|
ispričavam se dragim i neženomrzačkim muškarcima zbog teksta čiste mržnje od prije nekidan.. iako bi mogle žene bez muškaraca, ljepše nam je ovako, hehe=) danas je jedan od onih dana kad ti je svijet opet lijepo mjesto.. |
triput hura za schopenhauera i nietzschea i majmune koji se na njih pozivaju
|
kad u nekom trenutku pomisliš kako se muškarci ne mogu spustiti niže jer su ionako već tisuće puta dokazali kako su ustvari nisko na evolucijskoj ljestvici, negdje kod žohara, oni ipak dokažu kako mogu biti i jadniji. koliko su samo puta kroz povijest, cijelu onu povijest ugnjetavanja i ponižavanja žena, pokazali svoju umnost, oštroumnost, pamet, inteligenciju i superiornost nastalu na ponižavanju onih bez kojih se ni rodili ne bi. dabogda se svi pobili, koliko ste pametni, vodite si svoje besmislene ratove kojima samo želite dokazati da se niste maknuli dalje od australopitekusa, kako god se to pisalo, nadam se da ćete svi i otići s uvjerenjem da ste najbolji i najpametniji i da žene bez vas ne mogu opstati. a otići ćete ionako, sami sebe uništavate. i živim u uvjerenju i nadi da će jednom društvo biti sastavljeno samo od žena i jednom će sigurno nestati i sperme i odlično je i to.. jer ako već društvo mora propasti, neka propadne sa ženama. i ako još jedan plakat u gradu vidim o muškoj superiornosti, nastavit ću se smijati i dalje jer i nije nevjerojatno.. samo dokazuje ono što sve mi znamo... koliko ste jadna bića.. vrijedna žaljenja. pies, ispričavam se žoharima, nisu zaslužili usporedbu s muškarcima.   |
lies of a lonely friend
|
drvene su klupice na kolodvoru, a stupovi su crveni. i cvijeće je crveno, ali u drugoj nijansi. listovi su, kao i obično, zeleni. i ljudi su na klupicama, žena guli naranču. sjediti i gledati i ne razmišljati voli. samo gledati. i vidjeti kroz stvari kao kroz staklo. i pogled joj seže dalje od kolodvora do sljedećeg i sljedećeg i sljedećeg kolodvora i već je tamo gdje ide i gdje bi trebala biti.. kao da je važno ili baš bitno odredište. **ne znam gdje sam pročitala da onaj koji unaprijed zna gdje ide neće daleko stići. svi su bili na mojoj strani. zato se vlak i prevrnuo. ne znam ni tko je to rekao. slušala sam midlake tad na predavanju. ** ona hoda dalje i ide i ide i ide i onda tu i tamo stane, ali samo zato da bi napravila zaokret lijevo ili desno ili tri koraka unatrag, pa šest naprijed i smije se i misli kako balloon maker od čovjeka na ulici radi budalu kojoj auti trube i koja ne vidi tramvaje. ni češke ni poljske ni domaće one. jer onako samo gleda u zrak ne bi li vidjela koji zalutali balon, nije važno koje boje ili oblika. i oblake onda vidi i smije se ženi koja češlja psa i baki koja je stala da stavi vrećicu s karfiolom u drugu ruku i dedi sjedom koji ima štap, ali hoda kao dečkić neki.. dobar dan je to. kad smo svi živi. i smije se ona tako i pogledom traži sunce da se napuni, ispuni i nasunča. jer svima sunca treba nekad. **a lampa je žuta trenutno na silu je žuta. jer je bila bijela ranije, a i nije čak ni bijela bila nego prljavo bijela, neki bi rekli čak i siva. pa je promijenila svojstvo jedno važno fizikalno. opet, kažem, na silu. jer, nije lampa tako iz tvornice izašla. iako je i u tvornici toj nekoj, ne znam kojoj, isto boju dobila silom. baš me zanima kakva je bila prije bijelog. kad bih barem znala od kojeg je materijala. ** još malo pa će prestati tražiti tulipane i plave bubamare. možda je prestara da vjeruje u takve nebuloze. i radikalni feminizam neki je na snazi trenutno.. pa se smije samoj sebi i smije se i drugima. svakome iz drugih razloga. nedavno je tek shvatila da se većini ljudi treba smijati. nekima jer su smiješni, nekima jer su jadni. tako da se smije ona sad. nije sigurna u koju skupinu će svrstati samu sebe, ali za humor je prilično sigurna da joj nije jača strana. i razmišlja trenutno o kupnji tvornice sunca. i bijeli miševi su proletjeli trenutno kroz njen kadar. plan: krupni ili američki. ma ne ne.. radije polutotal. kad već vidi nekoliko stanica dalje, valjda može i zaspati u tramvaju. a i uostalom, gdje su ti nibelunzi kad ih trebaš? pozdrav iz vladivostoka. pokličite zdaj |
|
ide se na of montreal. da da da samo za posjetitelje ovog nenadjebivog blogerskog ostvarenja... rapture rapes the muses You hit me so hard like a Wong Kar Wai beginning I'm exploding in smiles my equilibrium is spinning Rapture rapes the muses but you don't notice till it's kissing you Rapture rapes the muses and the void that's left confuses It's confusing You keep me lit like antediluvian Troy But one always reveres what ones bound to destroy Gloomy Erebus is an anathema to me All of them dancing like flames and the sad enmity I wonder if I understand. Am I too young to understand? |
ne znam naslov, ali kaze sheep da je defloracija dobra riječ
|
cak ni citat nemam nikakav danas. a kiša pada i vidim na betonu bijele mjehuriće. i nekako je danas dan za pavement i shady lane da te izvuče iz stanja manične depresije. homme de fer, kako bi rekao vlado. homme de fer. osjecam miris čokolade, ali ne znam još uvijek koje.. one koju jedem ili možda one koja je isparila. što se tiče riječi defloracija, nije mi baš neka, trenutno mi je dezinformacija favorit. |
