o papa testu, vaginalnom ultrazvuku i vaginaletama
|
nakon što sam pet minuta tražila mjesto za parkiranje, uspjela sam se nekako ukoso sparkirati pola kilometra od ginekološke ambulante. ustvari mi je i trebalo nekoliko minuta pješaćenja.. razbistriti glavu i to. smisliti kako ću reagirati ako mi kaže čestitam, dobit ćete bebu. nisam ništa smislila, naravno. kako to smisliti uopće. možda bih mogla pitati je li sigurna da je moje. ili je li sigurna da je dijete. možda me piknuo komarac samo pa nekako je nešto nabubrilo unutra. hodajući prema ambulanti, osjećala sam se kao kad prolazim tkalčićevom. kao da svi gledaju u mene. ljudi na biciklima nisu se činili tako prijateljski raspoloženima kao prije. ginekološku ambulantu premjestili su u stari dio bolnice odmah pored crkvice. valjda da se pomoliš prije nego ti kažu sretnu vijest. ili da se pomoliš da ti je ne kažu. nije bilo mnogo žena u ambulanti. mislim, bilo ih je, ali neke su bile kod drugog ginekologa. odavno sam se riješila straha od širenja nogu pred tim ljudima, no ljudi u čekaonici uvijek pomognu u prizivanju napetosti i malecnog straha. ne volim ljude u čekaonicama. uvijek imaju neku životnu priču za ispričati. i očekuju valjda da i ti kažeš svoju. poslušala sam nekoliko priča, većinom planova za budućnost, koje su neke žene pričale nekim drugim ženama. primjetila sam da u rukama drže trudničke knjižice pa mi nije bilo jasno o kojoj budućnosti pričaju. gdje god sam pogledala, oko mene su bile žene koje su progutale globus. napravila sam ono što bi svaka normalna osoba napravila. odigrala sam nekoliko zmijica*. u sljedećem trenutku već sam ležala na stolu, a noge su mi bile u zraku. jupii, mislila sam.. to je kao onaj trenutak kad imaš ispit, pa si živčan i nervozan sve dok ne dobiješ ispit. pa ga rješavaš lijepo misleći- što je tu je, koliko znam znam. napravit ćemo papa test*. dođi po rezultate za 3 mjeseca. za 3 mjeseca?, rekla sam (ustvari sam mislila molim??? papa test? papa test kes k se? mislim, normalno da znam što je papa test, ali nisam mislila da ćemo to danas baš. nisam se na to pripremala. dan ranije sam u vlaku s dvije cure pričala o posjetima ginekologu. zgražale su se kad je netko spomenuo papa test. prošli put me jako boljelo, rekla je jedna. i mene je boljelo, možda i više nego tebe, rekla je druga. jer je ta druga imala i neke gljuvice, kajaznam. pomislila sam kako smo mi žene glupe. žene se natječu u svemu, pa i u tome koju je više bolio papa test. stave ti nešto metalno u tebe, rekle su. ja sam papa test nevina, rekla sam. molim, nisi napravila papa test, rekla je jedna. nisam, rekla sam. sretno, rekla je. a ustvari i nije tako strašno, samo se moras opusititi.) da, za 3 mjeseca. vođena mišlju da to sigurno nije najgore što mi se može desiti, opustila sam se i čekala željezo i bol. došlo je željezo, ali bol je izostala. malo je neugodno, istina.. nekako čudan osjećaj. pomislilila sam da je možda tako bilo i Sedmoj od Devet kad ju je asimilirao Borg. evo kiborgizacije na djelu. o tome je, dakle, pisao Sapunar. malo me pročačkala i bilo je gotovo. nekako kao da sam malo bila i razočarana. toliko živaca uzalud. kad očekuješ prasak, prasak bi se trebao i dogoditi. praska nije bilo. sad kad razmišljam o tome, sva sreća. rekla mi je da idem sad na ultrazvuk. i da ne oblačim gačice. izašla sam u čekaonicu da uđem u drugu čekaonicu gdje su druge žene bez gača isto čekale ultrazvuk. mračna je bila ta čekaonica. nisu upalili svijetlo. pitam se zašto. razmišljala sam razmišljaju li i one kako smo sve bez gača. cura u šarenoj haljinici bila je trudna. pretpostavljam, bez gača. s druge strane sjedila je starija žena. isto žena bezgača. pomisao na nju bez ičeg ispod suknje nije me baš veselila, no shvatila sam da smo sve u istom sosu. samo što njih dvije imaju trudničke knjižice. možda su one u malo većem. prvi put u životu iskusila sam čari vaginalnog ultrazvuka. prošli put kad sam bila na ultrazvuku, vozili su reli po mom trbuhu. nije me boljelo ništa. ne znam zašto tolika frka oko tog posjeta ginekologu. više se bojim zubara. na televizorčiću sastrane mogla sam vidjeti unutrašnjost svoje maternice (pretpostavljam). ustvari sam vidjela samo crne i bijele crtice i tražila u svemu tome neko dijete. samo da ga nema samo da ga nema, pomislila sam. nije ga bilo. imate male cistice, ali to nije strašno, normalno je. jajnici su vam u malo lošem stanju, pa zato nemate menstruaciju. a i sluznica vam je pretanka. shvatila sam da nema djeteta, ali ima svega ostalog. malo sam u banani, da se razumijemo. ustala sam i obukla gačice napokon. vani su sjedile druge bezgače. dobila sam vaginalete. tek sam kasnije shvatila da se vaginalete stavljaju u vaginu. pa se zato i zovu tako. i shvatila sam da posjeti ginekologu i nisu tako strašni. i da ne bi smjeli biti tabu tema. ne razumijem zašto se o tome ne priča više. zašto smijemo naglas govoriti da smo bili kod ortopeda, ali stišamo se kad kažemo da imamo cistične jajnike ili da se bojimo papa testa. nije li sve to normalno. strah od nepoznatog. strašnije od posjeta ginekologu je ono što ti ginekolog može reći. i to sam shvatila. za šest mjeseci moram doći na kontrolu. namjeravam se pojaviti s debljom sluznicom maternice i redovitim menstruacijama. *nokia snake game *papa test PAPA test ili citološka analiza vrste, izgleda i abnormalnosti stanica vrata maternice se sastoji u uzimanju obriska vrata maternice, pri čemu se koriste drvena špatula, štapić s vatom i predmetno stakalce, njegovom fiksiranju u alkoholu, i specijalnom bojanju u citološkom laboratoriju. Metodu bojanja je prije pedesetak godina otkrio američki znanstvenik grčkog podrijetla Papanicolau, po kojem je i nastao naziv PAPA test. Godišnja PAPA kontrola smanjuje rizik umiranja od raka vrata maternice za 90%. Optimalna je PAPA kontrola na šest mjeseci, obvezna jednom godišnje. Najbolje vrijeme za uzimanje uzorka je oko sredine ciklusa. Ukoliko se promjene otkriju dovoljno rano, liječenje je jednostavno, relativno lako i poštedno. Točnost PAPA testa je oko 75 - 80%, u kombinaciji s drugim metodama (kolposkopija i histologija) točnost raste do 95%. (izvor: www.poliklinika-harni.hr) drage žene i vi koje to planirate biti, idite ginekologu. bez obzira na to imate li spolne odnose ili ne. nije tako strašno, zaista. ja sam prilično strašljiva, no i ja sam to preživjela. svaki put kad plivam ili sam u vodi, a ne mogu dosegnuti dno stopalima, pomislim kako bih se mogla utopiti i kako bi mogao doći morski pas i pojesti mi nogu. strah od ginekologa bio je negdje u ravnini s ovim. a čak nije ni toliko neugodno. to je jednostavno ono što moramo pretrpjeti da bi bile zdrave. a od zdravlja ništa nije važnije. :) |
