zaljubljen u riječi.....
26.08.2012., nedjelja
ZLO
|
Evo, nadahnut komentarima odlučih da napišem blagu horor priču baziranu po kratkom predlošku napisanim za natječaj. HOPE U LIKE IT... ZLO Nitko ju nije slušao, nitko nije htio vjerovati u priče koje je govorila. Da, za njih su to bile priče, izmišljene ludosti iz glave djevojke s bolesnom maštom. Ali za nju je to bila stvarna istina o zlu koje je vrebalo iz jezera. Pritom nije mislila na vampire, vukodlake ili vještice kojima su roditelji plašili djecu. Ne, ona je mislila na stvarno zlo koje je spremno poharati njen mali grad, poput tsunamia iza kojeg ostaje samo pustoš i zavijanje vjetra nad ruševinama. Ona je vidjela što to zlo čini ljudima, kakvu promjenu izaziva u njihovim tijelima, i zlo je vidjelo nju. Trebao je to biti divan dan, najviše zbog činjenice da je Tony bio blizu nje. Zaljubila se u njega na prvi pogled, iako je njena najbolja prijateljica Andie uporno govorila da nije ljubav to što joj je upalo u oči na Tonyju. Ona bi se samo nespretno nasmijala na takve primjedbe ali kad bi se uhvatila kako promatra njegovo tijelo, pomislila je da možda Andie ima pravo. Često su odlazili kampirati na čistinu pored jezera. Godinama je to mjesto bilo omiljeno izletište stanovnika Woodlakea, malenog gradića smještenog duboko u planinama. Ime je naravno dobio po jezeru koje se nalazilo usred šume, poput oaze usred pustinje. Prva dva dana prošla su u idiličnom raspoloženju. Puno smijeha, kupanja i zadirkivanja, kao i nekoliko izmjenjenih pogleda između nje i Tonyja. Bio je to treći dan njihova boravka na jezeru. Andie, Jen i Mark uživali su u hladnoj vodi, dok je ona zajedno s Tonyjem, pronašla zadovoljstvo skrivajući se u hladu drveća. Vrisak s usana Jen bio je sve samo ne ljudski. Nije mogla vjerovati da je ljudsko biće u stanju proizvesti takav vrisak, a onda je shvatila da nije Jen bila ta koja je vrisnula. Pogled na stvorenje koje je iznenada izronilo iz jezera i jezivim se urlikom zaletjelo prema njima, na njih je djelovalo hipnotizirajuće. Nisu se mogli pomaknuti s mjesta. Andie, Mark i Jen zaplivali su prema obali što su brže mogli no njoj i Tonyju činilo se kao da oni plivaju na mjestu a ne koriste nadljudske napore da izbjegnu opasnost. Prva je stradala Jen, samo je odjednom nestala s površine. Kao da je nikad nije ni bilo. Napetog lica gledala je s nadom u mjesto gdje je zadnji put vidjela Jen no površina je ostala mirna. Konačno, Andie i Mark uspijeli su dokopati se obale. - Što je jebem ti bilo to! – Mark je jedva stajao na nogama drhteći od napora. Ili od straha, pomisli ona brzo. - Moj Bože, gdje je Jen!? – Andie se panično okretala tražeći je. - Ona je… Mislim da ju je to… ta stvar… dohvatila… Pogledi su odmah bili usmjereni prema njoj, i ona nije mogla otkloniti osjećaj kao da je ona kriva za to. -Vidjela si… tu stvar? – Andie će uplašeno. Ona klimne glavom i pogleda u Tonyja. - Oboje smo vidjeli! - Nikad nisam vidio nešto slično i… - Tony je započeo drhtavim glasom kad je jezoviti urlik ponovno odjeknuo jezerom. To je bilo previše za nju. Okrenula se i počela trčati prema gradu. Nije čula povike prijatelja, nije čula njihove urlike kad ih je stvorenje napalo i raskomadalo na komade. Nisu imali nikakve izglede protiv nevjerojatno brzog i smrtonosnog stvorenja. Trčala je kroz šumu slijedeći staru stazu koja je vodila prema gradu, kad iznenada pred njom se stvori Jen. Prvo je vrisnula od iznenađenja i straha, skočivši u stranu, da bi zatim oprezno prišla Jen. Kao da je skamenjena, Jen se nije ni pomaknula. Njene su oči tupo zurile negdje u daljinu, beživotne, prazne. Na sebi je imala samo umrljani crni bikini koji je više otkrivao nego skrivao ljepotu njenog tijela. Samo što njeno tijelo nije bilo lijepo kao prije. Odvratni mjehuri preplavili su joj svaki djelić kože pulsirajući kao da bi se mogli rasprsnuti svakog trena, gadljiva žućkasta sluz curila joj je s ruba usana a nesnosan smrad izazivao je povračanje. Iznenada desno oko Jen zatitra i pogleda ravno u nju. - T… trči! – jedva čujan šapat pronađe put do nje, i ona se nije dvoumila. Potrčala je svom snagom dalje niz stazu ostavljajući Jen, ili ono što je ostalo od nje, iza sebe. Ona je jedina preživjela, jer je trčala. Kao nikad u životu, kao nitko na svijetu. Trčala je da spasi svoj život, kao odbjegli pas trenutak prije nego će ga uspavati i ugasiti svjetlo u njegovim očima. I dok je trčala jedino što je imala u mislima bilo je da preživi. Samo je na to mislila. Ne na novac, prestiž, na posao koji ju je čekao u obližnjem restoranu, ništa od toga nije joj bilo važno. Samo da preživi. I uspjela je. Pronašla je sigurnost, okružena ljudima. Ali onda je ostala zgrožena njihovim reakcijama. Nitko ju nije htio slušati, nitko ozbiljno shvatiti. Tony, Andie, Mark i Jen bili su njeni prijatelji i vršnjaci, imali su snove baš kao i ona, a sad ih više nema. Gledajući u lica ljudi koja su joj se smijala misao joj je prošla glavom. „ Htjela sam ih upozoriti, spasiti ih, učiniti sve da prežive! Nisu marili! Onda neka ih zadesi što zaslužuju!“ Okrenula je leđa ljudima i čvrstog koraka napustila grad. Nije željela čuti urlike kad zlo pronađe put do njih… Već četiri dana lutala je šumom bježeći od stvorenja. Nije znala gdje je, nije znala kamo ide, sve što joj je bilo važno je da se udalji što dalje od jezera. Iznenada se zaustavila, klonuvši na blatnjavu stazu nesposobna da ustane. Umor je došao na naplatu. Čitavo tijelo je osjećalo posljedice trčanja kroz šumu. Nije ništa pojela već četiri dana i želudac je doslovno vrištao za hranom. Palo joj je na pamet da se možda vrti u krug i da će je stvorenje lako pronaći, no nigdje nije bilo znaka od njega. Pitala se zašto ju nije lovilo, zašto je ona preživjela. Najbliži grad bio je Hudsonville, dobrih pedeset kilometara sjeverno od Woodlakea, i to je bilo njeno odredište. Nije se zavaravala da će uspjeti stići tamo ali to joj je davalo snagu da ide dalje. Znala je samo da ne smije vratiti se nazad. Zadrhtala je otvorivši oči. Pucketanje grana probudilo ju je otkrivši joj da se spustila noć. Zaspala je iscrpljena od umora. Bez mjesečine, šuma je bila mračna kao da se nalazila u rudniku. Sa svih strana čuli su se zvukovi a nemogućnost da prodre kroz gustu tamu činila je da neugodnost bude još veće. Srce joj je udaralo luđački u grudima, kao da želi izači i nestati što dalje s tog mjesta. I ona je to željela, ali bez svjetla nije mogla vidjeti kamo ide. Nema joj druge, morati će ostati ovdje i dočekati zoru. Privukla se što bliže drvetu i naslonila se leđima na njega. Nije nikad bila sama u šumi, ne ovako daleko od kuće i usred noći. Ponovno su zapucketale grane negdje iza nje. Netko ili nešto je bilo tamo. Ona proguta pljuvačku. To je sigurno stvorenje. Otkrilo ju je, nanjušilo njen miris tijela, i sad će dovršiti što je započelo. Neka bude, ona se pomirila s tom spoznajom. Bila je preumorna za bježanje. Neka učini što mora i neka bude brzo. Snažna svjetlost obasjala joj je lice natjeravši je da zakloni oči desnom rukom. - Hej! Koji vrag se… - Jeste li u redu gospođice?! – začula je piskutav muški glas. Polako je otvorila oči zasljepljena svjetlima automobila. Ona se ukoči skamenjena tom spoznajom. Svjetlost automobila? Otkud automobil u šumi? - Gospođice…? Okrene se prema muškom glasu polako postajući svjesna da se ne nalazi više u šumi. Nalazila se na mostu iznad široke rijeke, naslonjena na ogradu. Cijelo joj je tijelo bilo izgrebano a odjeća umrljana krvlju. - Gdje sam… - ona će polako, bez emocija u glasu. - Na Brownovom mostu nedaleko od Mildcreeka! – muškarac će brzo – Izgleda da ste imali nesreću! Naravno da je imala nesreću, pomisli ona, cijeli je grad imao nesreću. - Izgleda da je vaš prijatelj izgubio nadzor nad vozilom i udario u ogradu, nakon čega se vozilo zanijelo u stranu i prevrnulo! – reče muškarac – Vi ste očito ispali iz vozila prilikom prevrtanja! Nažalost, nitko od vaših prijatelja nije preživio! Ona ga je tupo gledala posve nemoćna da shvati o čemu on to priča. Kakva ograda i prevrtanje? O kakvoj nesreći on to priča? - Jezero… Woodlake… - nije uspijevala spojiti jednu rečenicu. - Ah, tamo ste se zaputili!? – muškarac će brzo – Razočarali bi se gospođice prizorom! Woodlake godinama nije ništa nego ruševine nekad malog gradića, a samo je jezro isušeno već desetlječima! Zašto bi zaboga htjeli ići tamo? Odjednom njoj prođe kroz glavu da je ovo vjerovatno san, i da se ona zapravo još uvijek nalazi na blatnjavoj stazi u šumi. Ali zašto onda sve djeluje tako stvarno. - Šerif bi trebao stići svaki tren a s njim i liječnik! – nastavi muškarac – Sve će biti u redu! Ona mu šutke klimne glavom. Kad je već u tom snu onda može i prihvatiti igru. Pomislila je na Tonyja i… nije ga se mogla sjetiti kako izgleda. Nešto ju je presjeklo u grudima. Jen, Andie, Mark, svi su bili potpune nepoznanice. Kako je to moguće? Zašto ih se ne može sjetiti? Nešto nije u redu. Kako je moguće da ih se ne sjeća. Osvrnula se uokolo i ugledala prevrnuti automobil s druge strane ceste. Skupivši svu snagu u sebi pridigne se i teturajući krene prema automobilu. - Bolje da ne gledate… - muškarac ju primi za ruku ali ona ga odgurne i krene dalje. Nije vidjela kako je muškarac bio odgurnut posve na suprotnu stranu mosta i da je njegova glava eksplodirala poput bombe u sudaru sa željeznom ogradom, razbacujući dijelove mozga po asfaltu. Što je bliže prilazila osjećala je ludi ritam njenog srca ali kao da je kucanje dolazilo odnekud izvana, a ne iz njenih grudi. Sagnula se i pogledala u unutrašnjost automobila. Za volanom je sjedio muškarac srednje dobi, potpuno smrskane glave jednako kao i žena na suvozačkom mjestu. Oboje su bili mrtvi. Prisiljavajući samu sebe na to ona pretraži tijelo muškarca sve dok nije pronašla njegov navčanik. Morala je znati. Mark Cromwell, tako se zvao muškarac. Slika joj je izgledala poznato, baš kao i ime i odjednom je obuzme neugodan osjećaj. Odšepala je s druge strane automobila, do mrtve žene i potražila njenu torbicu s dokumentima. Pogled na lice žene natjerao joj je krv u obraze. Andie Cromwell, supruga Marka Cromwella. Mark i Andie… Andie i Mark… Može li to biti slučajnost? Krajičkom oka primijeti plišanog medvjedića na stražnjem sjedalu. Djevojčica od deset, najviše jedanaest godina, ležala je u nepravilnom položaju na sjedalu još uvijek vezana pojasom. Po položaju tijela čini se da joj je slomljen vrat. Medvjedić joj je vjerovatno ispao iz ruke prilikom nesreće. Bilo je nešto poznato u tom medvjediću što ju je natjeralo da ga uzme u ruke. I sve je nestalo u tom trenu. Medvjedić je imao natpis na leđima, ispisan finim crvenim rukopisom. „ Medvjedić Tony za najslađu djevojčicu na svijetu!Za Jen od mame!“ - Hoćemo li? – začuje glas iza sebe. Ugledala je muškarca u crnom odijelu, besprijekorno izglačanom i čistom. - Tko si ti i što… - Znaš dobro tko sam i zašto sam ovdje! – muškarac ju je mirno prekinuo – Igramo ovu igru desetlječima! Nije li vrijeme da prestaneš s time? - Ne znam o čemu pričaš!? – ona će nesigurno. - Ne možeš promijeniti što se dogodilo! Vrijeme je da prihvatiš to i kreneš dalje! – muškarac će mirno – Vrijeme je da tvoja duša pronađe mir… - Moja duša?! Hoćeš reći da sam mrtva?! – ona će iznenađeno – Ali ne osjećam se tako… - Vrijeme je isteklo! Čekaju nas! Njegovo se tijelo odjednom poveća u visinu a jezoviti urlik odjekne zrakom. I ona se tad prisjeti svega. Odjednom je znala što je ovo stvorenje i zašto ju proganja.Znala je tko je Jen, Andie, Tony i Mark. I što je najvažnije, znala je tko je ona. Duboko, na dnu rijeke ležalo je njeno tijelo, zaboravljeno. Bježala je od kuće, od staratelja koji su je tlačili i zlostavljali. Kasno tog dana prelazila je most, umorna i gladna, kad je primijetila automobil. Bio je to on, njen mučitelj od kojeg je bježala. Zaustavio je automobil i krenuo prema njoj. Nije željela vratiti se ali nije mogla niti suprotstaviti mu se. Ostalo je samo jedno rješenje i nije dvoumila. Zaletjela se prema ogradi i prije nego je on uspio reagirati, prekoračila ju je i skočila u divlju rijeku. Umrla je. Njeno tijelo još uvijek leži dolje na dnu rijeku. Nitko ju nije tražio. Njen je duh bio zarobljen na mjestu njene smrti, ne spreman da ode dalje. Ona je htjela pravdu, htjela je osvetu, i zato je bježala od stvorenja. Stvorenja koje ju je uvijek pronašlo jer je to stvorenje bila njena krivnja. Krivnja zbog smrti obitelji koju je svojom pojavom na cesti odvela u smrt. I čiju je smrt neprestano proživljavala. Nije ni čudo zašto se nije mogla sjetiti tko je ona,zato što je posljednjih deset godina ona bila duh mosta Brown. Bila je zlo… |
- 11:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Svibanj 2014 (4) Lipanj 2013 (2) Travanj 2013 (3) Ožujak 2013 (4) Veljača 2013 (16) Prosinac 2012 (4) Studeni 2012 (3) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (1) Kolovoz 2012 (7) Svibanj 2012 (1) Siječanj 2012 (1) Studeni 2011 (1) Listopad 2011 (2) Rujan 2011 (5) Kolovoz 2011 (3) Srpanj 2011 (3) Lipanj 2011 (1) Svibanj 2011 (2) Travanj 2011 (4) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (9) Siječanj 2011 (15) Prosinac 2010 (1) Studeni 2010 (21) Listopad 2010 (7) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (7) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (9) Travanj 2010 (1) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (38) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ako želiš više..
myloworld@yahoo.com Copyright@2009milemylo.blog.hr All rights reserved. Mile Mylo Radulović  Napravi svoju značku Cool Blogovi: Dollhouse  Blijedi Jahač  Wonderwall.Passion  Vjetar Tuge  Look Back With Smile On Your Face Silence  Mriža Života  Skriveni Osjećaji  Nedoumice Rastavljene Žene  I Can Smile At The Old Days - Život Glumice  Odaberi Drugo Ime  Ona Strana Napuklog Ogledala  ... I žali Bože I Trud I Ludu Glavu S Kojom.... 
Nisu moji stihovi ali u njima vidim djelić sebe
"Spavam i sanjam da sam leptir koji spava i sanja da je čovjek koji spava i sanja da je leptir." Čuang Ce "I ja sanjam da sam tu sputan u tom kutu bijednom a snio sam da sam jednom uživao sreću svu Što je život? Mahnitanje. Što je život? Puste sanje prazna sjena što nas ovi O, malen je dar nam dan, jer sav život - to je san a san su i sami snovi.." Pedro Calderón de la Barca You can't always get what you want but if you try sometimes you just might find you get what you need ! Rolling Stones - Sympathy for the Devil You belong among the wild flowers you belong on a boat out at sea far away from your troubles and worry you belong somewhere you feel free Tom Petty "I find it kind of funny, and I find it kind of sad, the dreams in which I'm dying are the best I've ever had" Mad World by Gary Jules and Micheal Andrews "somewhere between the time you arrive and the time you go, may lie a reason you were alive, but you'll never know." Jackson Browne-For a Dancer I'm not afraid- at least not to die I'm afraid to live and not remember why. I went to see the preacher To teach me how to pray He looked at me and smiled Then the preacher turned away He said if you want to tell him something You ain't gotta fold your hands Say it with your heart Your soul and believe it And I'd say amen Bang a drum for the sinners Bang a drum for the sins Bang a drum for the losers And those who win Bang a drum bang it loudly Or as soft as you need Bang a drum for yourself son And a drum for me I called upon my brother just the Other day, he said: John I'm gonna Die if I don't start to live again I work each day and night like clockwork Just trying to make ends meet I could kick this bad world's ass If I could just get on my feet I'd bang a drum for the dying Bang a drum for the truth Bang a drum for the innocence Lost in our youth Bang a drum bang it loudly Or as soft as you need Bang a drum for you brother And a drum for me I don't know where all the rivers run I don't know how far, I don't know how come But I'm gonna die believin' Each step that I take Ain't worth the ground that I walk on If we don't walk it our Own way No I don't claim to be a wiseman A poet or a saint I'm just another man who's searching For a better way But my heart beats loud as thunder For the things that I believe Sometimes I wanna run for cover Sometimes I want to scream Bang a drum for tomorrow Bang a drum for the past Bang a drum for the heroes That won't come back Bang a drum for the promise Bang a drum for the lies Bang a drum for the lovers And the tears they've cried Bang a drum bang it loudly Or as soft as you need But as long as my heart keeps on bangin' I got a reason to believe Bang a drum - Bon Jovi "...I like a tombstone, cause it weathers well, and if it stands or if it crumbles, only time will tell. and you can carve my name in marble, you must cut it deep; there'll be no dancing on the gravestone, you must let me sleep...." Suzanne Vega, "Tombstone" " I'm just a soul whose intentions are good, Oh Lord, please don't let me be misunderstood.." Joe Cocker, "Don't Let Me Be Misunderstood" "And when I die and when I'm gone there'll be one child born and a world to carry on." Laura Nyro, "And When I Die" If the future's looking dark We're the ones who have to shine If there's no one in control We're the ones who draw the line Though we live in trying times We're the ones who have to try Though we know that time has wings We're the ones who have to fly. Rush "Everyday Glory" In every heart there is a room A sanctuary safe and strong To heal the wounds from lovers past Until a new one comes along" Billy Joel "And So It Goes" Is this the real life Is this just fantasy Caught in a landslide No escape from reality Open your eyes, look up to the skies and see I'm just a poor boy, I need no sympathy Because I'm easy come, easy go; little high, little low anyway the wind blows doesn't really matter to me To me..... Queen, "Bohemian Rhapsody" Somewhere over the rainbow Bluebirds fly. Birds fly over the rainbow - Why then, oh why can't I? E. Y. Harburg, "Over the Rainbow" Thank you for loving me For being my eyes When I couldn't see For parting my lips When I couldn?t breathe Thank you for loving me... Jon Bon Jovi - Thank you For Loving Me I don't want another pretty face I don't want just anyone to hold I don't want my love to go to waste I want you and your beautiful soul You're the one I wanna chase You're the one I wanna hold I wont let another minute go to waste I want you and your beautiful soul Jesse McCartney - Beautiful Soul These mist covered mountains Are a home now for me But my home is the lowlands And always will be Some day you'll return to Your valleys and your farms And you'll no longer burn To be brothers in arms Through these fields of destruction Baptism of fire I've watched all your suffering As the battles raged higher And though they did hurt me so bad In the fear and alarm You did not desert me My brothers in arms There's so many different worlds So many different suns And we have just one world But we live in different ones Now the sun's gone to hell And the moon's riding high Let me bid you farewell Every man has to die But it's written in the starlight And every line on your palm We're fools to make war On our brothers in arms Dire Straits - Brothers in Arms
O MENI
TKO SAM - Mile Mylo Radulović Rado bi se nazvao bićem s druge planete jer na ovoj nikako da se uklopim Romantičar koji je preživio istrebljenje i koji svoje osjećaje iskazuje kroz stihove i riječi izmišljenih likova Još jedan u nizu koji misli da ima što reći.. Onaj koji na cesti prođe pored tebe i podari ti osmijeh bez razloga.. Brbljavo dosadan na zabavan način... - mogu se tako opisati ,zar ne? Naravno da mogu! Ovdje sam ja glavni! Idealist...Borac protiv nepravde...Nesuđeni psiholog... Neki kažu dobar prijatelj...
LJUDI KOJI ME TRPE ( NA NJIHOVU ŽALOST )
NIKOLA - znan kao Bean od Siska, Einstain, Nidžo, Glupstain, Antonio Saavedra KRISTINA - znana kao Penny, Kaca, Blondy, Tina, Tinči
LJUDI KOJI ME ZNAJU
VERICA STAND UP KOMIČARI ( Marina, Habibi, Goc, Tihomir, Vlatko, Aleks, Ivan, Andrea, Krav, Zvonko i dr...) FAMILY VUKOVIĆ I DOBRI VOJAK TOMICA HRPA DOBRIH LJUDI KOJI ĆE SE SAMI PREPOZNATI
MOTO
SANJAJ KAO DA ĆEŠ ŽIVJETI VJEČNO ŽIVI KAO DA ĆEŠ UMRIJETI SUTRA
MOJI CITATI
Brige i probleme iza sebe ostavi Jer bez njih i sa njima Život svejedno dalje teče.. Ne dopusti srcu da zaglavi Da zaledi ga oštra zima Jer pod ledom kucat neće..... Raduj se životu i uživaj u njemu Svakoga jutra neka ti to bude Tvoja prvobitna misao... Pa ćeš vidjeti sreću u svemu I nećeš trebati druge ljude Da bi živio svoj život - da bi disao... Mogu li biti ljut na život Kad otkrijem da je on moja kreacija Da sve od mene dolazi ovoga trena Svaki trenutak, svaka situacija... Zamisi samo da ti si LUD A da LUDI su ti koji NORMALNO žive Razmisli da li bi tada mijenjao Sve svoje predrasude krive... Podigni glavu kad loše stvari dođu Podsjeti se da doći će i bolje Nemoj dati da tuga sve izblijedi Unesi u život maksimum dobre volje.... Vidi u svemu spojeve savršenstva Da osjetiš dobro dok prolaziš kroz zlo Budi svjestan da sreća posvud se krije Ne plači nad životom već prihvati to... Sreću ćeš naći tamo gdje ju tražiš Zato učini da sreća bude ti sve Pokaži svima u svijetu tko si Podigni glavu i nasmiješi se... Nosim nešto u sebi mračno Što ni svjetlost probiti ne može I osjećam to nešto ogromno i snažno Kako plovi krvlju duboko ispod kože... Mojom se srećom to nešto hrani Osjećam tu glad svakoga jutra I dok se borim i srcem i dušom U nadi živim za bolje sutra.... Nisi sama i nikad nećeš biti Duboko u sebi ti znaš da je tako Hajde priznaj svijetu da ga voliš I sve će drugo biti lako.....<7br> Probudi se iz lažnih snova Shvati da ne moraš ništa sanjati Sve što trebaš to već imaš I svima to možeš poklanjati... Ima li išta lijepše od ljubazne riječi Lijepše od življenja u sreći Sjeti se tko si i ponovno oživi Nek tvoja ljubav svijet izliječi.... Gdje počinješ ti a sutra prestaje Kada pališ svjetla u svojim očima I koji dio tebe potajno nestaje Kad kao krijesnica svjetliš noćima.... Sa samoga dna morskog kraljevstva Poruke duše pišem ljudima U školjkama morskim tintom od soli Sve to šaljem svijetu kojega volim... Zašto je srce ovako tužno Ako sam ja taj što ima moć Da mijenja svijet po svojoj volji Zašto svaki dan donosi nešto ružno Kad s Bogom pričam svaku noć Moleći ga da budem čovjek bolji... Što učini čovjek kad ga nevolja snađe? Da li hrabro ide dalje Ili tone uz svoje lađe..... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||