petak, 17.10.2008.

Trenutak kao vječnost



Prošlo je neko vrijeme od onog zadnjeg značajnog pogleda,
Posve slučajnog bliskog susreta naših drhtavih tijela,
Ovlaš si me poljubio tim dugim pogledom ni neznajuć to.

Trenutak okovan vječnošću duboko unutra,
još i sad me dira oštricom nabujalih emocija.
No znam, tebi nije niti u sjećanjima.

I sad zadubljena u svojim razmišljanjima krijem,
Kako bih rado to ponovila.

- 15:27 - (ON/OFF) - Komentari (14) - Isprintaj - #
Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.