Ono što smo izgubili u vatri (Alisa III)

Alisa? Ej, ja sam.

Jebote idiotkinjo, dva dana te tražim, nitko mi se nigdje ne javlja. Gdje si?

Na Rebru.

Kaj?

Ma... Znaš onu moju noćnu moru, onu pizdariju kaj stalno sanjam?

Ono kad trčiš kroz šumu, a netko puca po tebi?

Baš tu. Pa, dogodilo se.

Kaj si počela trčat po šumama? Hehe

Ne zajebavam se.

Molim?

Danas me puštaju. Dođi popodne do mene.

Gdje te pogodilo?

Meko tkivo, ušlo i izašlo. Sve je ok.

Gdje je mala?

Kod Trubača.

Kaj on veli?

Ništa, proklinje mene i moju zlu kob tamo negdje do dvanaestog koljena. Pretresli su mu stan.

Haha, kaj su našli?

Pet sjemenki i rolicu rizli, haha.

Haha.

Kaže da konačno osjeća mržnju, haha.

A, ti?

Kaj ja?

Kaj ti osjećaš?

Ništa. Samo strah.


Ajde, vidimo se predvečer.

Pusa.



Bio je početak srpnja. A do nas je umjesto opojnog mirisa smilja i lavande dopirao samo smrad užarenog asfalta i paljevine. Ništa ti stara moja ne traje zauvijek. Pa čak ni sreća - našalila se otvarajući flašu crnog.



Lomljiv ja sam porculan