27
subota
listopad
2007
There’s nothing more that I want, than to touch you, to seek truth in your eyes..The only thing that I want, is to be with you and to watch the sunrise..
Zazvonio je telefon... Dugo je zvonio... Konačno se javio...
ON: Halo!
ONA: Bok... Ja sam... Dugo se nismo čuli… Jako dugo.
ON: Ne mogu vjerovati da si to ti... Ali prepoznajem ti glas da...
ONA: Da, predugo... Predugo sam oklijevala da okrenem tvoj broj... Ni sama ne znam kako sam se na to natjerala sada.
ON: Da...
ONA: Našla sam tvoj novi broj na informacijama... Sva sreća pa nema puno muškaraca s tvojim imenom...
ON: (tišina) Kako to da si nazvala...?
ONA: (tišina) Pa, htjela sam te čuti... Vidjeti kako si?
ON: Nakon toliko vremena da me pitaš kako sam... Dobro sam... Ide nekako... Živi se dan po dan... A ti?
ONA: Dobro sam...
ON: Lažeš... Osjetim ti po glasu... Nikada nisi znala lagati...
ONA: Tebi ne...
ON: Da, to je uvijek valjalo kod nas... Barem se nikada nismo lagali...
ONA: Znaš... (tišina) ...Nemam pravo to pitati ali... Dal' se sjetiš kada mene?
ON: (tišina)
ONA: Ne moraš odgovoriti... Postavljam pitanja bez smisla... Previše je vremena prošlo, imaš svoj život...
ON: Naravno da se sjetim... I nekada poželim da nije tako... Ali uvijek je isto...
ONA: Pitam se zašto sam to napravila... Zašto sam te otjerala od sebe... Nikad mi to nije bilo jasno... Možda sam se previše bojala da ćeš biti kao i svi drugi… Da ćeš i ti otići na kraju... pa sam te potjerala... Tjerala te, a samo sam htjela da ostaneš
ON: I ja sam htio samo to..ostati...
ONA: Ja sam kriva za sve...
ON: Ne nisi ti kriva... i ja sam prebrzo digao ruke od tebe… Otišao ponosno muški… Da bi sada sjedio sam i razmišljao o tome kako je moglo biti da sam ostao.
ONA: (tišina) I kako si ti jesi oženjen? Imaš obitelj?
ON: Nemam… Oženio se jesam… Ali nakon dvije godine sam se i razveo. Bila je dobra, draga… Sve mi je želje ispunjavala, ali ju nisam volio. Trudio sam se zavoljeti ju ali nakon nekog vremena shvatio sam da je to nemoguće pa sam ju pustio da ode... Sada se udala ima dvoje djece i sretna je.
ONA: A ti živiš sam?
ON: Da. Živim sam..naučio sam se na to… Navikne se čovjek kada mora.
ONA: Da… navikne se čovjek...
ON: A što je s tobom?
ONA: Ja sam sama… Uživam kao i uvijek… Dobro je...
ON: Nikad se nećeš promijeniti... Ali nisi sretna.
ONA: (tišina)
ON: Ne moraš mi to reći… Znam te toliko... Mirnija si nego što si bila prije...
ONA: Pa eto bilo je vrijeme da i ja malo odrastem...
ON: Da, tko bi rekao da ćeš i ti jednom odrasti i biti ozbiljna žena...
ONA: Da.. Morala sam i ja malo odrasti.
ON: Znaš, često sam razmišljao o ovome... Sanjao da ćeš nazvati... Da ćeš se pojaviti negdje... Onako iznenada. Zamišljao sam kako ću biti sretan ako te opet vidim ili čujem… (tišina)… I jesam sretan... Ali sam istovremeno i potišten…
ONA: Zašto?
ON: Zato što mi je sad jasno da se neke stvari ne mogu vratiti na staro... Promijenili smo se... Nismo više djeca.. Nismo više tako mladi i puni poleta... U stanju mijenjati sve.
ONA: Znam.. Znam da nije više isto… Ali...
ON: Nema tu ali više... Znaš to i sama… Ne moram ti to ja govoriti... Odrasli smo...
ONA: (tišina) Znači kad... Znači kad spustim slušalicu...
ON: Nećemo se više čuti, da... Neću te zvati, a nećeš ni ti mene... Samo bi se povrijedili još više.
ONA: Znači nećemo se ni vidjeti...?
ON: Nećemo… To je bolje za nas oboje... Bolje da te ne vidim...
ONA: Htjela bi te vidjeti...
ON: Nije stvar u tome da te ne želim vidjeti… Želim to više od svega... Ali znam da ne smijem. Tako bi samo povrijedio sebe, a i tebe...
ONA: Znam… (tišina)
ON: Nisam te zaboravio... Niti ću to ikada napraviti... Znaš to… Nikada te neću istjerati iz svog srca… Niti iz svojih misli… Tamo ću te čuvati dok sam živ.
ONA: (tišina) Ali...
ON: I nemoj se sada pitati zašto... Nemoj jedina… Tako je moralo biti. Sada bi najveća pogreška bila vjerovati da možemo nastaviti gdje smo stali prije 12 godina...
ONA: Ne mogu dalje… Od onda. Od onoga dana.
ON: Znam.
ONA: Nisam htjela da budeš nesretan… Oprosti mi…
ON: Nisi ti kriva... Ne možeš se krivit što sam te zavolio… Previše zavolio. Nisi ti kriva što ne mogu voljeti drugu... Jednostavno je tako..
ONA: (tihi jecaj)
ON: Draga, vrijeme je da se pozdravimo... I da završimo s ovom mukom... Molim te napravi to zbog sebe i zbog mene… Nećemo se više kažnjavati… Dobro?
ONA: (tihi jecaj) ...Nemoj... Nemoj spustiti slušalicu… Molim te...
ON: (tišina) …Nemoj plakati....
ONA: (tihi jecaj) ...Volim te...
ON: I ja tebe… Ali ne možemo ovako… Ne možemo si opet otvarati stare rane... Nemoj… Nemoj misliti više na to… Živi život... Živi i sjeti me se kada spavaš... Tamo možemo biti zajedno. Tamo te čuvam svake noći… Tamo imamo 22 godine i ništa nam se ne može dogoditi.
ONA: Ne želim ovo... Ne želim da nestaneš...
ON: Znam… Ni ja to ne želim ali znam da je to najpametnije… A znaš i ti... Samo što sada ne želiš to priznati…
ONA: Ne mogu poklopiti slušalicu...
ON: Onda ću ti pomoći još ovaj puta voljena.... Pozdravit ću te... I reći ti da ćeš mi uvijek biti u mislima i srcu... Živi srećo moja... Živi... Volim te...
(spuštena slušalica)
ONA: ...jecaj... I ja tebe volim… …jecaj…
Prošlo je 40 godina. Nisu nikada više razgovarali niti su se vidjeli. Onda je on umro. Na njegovoj ploči u donjem desnom kutu stajalo je malo ugravirano srce, a pored njega riječi: ''Ovo je srce pripadalo samo njoj.'' Pored toga je stajao datum njihovog telefonskog razgovora. Tog hladnog zimskog jutra na grobu je klecala sijeda starica i tiho plakala. Suze su klizile niz njezino naborano lice, a njezin topli dah je bio jedino što je bilo toplo. U naboranim rukama je držala jednu crvenu ružu. Dugo je tako nepomično klečala… Zatim se nagnula, poljubila ružu i stavila ju na grob. Otišla je polako u daljinu... Polako… Polako... Kao da ne želi otići. Svaka je godine dolazila na taj dan i nosila ružu. Uvijek bi se zadržala kojih 15 minuta i opet nestala. Jedne godine starica nije više došla... Nije bilo starice… Nije bilo više ruže... Samo prazan grobak i snijega na njemu. No te noći zvijezde su posebno jako sjale... Sjale su jer nije više bilo tuge… Jer su konačno bili zajedno, tamo gdje su jedino mogli biti sretni zajedno... U vječnosti…
Nemoguće je samo velika riječ koju koriste mali ljudi da bi lakše živjeli u svijetu koji im je dan umjesto da potraže snagu da bi ga promijenili.
Nemoguće nije činjenica.
To je mišljenje.
Nemoguće nije izjava.
To je izazov.
Nemoguće je mogućnost.
Nemoguće je privremeno.
Nemoguće je ništa.
BEZUMNO JE...
...mrziti sve ruže jer si se ogrebao na jedan trn...
...odustati od svojih snova jer se jedan nije ostvario...
...gubiti nadu u molitve jer jedna nije uslišana...
...odustati od svojih napora jer je jedan bio uzaludan...
...okriviti sve prijatelje jer te jedan iznevjerio...
...ne vjerovati u ljubav jer ti je netko bio nevjeran ili ti nije uzvratio ljubav...
...obaciti svaku mogućnost da budeš sretan jer nisi uspio u prvom pokušaju...
ZAPAMTI DA SE UVIJEK...
...može pojaviti druga šansa...
...novi prijatelj...
...nova ljubav...
...obnoviti snaga...
Siguran put k neuspjehu je - odustati! Često budući uspjesi dolaze preko sadašnjih promašaja...
Nemoj se osvrtati na prošlost i tugovati za njom jer ona je prošla;nemoj se zabrinjavati oko budućnosti jer još nije došla.
Živi u sadašnjosti i učini je prekrasnom toliko da bude vrijedna pamćenja.
komentiraj (59) * ispiši * #
20
subota
listopad
2007
Kažu da je potrebna minuta da upoznaš novu osobu... sat da je naučiš cijeniti.... dan da je zavoliš a cijeli život da je zaboravis."
Bio jednom jedan otok, na kojem su živjeli svi osjećaji i ljudske vrijednosti: Dobra Volja, Tuga, Znanje i među ostalima i Ljubav. Jednog su dana shvatili da će njihov otok potonuti, te su pripremili svoje brodove kako bi ga napustili. Jedino je Ljubav željela ostati do posljednjeg trenutka. Kada je otok bio tren do potonuća Ljubav je odlučila potražiti pomoć.
Bogatstvo je prolazilo u blizini i Ljubav je upitala: "Bogatstvo, možeš li me povesti sa sobom? Ne mogu, mnogo je zlata i srebra na mom brodu, nemam mjesta." Ljubav tada odluči pitati Ponos koji je prolazio na veličanstvenom brodu. "Ponose, preklinjem te, možeš li me povesti sa sobom? Ne mogu ti pomoći, Ljubavi" odgovori Ponos. "Ovdje je sve tako savršeno, mogla bi mi uništiti brod." Tada je Ljubav zamolila Tugu, koja je prolazila kraj otoka: "Tugo, molim te povedi me sa sobom. Oh, Ljubavi" odgovori Tuga. "Tako sam tužna, da ne mogu." Kada je Dobra Volja prolazila kraj otoka, toliko je bila zadovoljna da nije niti čula Ljubav kako je doziva.
Tada Ljubav začuje neki glas: "Dođi Ljubavi, ja ću te povesti sa sobom." Bio je to starac u malenom čamcu. Kada su stigli do kopna Ljubav se iskrca, a starac ode. Ljubav je bila toliko sretna da je zaboravila pitati starca za ime. Ljubav shvati koliko mu duguje, te upita Znanje: "Znanje, ti sigurno znaš tko me je spasio? To je bilo Vrijeme." odgovorilo je Znanje. "Vrijeme?" upitala je Ljubav. "Pa zašto bi me Vrijeme spasilo?" Znanje puno mudrosti odgovori: "Zato što je samo Vrijeme sposobno procijeniti koliko je Ljubav važna u životu.“
Da bi bio sretan upamti slijedeća prosta pravila!
1. Oslobodi srce mržnje.
2. Oslobodi glavu briga.
3. Živi jednostavno.
4. Pružaj puno.
5. Ne očekuj previše.
IN MEMORIAM TOŠE PROESKI 1981-2007
Pjesma za mog bratka
(napisao: Tony Cetinski)
Ostavi svjetlo na putu kojim želiš poći,
pomozi mi kad snivam, sretan i nasmijan da mogu ti doći
Podigni ruke, u bijeli hram uspravno kreni
i reci tiho svima da ostat ćeš dijete među anđelima.
A ja?
Neka mi Bog otvori oči,
neka mi nebo pojača sluh
da čujem te i vidim
u svakom snu
A ti?
Neka ti Bog podari krila
neka ti nebo podari spas
da pjevaš, pjevaš svima
da zauvijek čuju tvoj glas
Ova te zemlja voli i čuva uspomene na dane kad si bio tu,
a dragi ljudi nose te ko vječnu ranu.
A ona?
Na jastuku leži. U nebo gleda,
sklapa ruke i suze skriva što nisi s njom dok letiš s anđelima.
komentiraj (28) * ispiši * #
14
nedjelja
listopad
2007
That's the secret to life... replace one worry with another.
We must accept finite disappointment, but we must never lose infinite hope.
Ima li nade?
Uvijek kad nešto izgubimo u životu mi se onda okrećemo tome da će sutra biti bolje, da će se to promijenit jer uvijek ima nade. Tog trena i još možda par dana ili tjedana to prolazi i mi se nadamo da će bit bolje da će se to promijenit. I tak prolaze dani i mi mislimo da će bit bolje,pa prođu i tjedni i mi opet mislimo da će bit bolje, da će tuga i bol nestati. I šta se onda dogodi? Mi napokon shvatimo da se ništa nije promijenilo, da nije ništa bolje i da je samo postalo još gore! Onda mislimo da smo se uzaludno nadali a nade ipak nije bilo! Zato je bolje pokušat se pomirit sa nekim stvarima u životu i ne se previše nadat jer ne znaš dal uopće ima nade..?
Hope is the last thing ever lost.
...i kada poželiš plakati
ti se nasmij...
...i kada osjećaš da se lomiš
ti pogledaj visoko...
...i kad vidiš da ti sreća dolazi
ti stavi život na kocku...
...i kada vidiš da gaze po tebi
ti se digni s poda...
...i kada vidiš da ljubav odlazi
ti je pusti da ide...
...život te neće maziti...
...ne dopusti da budeš lutka
ne dopusti da ljudi kažu da si bila kukavica
jer to bi bilo kao da se nisi ni rodila...
...digni glavu visoko,
nasmij se tuzi,
suzama prkosno pogledaj gore...
...i što god te u životu čeka
ti budi svoj...
...SAMO ĆEŠ TAKO POSTATI ČOVJEK...
Hope is nature's veil for hiding truth's nakedness.
Hope is the companion of power, and mother of success; for who so hopes strongly has within him the gift of miracles.
Do you wanna be somebody else?
Are you sick of feeling so left out?
Are you desperate to find something more
Before your life is over
Are you stuck inside a world you hate?
Are you sick of everyone around?
With the big fake smiles and stupid lies
But deep inside you're bleeding
Hope is a waking dream.
komentiraj (29) * ispiši * #
04
četvrtak
listopad
2007
Little words for generous girl..
Do you wanna be somebody else?
Are you sick of feeling so left out?
Are you desperate to find something more
Before your life is over
Are you stuck inside a world you hate?
Are you sick of everyone around?
With the big fake smiles and stupid lies
But deep inside you're bleeding
"At this moment there are 6,470,818,671 people in the world.
Some are running scared.
Some are coming home.
Some tell lies to make it through the day.
Others are just not facing the truth.
Some are evil men, at war with good.
And some are good, struggling with evil.
Six billion people in the world, six billion souls.
And sometimes…all you need is one."
-Tree Hill
Postoje ljudi koji strahuju od života.
Postoje oni koji pronađu sreću i onda je se boje.
Postoje ljudi koji će zbog svoje nesigurnosti otjerati one koje vole samo zato jer misle da im ništa od sebe ne mogu ponudit.
Kako im pokazati da griješe?
Kako ih zadržati kada im je želja za bijegom tako jaka?
Kako se prestati osjećati tako prokleto nemoćno i iskorišteno, prevareno na sve moguće načine jer ti je obećana ljubav i borba do kraja?
Razumijem, uvijek sam bila takva. Razumjela sam ljude i spremno nudila rame za plakanje i riječi za utjehu.
Moje riječi kao da nikada nisu dopirale do nikoga, samo tuđe želje, samo tuđi snovi, njihovi problemi i strahovi.
Što je sa mnom?
Zar misliš da se ja ne bojim da nisam dovoljno dobra?
Zar misliš da je moje samopouzdanje nastalo preko noći...varaš se nije, rušilo mi je život do temelja i opet sam sebe postavljala na noge, plakala sam jer znam osjećaj bezvrijednosti, ali sam željela dokazati sebi da nije tako. Zar misliš da ja nikada nisam sumnjala u sebe?
Zar misliš da mene nekada nije strah života i onoga što mi donosi, to nešto nepredvidljivo, to nešto za što ne znamo hoće li biti dobro ili loše?
Zar misliš da mi nikada nije palo na pamet otjerati te od sebe, grubo odbaciti sve što imamo jer me strah da ti ne mogu ništa ponuditi....ali znaš zašto to nikada nisam učinila....jer sam odlučila ostati i boriti se...jer nisam gubitnik i ne prihvaćam izgubljene bitke bez ratova.
Jer sam sanjar i mislim da je u dvoje sve lakše.....
Jer mislim da imamo budućnost.....
Jer vjerujem u tebe, u sebe i u nas...
Jer je život samo jedan i treba riskirati...
Jer nisam kukavica i ne zatvaram oči....
Želiš li zaista tako lako odustati?
-C/P Blog
komentiraj (45) * ispiši * #
