01

srijeda

lipanj

2016

"Ne primam krv"


- Pričekajte ovdje, gospođo Varju. Sjednite, uzmite časopis, moglo bi potrajati – rekao je izlazeći iz ordinacije niti ne pogledavši plave oči koje su stiskale fascikl prepun jada čvrsto uz prsa. Vrata mu skliznu i zatvore se treskom. Odškrine ih, gurne glavu u procjep (glavu u procjep, jebote) i ispriča se u nelagodi – Oprostite, propuh.

Treba biti na oprezu. Još mu je ušima odzvanjala grmljavina nakon skandala s umrlim djetetom prošle godine. Umrlo dijete, iskrvarilo. (kroz prste mi iskrvarilo, jebote). S njima treba oprezno. U rukavicama. (u rukavicama ih nabijem, njih i njihovo svjedočanstvo) Je l misli netko tu na nas? Jebalo ih dostojanstvo i ljudska sloboda i samoodređenje i osobna autonomija dvaput ih jebala. Je l misli netko tu na nas uopće? (iskrvarilo mi kroz prste, jebote) Kaže, zadiranje u tjelesni integritet. Ja sam kirurg, ženo Božja! Gdje ja da zadirem nego u tvoj tjelesni integritet? U plavo tijelo aure? Mater ti sektašku!

Stane pred vrata umirujući uzlupalo srce, pročisti grlo, duboko udahne i kucne pečatnjakom.


- Šefe, imam problem. Kuk, obostrano.

- Specifičnost?

- Jehovin s Karticom.

- U pičku materinu. Ti opet nećeš?

- Neću, šefe.

- Jebo vas priziv savjesti, da vas jebo!

- Šefe, iskrvarilo mi kroz prste, ne mogu.

- Ništa, daj opet Žigi. Njemu se živo jebe.








Oznake: svjedoci

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>