od grija do kajanja
22.05.2007., utorak
raspad sistema
Emigrant iz njenog srca sam omamila me je kao tužno drvo san a rekao bih sve što ćutao sam pre bez lišća jesen ne ide Plutam svetom kao konzerva koja samo se iznutra otvara moja tuga nema kraj i kako sad da zovem taj bez nje u meni osećaj I tako budan sanjam tvoj zagrljaj lutam svetom, tražim te budan sanjam tvoj zagrljaj ponekad samo dođe, pa nestane Emigrant pod svojim krovom sam opijen smejem se i tako pijan setim se da ova priča nema dno i kako sad da zovem to nadanje do ludila Budan sanjam tvoj zagrljaj lutam svetom, tražim te budan sanjam tvoj zagrljaj ponekad samo dođe, pa nestane Io sono emigrante ho perso l' anima ho solo liberta dov'e casa mia c'e malinconia |