11.2006. | 15:23 |
9Komentiraj |
# |
Ajde na vrh bloga
Kraj ljubavi u duši mrtvo zvoni... Veče silazi s neba plavo... Spuštam tihe crne zastore...
Sjećanja ponovno naviru... Kao i suze...
Ili je to ipak osmijeh?
Vraćaš mi se opet u snove i, iako to više i nije tako važno, ne mogu prijeći preko toga... Zato što sam te previše voljela.
Premda samo u snu, ovaj put je bilo drukčije. Iz nekog razloga, ja sam bila ta koja se trudila pobjeći od tebe, od ljubavi, od svega...
Nisam čak ni sigurna da je to bio samo san jer sam bila nekako previše svjesna onoga što se događa oko mene. Činilo mi se da čujem zov stvarnosti koja me moli da se ne osvrćem...
...i nisam se osvrnula...
Susrela sam ga slučajno prije nekoliko dana. Bio je to samo jedan od onih rutinskih odlazaka na jutarnju, tj. podnevnu kavu. Nisam ni slutila da bih ga mogla vidjeti, valjda zato što nikada nije bio tu kada sam to željela. Nije li sudbina kučka? (Sorry, Vale, izgledalo mi je prikladno pa sam morala to napisati!)
Koliko bi mi ovo značilo da se dogodilo prije nekoliko mjeseci...
Kako me ovakav susret nekada mogao učiniti sretnom...
A sada?
Sada sam samo prošla...
Odnekud je zasvirao Balkan - zazvonio mi je mobitel; javila sam se.
Znala sam da me vidi i... ovaj put se nisam okrenula.
U tom je trenutku postojalo tisuće odgovora na pitanje zašto?... Zato što nisam htjela, nisam mogla, nije me bilo briga, bojala sam se...
Toliko mi se misli ovih dana vrtjelo po glavi, tako sam željela znati odgovore na sva pitanja vezana uz njega, odgovore koje nisam mogla dobiti jer nisam bila u stanju povezati ni proizvode vlastitog uma. Imala sam dojam da sam izgubljena u vrtlogu svojih razmišljanja, želja, osjećaja...
Ne mogu reći da me nije briga jer me uvijek bilo briga, bez obzira na to što sam to stalno poricala...
Ne mogu reći da ga još volim kad to nije istina...
...no najgore je od svega što nisam sposobna čak ni mrziti ga... I to opet zato što je sudbina kučka. I zato što su ove moje riječi ipak sjena nekadašnje ljubavi. I zato što mi ljudi imamo neku suludu mazohističku potrebu uvijek se iznova vraćati na staro, cijeli se život besciljno vrtjeti u krug.
Ali nekako mislim da ovaj put ipak imam snage stati tomu na kraj i priznati samoj sebi da neke stvari s vremenom postanu samo navika... Ništa drugo.
I da... Sjetila sam se jedinog pravog odgovora na ono pitanje.
Zašto...?
Zato što nisam više zaljubljena.
Pobijedila sam ljubav.
11.11.2006. | 01:32 |
29Komentiraj |
# |
Ajde na vrh bloga
NO MA'AM!
Jeste li ikad razmišljali o položaju žena u modernom društvu?
Jeste li razmišljali o njihovoj podređenosti, iskorištavanju i ugnjetavanju?
Moram vas odmah upozoriti, ako jeste, da ste izabrali potpuno pogrešnu temu za umaranje moždanih vijuga.
Što mislite o položaju muškaraca danas? Čini li vam se da su žene preuzele vlast nad čovječanstvom i uvele svoj poremećeni i nadasve nastrani apsolutizam?
Vjerujem da vam je čudno što ja, kao pripadnica ženskog roda postavljam ovakva pitanja, no imam potrebu napomenuti da sam ovih dana suočena s borbom jednog muškarca da opstane u ženskom svijetu. Želim reći da sam ostala zgranuta odnosom jedne žene prema dotičnom muškarcu. Njemu su naprosto oduzeta prava koja posjeduje kao ljudsko biće. Ponižen je, uništen mu je ponos, njegova fizička snaga ne može protiv emocionalne i duhovne snage njegove supruge. Zamislite život u kojem ne smijete kupiti željeno auto (iako teoretski možete jer imate sredstava) samo zato što vaša bolja polovica smatra da je bolje da se odlučite na neko manje, slabije auto, po mogućnosti fancy dizajna. Auto koje voze žene. Dakako, cilj svega toga jest da vam gospođa uvali svoj sedam godina star kamion, a sama zaposjedne novi peugeot ili fabiu.
To je tužno. Ne, to je tragično! Feminizam je krenuo potpuno krivim smjerom (kao i cijeli svijet uostalom).
Feminizam je pokret koji je nastao u zapadnim zemljama u XIX. stoljeću kao jedna od posljedica industrijske revolucije. Razvoj strojeva je počeo otklanjati potrebu za ljudskom radnom snagom, postepeno eliminirajući jednu od prednosti koju su muškarci imali nad ženama. To je omogućilo ženama da postanu sve značajniji dio radne snage, pogotovo za vrijeme prvog svjetskog rata kada su zamjenjivale muškarce na frontu.
Feministički pokret se ispočetka ispoljavao u dva oblika - kao pokret za ravnopravnost u plaćama, odnosno kao pokret kao davanje prava glasa ženama. Ovo potonje je s vremenom postignuto u većini zapadnih zemalja nakon prvog svjetskog rata, a kasnije i u ostatku svijeta.
Kako je politička, a i ekonomska ravnopravnost žena postignuta u institucionalnom smislu, tako je i feminizam postepeno evolucirao u novu formu tzv. radikalnog feminizma kome je cilj bio promijeniti tradicionalnu ulogu žene u društvu putem napada na brak i materinstvo kao tradicionalne institucije, odnosno na muškarce koji su po prirodi represivni prema ženama. Iako je relativno malen broj žena prihvatio taj ekstremni stav, danas se feminizam najčešće povezuje s njim.
Feminizam se u posljednje vrijeme javlja i kao svojevrsna obrambena reakcija na porast neo-konzervativizma i vjerskog fundamentalizma, kojima je cilj vratiti tradicionalne institucije kao i tradicionalni položaj žene u društvu.
Feminizam se razvijao u valovima:
Prvi val feminizma - traje kroz 19.st. i označava borbu žena za pravo glasa. Te feministkinje su poznate kao sufražetkinje.
Drugi val feminizma - javlja se 60-ih godina prošlog stoljeća i traje do 80-ih godina. Označava klasične postavke i fokuse feminizama; organizacija masovnog pokreta, rodna ravnopravnost, antiimperijalizam, promjenu zakonodavstva, ženske i feminističke časopise, edukacija žena, problematika muškog nasilja i slično...
Treći val feminizma - započinje krajem 80-ih godina prošlog stoljeća i razvija se i danas; pokušava negirati rod i nadilaziti rodne razlike te je s toga blizak drugim teorijama: queer teoriji, post-kolonijalnoj teoriji, transnacionalizmu, ekofeminizmu, trans-feminizmu te ostalim novim feminističkim teorijama i novim društvenim problematikama s kojima se žene susreću.
Fokusi današnjeg feminizma:
Jednaka građanska i politička prava muškaraca i žena
Besplatna i sigurna kontracepcija te pravo na pobačaj
Pravo na slobodu i život žena bez muškaraca te lezbijsko materinstvo
Silovanje u braku
Jednake plaće muškaraca i žene te jednake mogućnosti na radnom mjestu
Reproduktivna prava i kontrola rađanja
Nasilje u obitelji
Seksualna eksploatacija
Traficking - žensko ropstvo
Ženska solidarnost
Prava LGBTIQ osoba, osobito lezbijki, te žena iz drugih marginaliziranih skupina, etničkih skupina..
Teza "privatno je političko" - ne postoji privatno pitanje ukoliko se radi o diskriminaciji i nasilju, jer oni su sami političko pitanje i zahtjevaju društvenu ili državnu intervenciju
(hr.wikipedia.org)
S ovim zadnjim se ne slažem.
Naime, fokusi današnjeg feminizma usmjereni su prvenstveno na iskorištavanje vlastite reputacije "slabijeg spola" čime bi se muškarce dovelo do nezgodne situacije u kojoj moraju popustiti pred željama i potrebama žena da ne bi bili optuženi za šovinizam, konzervativnost i bojkot ženskih prava.
Sve to dovodi do točke u kojoj muškarac postaje - papak!
Što još reći osim: VRAG JE ŽENA!
Tata, drži se!
02.11.2006. | 13:38 |
17Komentiraj |
# |
Ajde na vrh bloga