ponedjeljak, 17.03.2008.
Zveket srebra
Svu noć je skitao nemir između kasnih svijeća, kao preko strnja.
Dan je svitao, i zveket srebra budio trn u tijelu, zazoran instinkt sebra zadijevao se prema srcu.
Tad bi: na zvuke sitnog novca prelomio se štap.
Juda, praotac, gorak od ljubavi, vidjevši da je dovršio, zagrne plaštem vrat i dade se u žurbu.
Od tada hramlje djelo, svako svome koncu.
- 17:01 -
Komentar
(41) -
Print
-
#
utorak, 11.03.2008.
Mjesečina
U slutnu, vlažnu noć s juga obasja mjesec, i zađe u dangubu i skitnju.
Da zemljom ravna što je nejednako.
Tko je u polju, u lovu, tko putuje, neka je kao struna i neka vjeruje da se smanjuje muka njegova.
- 20:24 -
Komentar
(7) -
Print
-
#
četvrtak, 06.03.2008.
Pustinja
Kao pijesak na strminama drži se dan o danu, čovjek o čovjeku, a napori, zapodjenuti a prazni, nasiplju se.
Ne nagli dobra zemljo, dodvori me životu, ti mi jedina govori.
- 18:46 -
Komentar
(9) -
Print
-
#
nedjelja, 02.03.2008.
Onda i sada
Gospodin je napustio vrt, sišao je niz goru, i njegova je borba presahla u sva četiri vjetra.
Vojska je cvala na križanjima, i nemir, dolje u gradu, prelijevao se ulicama.
Ptice u seobi čemerne među maslinama nađoše očajnike, koji su znali put, a nisu znali putovati.
Jednako su se plašili svi, pod svim krpama, prateći ga i štujući u bijesu.
Nedostajalo je kruha tih dana, vremena bivahu gora, a sve je više trublji, i svake je nevolje.
Najbolje da se završi brzo što se i mora dogoditi.
- 20:08 -
Komentar
(10) -
Print
-
#
