subota, 15.11.2008.

Večeras



Kad izađem pod svjetla grada,
neka me opet oblije onaj osjećaj žudnje.
Neka zima miriše pod mojim koracima
I neka smiješak titra na obrazima.

Misao na tebe ispire tugu iz oka,
ponekad čak bez mog dopuštenja,
Ali noćas neka bude drukčije,
Neka i moje srce malo zapleše.

Smješit ću se svim brigama,
sivim oblacima i kišama,
Svim izgubljenim prolaznicima,
I onoj sjeti od prije nekoliko dana.

Smiješit ću se i ako te sretnem,
Pa čak i ako budem sama.

- 18:01 - (ON/OFF) - Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 04.11.2008.

Kada ostanu sjećanja...



Skidam prašinu s proteklih godina
I sad se čudim količini osjećaja
Koje sam tako dugo skrivala.

Krhkih ruku, punih emocija
Pružila sam pogled prema tebi
U nadi razotkrivanja.

No ti si samo hladno odmahnuo riječima
Sjećam se sad,već sam ih čula.

...I nakon toliko vremena,pitam se...
Kako živjeti kada ostanu samo sjećanja?

- 18:49 - (ON/OFF) - Komentari (13) - Isprintaj - #
Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.