Jedan poseban dan
Da, nekak sam se već pripremal da ovaj dan obilježim svojim novim postom na blogu, prvim nakon skoro dva meseca, i onda mi je još fino dan upotpunjen jednom sretnom viješću.
Ali, krenimo redom. 8. prosinca ima neko posebno značenje u mom životu, jer je to datum kad sam kršten. Iako je moj današnji odnos s Katoličkom crkvom specifičan, ipak se još uvijek smatram osobom odgojenom u tom krugu, određene vrijednosti toga kruga poštujem (to se prvenstveno tiče običaja i praznika), i odvajam religiju, tj. skup ideja, od crkve, tj. ljudi. Isto kak odvajam i vjeru (osobnu stvar pojedinca) od religije (organizirane ideologije).
Nadalje, to je rođendan čovjeka koji me prozval Miško i dal mi nadimak po kojemu me danas zna celi Zlarin. Vjerojatno me ne bi zvali tak da se ja nisam bunil, a bunil sam se zbog činjenice da se bivši muž moje sestrične zval tak, a kak i ona ljetuje u Zlarinu - razumljivo je da mi nije bilo ugodno kad su mi se to derali svako jutro ispred kuće. Koliko sam uspjel postići da me tak ne zoveju, možete provjeriti u adresi bloga. Nažalost, stvar koja rastužuje je ta da je moj nadimak posljedica onog neugodnog sadizma - kada vidite da nekom nekaj smeta, onda baš jašite po tome. A meni se čini da moja ekipa s mora nije nikad sasvim prerasla taj nivo, čak ni danas, kad su svi već u trećem desetljeću života.
To je rođendan još jednog kolege s faksa, s Foruma, čovjeka koji hoda s curom iz Zlarina, dakle, od kojeg nemrem nikak pobjeći. Još studira lingvistiku, a usto mi mora srediti reinstalaciju Windowsa. :)
Onda, osoba oko koje se sve zapravo i vrti, a koje nažalost više nema među nama. 25 godina. John Lennon, čovjek koji je uspjel ostvariti san mnogih, san koji ga jenakraju stajal života. Mark David Chapman, vjerski fanatik, ubil ga je zbog jedne Lennonove nesmotrene izjave da su Beatlesi popularniji i od Isusa Krista. Uvijek si mislim, kad neko ode na vrhuncu slave, je li to najbolje? Treba stati kad je najbolje, tvrdili su Jinxi i sami se toga držali. I, premda nam se uvijek zna činiti čudnim i rastužiti nas taj brzi rastanak od nekih, opet, bolje je da je tako, nego da smo ih gledali kako polagano i sigurno toneju i kopniju. A tako naučimo i cijeniti one momente dok smo tu, da stanemo, da se okrenemo i prestanemo mnoge stvari uzimati zdravo za gotovo. A ja sam tomu itekako sklon.
Razmišljal sam si koju Lennonovu pjesmu da stavim ovamo, pod najdraže pjesme, Imagine je divna i pacifistička, zapravo čak nihilistička, ali je i toliko isfurana, draga mi je i So this is Christmas (ja volim Božić i tu atmosferu, to je ono dijete u meni koje ne želi vidjeti komercijalizaciju, siromaštvo oko nas i činjenicu da je to danas ionako već predvidivo i znamo ko bu nam kaj poklonil), ali mi je od Lennona nekak najdraža Woman. Pjesma posvećena čitavom "slabijem spolu", u kojoj Lennon konačno, u svoje, ali i u ime svih onih dovoljno senzibilnih muškaraca koji to imaju muda priznati, odaje priznanje ženama za sve ono kaj su napravile. I kaže "Naposljetku, zauvijek sam ti dužan" i "Sjeti se da je moj život u tvojoj ruci". Stoga, evo ovdje teksta te divne pjesme:
(For the other half of the sky)
Woman I can hardly express
My mixed emotions at my thoughtlessness
After all I'm forever in your debt
And woman I will try to express
My inner feelings and thankfulness
For showing me the meaning of success
Ooh, well, well
Doo, doo, doo, doo, doo
Ooh, well, well
Doo, doo, doo, doo, doo
Woman I know you understand
The little child inside the man
Please remember my life is in your hands
And woman hold me close to your heart
However distant don't keep us apart
After all it is written in the stars
Ooh, well, well
Doo, doo, doo, doo, doo
Ooh, well, well
Doo, doo, doo, doo, doo
Woman please let me explain
I never meant to cause you sorrow or pain
So let me tell you again and again and again
I love you, yeah, yeah
Now and forever
I love you, yeah, yeah
Now and forever
I love you, yeah, yeah
Now and forever
Njega je njegova ljubav prema jednoj ženi stajala razlaza s ostatkom Beatlesa. Obožavatelji su ju mrzili, a Yoko Ono je i danas ostala negativna ličnost u povijesti glazbe, po mom mišljenju nezasluženo. Jer, ako je Clapton Harrisonu otel ženu pred nosom, onda je Johnova mirna rastava i novi brak s Yoko za rock-svijet toga doba bil stvarno bezazlen.
Nažalost, danas je 50% Beatlesa na mjestu koje se obično zove "Great gig in the sky", Paul se opet oženil, a Ringa ni čut ni vidjet.
Ali, dan je spasila bombastična vijest. Konačno je dolijal i Gotovina! Čovjek koji je godinama zavlačil čitavu jednu državu za nos, uzrokoval da se oko njega lomiju politička koplja i na njemu skupljaju poeni, od kojega je stvoren kult ličnosti poput Čaruge, sasvim prosječan mladić iz Tkona koji je iz "avanturizma" otišel u Legiju strancih, a posle se malo smucal po Francuskoj i mutil, sada je konačno pal šaka Interpolu.
Da se razmemo - ja ga osobno ne smatram krivim za optužnicu po kojoj ga teretiju. I mislim da bi bilo u redu da bude oslobođen. Ali, njegov je postupak bil izuzetno neodgovoran, tim više jer nema nijednog drugog razloga, osim priglupog argumenta "Svi su protiv Hrvatske" da su ti pristupni pregovori toliko odgađani. Tko zna, da je on odmah bil u Haagu, možda bismo mi već prije godinu i pol bili u Europi i mogli se nadati besputovničkom prelazu granica za par godina. Osim toga, ako tvrdi da je nevin, zakaj to nije dokazal? Koliko je naših generala otišlo u Hag, koliko ih se vratilo? Svi. Neki se braniju sa slobode, neki su prebačeni na naše sudove, a neki su oslobođeni. Jedino je On moral bežat. I istovremeno si je osigural divno zaleđe na suđenju.
Moja majka ima zgodan izraz: "Dal je dreku pljusku." U značenju - napravil je nekaj beskorisnoga, a usto još i usputnu štetu. Dakle, zajebal je Hrvatsku, a na kraju je uhićen. Sve smo ovo mogli gledati pred četri godine i danas je opet mogel biti na Kanarima kao slobodan čovjek. Budala.
Veliju da ga je Petrač otkucal. Tak to ide. Petrača je otkucal Mateković. A Mateković je sam zasral sa svojim bežanjem po Bundeku. I sad bu nakraju još i on, ko prva karika u lancu, najviše nadrapal od Gotovininih.
Bar bu Gotovini sad lepo u supermodernom hotelu u Scheveningenu. Možda čovjek nadoknadi ono kaj je u životu propustil: čitanje, obrazovanje. Ja znam da bi meni odlazak u Scheveningen bila nagrada, a ne kazna. Možda bih tam konačno stigel nadoknaditi ono kaj ne stignem jurcajući naokolo radi 50 različitih stvari, koje me frustriraju i delaju čangrizavim.
|
