petak, 27.02.2009.
Presretna sam, presretna sam, presretna sam.
|
 Dolazi mi sestra, dolazi mi Omo, dolazi mi Ifka. Napunit ću frižider Carlsbergom, Budweiserom i Kopparbergom. Malim francuskim pivama i humusom. Sušijem i sašimijem, narezanim mandarinama, i instant pizzama. I onda ćemo izaći van, i tulumarit ćemo danima, jer prvo idu u London kod frendice, pa će biti premoreni i pijani, a ja ću ih pokupit na aerodromu, stavit u bus da dožive Dublin na prvu, pa ćemo u stan, pa onda van. Pješice do centra, pa u prvi pub, pa se grlit, plakat, jer ja sigurno budem, jer će mi štitnjača vrisnut od hiperaktivnosti, pa će se onda oni čuditi Ircima, i atmosferi, i kako svi kažu taj ''sorry'' i kako je ovo super meltingpot grad, i onda se budemo zagrljeni vratili u stan. I slijedećih dana u obilazak Dublina, u sve prčve i prčvarije, u sva mjesta znamenita, upoznavat se s mojim prijateljima ovdje, od restorana do restorana. Pa do Belfasta, pa do okolnih mjesta, pa u šopingiranje, pa se smijat cijenama na određenim mjestima. Pa i u Tesco i u MS da vide kako hrana ovdje izgleda. Posjetit Oscar Wildea. Posjetit Colin Farrell trgovinu (to nećemo jer će me ismijati, a ja kod njegovog tate idem samo da bi vidjela sličnosti između sina i oca). Pa opet u pubove, i trgovine. U planine i doline smaragdno irske. A onda mjesec dana iza toga mi dolaze LanaLuna i Gogi. I ostat će tjedan dana, i opet od puba do puba, od kluba do kluba. Presretna sam. |
ponedjeljak, 23.02.2009.
Twaat i nedjeljna piva.
 Izađemo sinoć Sean i ja u centar, selo moje malo Dublin, i naručimo Hoegaarden. Sjeli smo van jer sam ja htjela zapalit. Bilo je hladno, grad je bio recesivno prazan, ali je ovaj klub nedjeljom navečer krcat. Melin u Dublinu. Tako ga ja zovem. Boemična, hardcore, zajebana, mršava, pomalo paranoidna, freelancer scena, sastavljena većinom od umjetnika, daleko od Dublin based iritantne, identične i predvidljive posh pozornice. I dok je svaka druga treba imala replike Louboutin štikli, a ruke do ramena u tetovažama, frajeri su nosili baggy Patagonia hlače i majice s nazivima ''Still not ready'', prikazujući spermije kako se gube po labirintima. Došao nam je frend, donio mi čokoladicu Životinjsko carstvo, a ja ju nisam odmah primjetila jer ju je stavio kod pepeljare dok sam otpuhivala dim u drugom smjeru gdje se neka cura prešetavala u predobroj minici na bez minusa hladnoći. Čula sam Seana kako se prisjeća tapkanja, pa sam pitala frenda – jel imaš Facebook aplikaciju, jel o tome pričaju. Pogledao me čudno, ja sam stala, ''nemam, ali sam ti donio pravu čokoladicu.'' Previše vremena sam na Facebooku, prije Facebooka su bile originalne stvari, ne aplikacije. Iza nas se neki Irac derao na telefon: ''You fucking twaat, are you in Ballymoon, come here jaysus!'' I onda je došao Škot. Koji nas je odmah pitao odakle smo. Hrvatska. ''Aiii, kako si? I love Croatia, great beer. Not like shite in Ireland. Scotland I can't count, my country. England, those fuckers. Hate the bastards.'' Na to se okrenula skupina Engleza. On se pretvorio u makovo zrno. ''Cover me, cover me, they are blood thirsty. But I’m in Ireland, fuckers can’t do me anything. So, Croatia you say, yes, I love Croatia. Great language.'' ''Well, yours is great as well, you being Scottish, having English as a mother tongue.'' Pogleda me Škot ozbiljno i prasne u smijeh, ''Oh you fucking cunt, good joke, good joke. Raw humour.'' ''You know what I like about your culture?'', kaže on nama. ''Bouncers outiside clubs will actually kick your arse if you do some shite. Here, bouncers will appologise to you, and give you a sandwich. You people have attitude.'' ''Ali šta nije super kad ti ljudi stalno kažu oprosti, i kad donekle znaš šta možeš očekivati. Mirno je, i svi su pristojni'', dodala sam. Pogledao me zaprepašteno, ''Jaysus, you've been here too long, haven't ya. Being all politically correct. You have to move to Scotland.'' I u tome je velika razlika između Škota i Iraca. Škoti su buntovnici. Irci su više pomirljiv narod. Hrvati se nađu u sredini. Irska je definitivno smirila moj mentalitet. Brazilke me još jedine zovu ''boiling blood'', no, to je samo zato što s Brazilcima nemoš nego kuhati. A Južna Amerika je jug. |
ponedjeljak, 16.02.2009.
Martin Schoeller.
|
Female bodybuilding is the female component of competitive bodybuilding. It began in the late 1970s when women began to take part in bodybuilding competitions.             |
nedjelja, 08.02.2009.
Izlaskom u čelo.
 Biserna trakica joj je bila oko glave, dva reda tankih, i jedan red debelih biserja. Pokušavala je gledati van iako sam vidjela da ju smeta isti vonj: čips od luka i sira koji je neka klinka do nje neumorno žvakala otvorenih usta. Nije imala plombe na gornjim zubima. Uzdahnula sam, promet je bio gust, sjedila sam u suprotnom smjeru u prekrcatom busu i razmišljala jesam li ikad dok sam bila mlađa, luđa, valjda i nesvjesnija, stavljala noge na siceve. Mislim da nisam, ali nisam sigurna. Nekad bi vraćajući se iz Brazila zapalila cigaretu u samom tramvaju, ali to samo ako sam imala jednu stanicu pred izlazak, i da bi drugim ljudima dokazala da mi ništa ne mogu. Mogli su, samo su si mislili da sam još jedna neodgojena klinka. Odlučila sam da od ovog tjedna carpe diem živim. Živim u jednoj od najkvalitetnijih prijestolnica Europe. |
utorak, 03.02.2009.
Večera za jednog.
|
Danas sam prvi put vidjela čovjeka s opsesivno kompulzivnim poremećajem.  Do sada sam uvijek za samu sebe govorila da imam par njih povezanih sa čišćenjem, do sada sam i za par ljudi bila sigurna da ih ima, ali je to više bilo povezano s brojevima. Nekad i ja brojim kockice na pločniku, nekad se zgrozim, ali to je samo onda kad imam višak vremena sa samom sobom, ako stanem na crte koje rade grane drveća. Bio je u istom restoranu kao i ja, par stolova dalje od mene. Sjedio je sa suprugom koja je govorila tečni engleski, s kćeri koja je bila gluha, i sa samim sobom, razbarušene sijede kose, niskog rasta i imao je nešto što se neporecivo vezalo s umjetništvom. Pjesnik, slikar, pisac erotske književnosti, vidjelo se da je umjetnik. Pogledao me nekako drago ispod oka i rekao ''bonjour''. Bonjour sam ja rekla i njemu, ali više sramežljivo nego svjesna svog francuskog. Zatim je složio kažiprst i palac onako kao kad pokušavaš našpranjit košticu lubenice, i četiri puta je noktom lupio po prednjim zubima, dotaknuo sve čaše na stolu, okrenuo glavu dva puta na desno, dva puta na lijevo (jesam li to zamijenila za tourettov?), dok me njegova kćerka pogledala preko ramena, isto sramežljivo kao i ja nju, dok me supruga pogledala sa shvaćanjem isto one stvari koja je njoj već potpuno prirodna. Ustali smo se u isto vrijeme. Cijela francuska obitelj me pogledala, a za drugim stolom je pijana engleska obitelj, članova četiri ispijala petu bocu vina. Prije nego što je izašao, dotaknuo je sve čaše na ostala tri prazna stola. Nasmiješio mi se dok je izlazio, dok sam ja stavljala šal oko vrata. |
Komentari On/Off
Buddha
