srijeda, 23.04.2008.
Vrijeme čekanja
Dojedan od nas je ranjen tugom, od zagorčanih voda, i ne zna dignuti mir sa zemlje.
Jer svako tijelo je trava i gori od dvovlašća, i život biva sama neobavljena smrt.
A žuri maj pred kiše, venu makovi, zanosno nebom gazi sunce, sjajući jasno u svojoj volji, mudrosti i vječnom delanju.
- 22:06 -
Komentar
(30) -
Print
-
#
nedjelja, 20.04.2008.
Na vodi
U sjeni zrele dobi načinio sam splav i naumio prijeći tu rijeku iskušenja.
Vidio sam jasno da moja torba trune, i zemno blago u njoj bijaše sve sam jad, a srce, hladno još, uz djela ruku mojih i moje žrtvovanje.
Kad svakom od nas ispuni se mjera, da njega vidim hodati po vodi.
U tvrdom srcu da uzavre vjera, videći mene putem ka slobodi.
- 20:59 -
Komentar
(14) -
Print
-
#
utorak, 15.04.2008.
Na tragu
Od onog vremena, od izbavljenja, promiču riječi tvoje trgovima, i po dubinama ljudskim nastanjuju se kao muzika.
Sad su i putovi utočišta, i zadnje kuće pune nade; sve si rekao životom, o nama si govorio.
Da bih te čuo, stišavam puti mi bijedu, u muklom slijedu tragam, da bih naučio: ne topim se ja od toplih kiša, slabim od samih boja sna.
A ti još podnosiš trud moj, kao što jesi i nosio, da bi mi život darovao.
- 22:47 -
Komentar
(17) -
Print
-
#
utorak, 08.04.2008.
Povodanj
Povodanj muti more već dugi dan i noć.
Zatečen silinom voda, nemir onoga što je bilo dolazi na kraj puta.
Ne čekam ništa, očišćen u volji, od pustog ljudskog i sretnoga trenutka.
Samo da nemir onoga što je bilo odmjeri svoja krila i da se pouzda.
- 22:21 -
Komentar
(16) -
Print
-
#