ĐACI GENIJALCI...2006

05 ožujak 2007

OŠTRA IGLA,DOBAR VID,
BRJOEVI OD JEDAN DO TRI.
NIŠTA NISMO ZNALI,
ALI SMO SVE OD SEBE DALI.

BILO JE USPONA I PADOVA,
DOBRI I LOŠID RADOVA.

JEDINICE I PETICE-SVE U JEDAN KOŠ,
NI JEDAN ĐAK NIJE BIO LOŠ.

NIJE SVE MED I MLJEKO
KAO ŠTO SMO MISLILI
JER SMO SAD O TOME BOLJE RAZMISLILI.

GLAGOLE SMO ZDRMALI,LICA SPREZALI.
KRIV ROD,PRAV ROD-SVE SMO POVEZALI.

SRUŠILA SE ŠKOLA,ZIDOVI SU PALI
ALI NAŠE PRIJATELJSTVO NISU ZATRPALI.

SVAKA ŠKOLA-OŠTAR GREBEN
DOĐEŠ POŠTEN,ODEŠ JEBEN.

SMRT

04 ožujak 2007

Na jednom groblju sjedi mladić ni suzu u oku nema
one su davno prošle
i njegove ljubavi nema.
Zbog tužnih priča i laži
odmela je život svoj.
Voljela ga je, ali nije znala
da je bio vjeran njoj
cvijeće uvelo je.
Ugasio se život mlad.
Zbog tuđe zavisti i vjere
čovjek u smrti radost traži

PET KRVAVIH RUŽA...

Živjela je u dolini Save,
imala je oći,kao nebo plave,
zaljubljena,sretna,vesela imala je u životu
svome,divne snove snila...žurila je jedan
dan,jer je njenom dragom bio rođendan...
Sva i od sreće stade na pločnik
ispred njegove zgrade.kasno mladić
vikne:"PAZI!"
Al´ njegovu dragu,već auto zgazi,
SAD SE MLADIĆ PITA:
ŠTO MU ŽIVOT PRUŽA!
pregršt praznih snova:
I PET KRVAVIH RUŽA!!!!!!!

TUGA

opet si došla majko
da me oplakuješ
na hladnom groblju mome
sudbinu da kriviš.
Ne krivi sudbinu majko
jer onaj je najmanje kriva
kad sam ga voljela žarko
TI si nas RASTAVILA.
Kasno je sada za suze,
jer zemlja je najbolji prijatelj i
ona mi šapuće tiho:
"DA I ON JE TU!"
img147.imageshack.us

ZAŠTO MAJKO BRANIŠ,DA GA VOLIM?

Zašto simi branila ljubav,kad si znala da ga volim.
Zašto si mi stala na put i rekla:Ti njega nemožeš da voliš!
Molila sam te da mi odobriš ljubav s njim,da mi kažeš:Kćeri,budi sretna s čovjekom tim,
a znala si da ga volim i da nepostoji način da ga prebolim.
Zato sam majko dobila njegov prsten i njegova ću biti ja,
ti majko plakati nemoj jer suzama me nemožeš vratiti sada shvati
da mi ljubav s njim nikad nećeš zabraniti.
Prolila sam mnogo suza na jastuku svom,
a sada idi plači i ti na jastuku tvom.
I znam da više nemam pravo da ti kažem:"Mama",
ali makar zadnji put ja te molim da shvatiš da ja njega volim.
U veu bijelom kada prođem pored doma tvoga nemoj suze liti,
jer i meni će teško biti.
U vjenčanici bijeloj proći ću kroz selo i sa veom pokriti ću lice
da niko nevidi moje tužno lice kad budem prolazila pored svoje majčice.
A sada majko još jednom te molim da mi oprostiš i ipak se sjeti nekad kćerkice,
koja te još uvijek VOLI...

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.