"Budite pažljivi kada nešto zaželite. Možda se ostvari."
27.11.2007., utorak
Evo sam da se javim!!!
|
ne mogu na net...sam na msn (komplicirano) ma budala....mislim na sebe!!!nego kad srušim sistem sve će se vratit u normalu!!! eto baš sam kod suzane (gare) posudila joj svoju staru tipkovnicu jer njena je riknula...mislim prviše je 2 litre soka (a prosula po njoj) heheheheheheh....baš je smotana!!!nego počela sam radit...u SUNSHINE za živo čudo je i dobro...odlično...eto dosta više me nitko ni ne čita..kad sam ga zaboravila i zapustila...ma nije to više za mene...al jebiga...pozz |
- 18:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #
05.11.2007., ponedjeljak
dokaz moje dosade...poslije ponoći
|
Ufff...sve moguce internet stranice sam pogledala,skinula sve što se moglo skinut (šalim se-sam ono što mi treba)...dane provodim u dablinu kartajući UNO,i ostale gluposti!!!! Poslije 11 h sam pred zgradom tj. u prolazu zajebavajući se s Andreom i Suzy,izvodimo gluposti tipa tko može više,duže...bla bla..suzy voli pričat strašne priče pa svaki put se userem do kuće...a imam minutu..dovoljno da mi utjera strah u kosti! EVO PAR NAŠIH BISERA!!! MARTINA: Sanjala sam čamčiće.One dugačke ali nisu bili dugački nego kratki. ANDREA: 1.Znaš onog ćelavog? - Pita Andrea dok rukama pokazuje dugu kosu. 2.Bili smo u maka-(maku)..haha SUZY: 1.Pas ludi,opičeni! 2.Zašto sam zadnja po već zadnji put? 3.Šta je kulen? -taj mi je najbolji Eto baš večeras smo suzy i ja igrali uno i to bez prestanka 47 partija UNA...mislim bože..nismo normalni...al eto jebiga!!!!!!!!!!! Dokaz naše dosade!!! Nego jednu večer smo išle mal na groblje...et tak da vidimo šta ima...brrrr...budale!!!! a smo se plašile. Ova subota mi je bila među najboljima...bio koncert..u sklopu HDZ-a...fenomenalno...ma prljavci-majka!!!!!!!!!!!! Mal u inu...pala koja coca-cola (da,da..dobra sam...svaka čast) obišle grad 5 puta...u potrazi za bilijarom..od broda sve do ruža i maka..pa mali svendič (sendvič)pa do kvarta...ostalo je povijest! Eto mal me jebe blog...ne mogu com ostaviti nikom a ni sebi...katastrofa...ajd do sutra |
- 13:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #
02.11.2007., petak
Strašno...evo plačem..jebeš mi sve....
|
Ako imate psa - pročitajte ovu priču... Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču... Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču... Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj. Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse. Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi". Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba. Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe. Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti. Strašno...to sam našla na jednom blogu i reko moram i ja imat...sad sam svjesna šta sam napravila svom psu...i on je završio zako... |
- 00:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #
01.11.2007., četvrtak
Sam je otišao...bez pozdrava
|
Jucer u 18:00 napustio me dragi prijatelj,s kojim sam svaki dan bila,bili smo nerazdvojeni,a sad me napustio! Život nije fer,pogotovo kad mi treba,ne mogu bez njega. Bio je uz mene godinu i 3 mjeseca,još je mlad...i mora puno toga još proživjeti. Nemam više rijeci kojim bi ga mogla opisat,zabilježio je mnoga dogadanja koja su mi obilježila život,slikao je meni drage osobe,snimao sve i svašta...necu rec zbogom jer to ne želim...želim mu sam brzi oporavak...a joj..kak cu bez njega..riknuo mi mobitellllllll...ubit cu se...mama |
- 15:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #
a mrzim blog
|
ništa normalno |
- 11:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Po dvije do tri riječi o meni!!!
 MY MSN....mishellina20@hotmail.com I tak ja mal pričam o sebi!!!!!!!!!!! Osoba sam od svega,moje poznato ime kreće se od Mishellina pa sve do Dunava! Šetam se po Vukovaru,više od birca do birca,ponekad svratim u Dablin ali karta mi je skupa,pa zato zalazim u Dublin Pub!Ako me ko treba,zna di sam!Svoje dragocijeno vrijeme tratim na budale poput mene!Osoba kao ja sretna je što još živi,i nadam se da ću još dugo,jer život je sam jedan...a ja kao da ih živim 100! Dobra sam savjetnica u to ne sumljam,jer s kim dijeli život još sam i ja najbolja! he he he,nego!Šalu na stranu,najviše volim kad sam s društvom,jer tad se pije i pjeva,a to mi dušu hrani! Poznata sam po svojim ludostima,al za to nisam ja sve kriva,krivi su kemijski spojevi,ma garant.Svoj krevet dijelim s ostakom sobe,a moje srce-još kuca!A tko me zna,zna kakva sam,ne želim previše o sebi,možda se i mal umislim,ali mislim da umišljena nisam ili sam tak mislim,a dobro je što još mogu mislit!Najviše se opustim uz moje T.A.M.B.U.R.A.Š.E,ma nek seru al oni su mi najbolji,baš mi dušu diraju! Normalno o ostalim da ne pričam,Thompson ko da mi je brat,a Škoro isto brat! Pa mislim sam S.L.A.V.O.N.K.A. ili ne!Što se tiče strane glazbe,tu sam šaram....tak da neznam ni sama šta slušam!Eto ak nastavim neću znati stati!Ukratko o meni,al samo ukratko,ostale detalje koji mi svakodnevni život čine pa i subotama,pst! [B]A sad mal grafita..koji su fakat dobri!!!!! - s čašom u ruci,tugom u duši, uzdah mi se ote jebem te ŽIVOTE!!! -obaram ljude s nogu_ALKOHOL -griješit ije ljudski ali je osjećaj božanski! -Zašto piti i voziti kad možeš pušiti i letiti? -bolje mrtav pijan nego mrtav trijezan -tko ne puši umrijet će zdraviji -ne gazite travu,pušite je!!!! -u raju je lijepo ali u paklu je ekipa -kad umrem otiću u raj jer sam živjela u paklu! -čak i najopasniji pogled može pustiti suzu |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||