Još i prije

Sve ću ja to baciti. Još i prije. U isti koš. I one stare ožiljke. I ove što još krvare. I sve krivo adresirane osmjehe. I listiće koji započinju velikim K (samo meni za ljubav). I svaku blagdansku okružnicu. I svaku ikad napisanu vrlo osobnu poruku. I žudnju i čežnju. Nju osobito. I sve one krive i prave. Velike i male ljubavi. I samu sebe prenapučenu. I praznu. I tebe hladnog i bez želja. I ono što ja trebam. Ljubav i obitelj. I ono što ti govoriš da trebaš. Dodire i bezbrižno čavrljanje. Bacit ću sve to. I Katu i Gabrijela. Osobito nju. Sve u isti koš. I svaki predugačak i prečvrst zagrljaj. I onaj koji je to samo pokušao biti. I onaj koji se vješto mimoišao sa nama ostavljajući ruke praznima. Osobito moje ruke. Sve ću ja to baciti u isti koš. Još i prije.

I ono kad ti svoje crno bijelim zoveš. I ono kad ja ne vidim očito. I svaki onaj izmišljeni prijelaz preko jave koji sam izgradila za svoje snove štiteći beštije kao divlje životinje na autoputu. I svaki tvoj prevrtljivi preokret iz ovoga u ono. I istinu koja se koprca od neugode u mom imenu. I tvoje ime koje je donosilo samo nesreću mojim ženama kroz generacije. I sve one strahobrane koje sam gradila između nas. I sve one zidove koje si ti sazidao i omotao bodljikavim ne bi li me zadržao što dalje. Sve ću ja to baciti još i prije. U isti koš. Bez da trepnem.

I ono što želim i hoću i mogu. I ono što si me naučio da ne želim i neću i ne mogu. Osobito ne mogu. I svako moje milo za drago. I svako tvoje milo upućeno meni. I to što ne znam s tobom izaći na kraj. I to ću baciti. I onaj feler kad ja u sebe uporno udomljujem skitnice. I ono kad se divlje ne pripitomljuje. I svaku tišinu za koju sam kriva. I svaki tvoj korak (unatrag). I onaj trenutak kad i ti meni postaješ manje drag. I ono kad ja mislim da je ljubav to što te sanjam. I ono kad ti misliš da je ljubav nešto o čemu se odlučuje. Sve ću baciti u isti koš još i prije.

I vrijeme koje nam curi kroz prste. I sve one besmislene stvari kojima ga bezuspješno pokušavamo ispuniti da možemo reći – Eto, i to smo obavili. Bar jednom. I sve one stvari koje nam se uvijek iznova događaju. I one koje se ne dogode nikada. I svaku šansu koju sam propustila. I svaku onu koju nisam dobila. I svako moje beskrajno strpljenje. I ono kad strpljenju konačno dođe kraj. Sve u isti koš. Još i prije. I svaki onaj put kad sam te lagala prešućujući ljubav. I sve tvoje neizgovorene istine. I one izgovorene. Osobito njih. Sve ću ja to baciti. Da se ne dogodi da baš ti budeš taj kojeg ću zaboravljati dugo. Do kraja vremena i svijeta. Sve ću ja to baciti. U isti koš.

I priče koje smo izmišljali ne bi li bili bar malo voljiviji. I one uljepšane. I one krivo ispričane. I one napola zapamćene. I one prepravljane sto puta. I one prekrižene (zauvijek). I one koje si zaboravio. Sve u isti koš. I temelje na kojima smo se gradili. I one kule u zraku (i od samog zraka) koje smo rušili. I ono kad sam ja ona žena koje nema. I ono kad tebe nema u nama. I ono kad mi ne postojimo. Bacit ću sve, da se ne dogodi da baš ja budem ona koja je uvijek nedovoljno dobra. Do kraja vremena i svijeta. Bacit ću sve u isti koš.

I sve ono što je bilo nedvojbeno. I jednoznačno. I očito. I bitno. I svaki onaj preteški teret iz svojih ruku. Sve u isti koš. I ono vrijeme koje sam nasilno i na uštrb drugih izmišljala za tebe. I sva ona tvoja nemam vremena nevremena. Sve u isti koš. I svaku tvoju izdaju (baš svaku). I svaki put kad sam izdala samu sebe igrajući uloge ne bih li tebe nekako zabavila. Ne bi li nahranila te tvoje crne rupe taštine. I sve tvoje dvoličnosti koje su mi skoro došle glave, ruku, nogu, kostiju, kože. Srca, osobito njega. Sve u isti koš.

I svako ono nisko i plitko gdje sam se našla hodajući uz tebe. I svaku sklisku nizbrdicu na kojoj nisam ostala stajati. I svako tvoje oprosti koje nisam nikada željela čuti. I ono kojim se nikad nisi iskupio za trpanje mene u isti koš sa stotinama drugih. Sve ću baciti. Još i prije nego nas ljeto razdijeli na južno i južnije. Sve u isti koš. Bez treptaja. Bez trzaja. Bez žaljenja. Jer, sve sam ja to platila. Još i prije. Svojim mesom, krvlju, dušom i pameću.


Sve ću ja to baciti. U isti koš.



pjesma