Mia Kovačić

petak, 28.09.2007.

Audicija u Splitu – nedjelja, 23.09.

Nakon subote, dana za filozofiranje i promišljanje o životu – NEDJELJA - SPLIT! Uobičajeno kretanje u nove radne pobjede (da, da... 7 je na budilici). Podočnjake treba prekriti, šminkica - žbukica se lijepi na mene. Već je u hotelu gužva. Kandidati čekaju. Vidim strah na njihovim licima. Nekako su posebno slatki, jer kad god prođem pored njih, njihove me oči gledaju u nadi da im nekako mogu olakšati... Da bar! Ulazim u prostoriju, a moji me već čekaju. Fashion Guru me razveselio! Pričala sam vam već o melodiji koja me gnjavila na zadnjeoj audiciji... E, pa gospodin Guru ju je nabavio, ubacio u mobitel i pustio. Naš kreativac Bevanda je doslovce odnekud iskočio i zapjevali smo duet! Jao derneka!!! Da je netko od kandidata to zapjevao na audiciji, to bi bilo to!!!! Potpuni dernek! Morala sam se uozbiljiti kako bismo krenuli sa snimanjem skeča za emisiju. Što reći – 'Mia meets Belinda Bedeković'. Dakle, razvalila sam po sintiću neku melodiju... neću vam dalje otkriti, ali je bilo besmrtno! Ivana, Jacques i Guru su popadali sa stolaca. Dovoljno je reći da me se niti Tonči Huljić, iz starih dana Magazina kada je prašio po sintiću, ne bi posramio!!! Snimila sam svoje i oraspoložila žiri. Znam da ih kandidati gledaju drugim očima, ali vjerujte - Ivana, Bobo i Žakica su tako normalni ljudi - veseli, pristupačni... Zaista je teško snimati pred nekim koga ne znaš, ali pred njima ništa nije teško.Toliko me ohrabruju svojom pozitivom da ih je gušt zabavljati. No, morali su raditi, pa sam ih prepustila kandidatima. Sjela sam sa strane i jednog po jednog pratila s Bevandom. Čovjek je maher u svom poslu! Odmah prepozna sve. Tko je potencijal, tko može napredovati, a tko ne... Sjedio je na podu i neumorno i do zadnjeg atoma promatrao kandidate, ali ne samo njih, već je pratio i žiri, kamere, komunicirao sa svima. Nema što – Faraon! No, tu i tamo se, zajedno sa mnom bacakao po podu uz neku genijalnu melodiju koju su pjevali kandidati. Super je kad radiš posao gdje ljude s kojima 'živiš' doživljavaš kao prijatelje i potporu. Veoma stimulativno. Tako možeš pokušati dati maksimum! Nakon što je žiri dao maksimum, morali smo napraviti pauzu za ručak, jer im je svaka druga rečenica počela sadržavati riječi poput 'hrana, papica, klopica'...
Uslijedio je i drugi krug... Gledam kandidate - ne odustaju, koncentracija je na nivou, ali trema ih je mrvila. Jednu djevojku je 'uhvatila' tolika trema, da se na njoj vidio grč! A pjeva i može. Hm... znam taj osjećaj! Nekada mi se znalo dogoditi da u tom ključnom trenutku ne bih znala svoje ime, da me je netko upitao! Užas. Naša prirodna blokada... Svi je imamo. I ono najbitnije – svima nam se može dogoditi, zato ne budite brzi u prosuđivanju sljedeći put kada vidite na TV-u da netko ima groznu tremu. I vi možete biti sljedeći... Uzajamnim razumijevanjem možemo si pomoći i popeti stepenicu više na putu ljudskosti. Ja vam pružam ruku....
Vidimo se u Zagrebu. Velika pusa!!

28.09.2007. u 10:31 • 83 Komentara • Print • #

utorak, 18.09.2007.

Audicija iz Rijeke - nedjelja, 16.09.

Dan 'D'! Ponovno 7 ujutro, ali danas mi se sunce nekako i nasmješilo. Šminka, frizura i krećemo. Dolazi Jacques - dobro raspoložen, spreman.Čovijek ima toliko lijep ten da gotovo nestvarno djeluje. Dolazi i Ivana. U pratnji svog 16-mjesečnog sina. Prelijep je! Tako divno maleno stvorenje! Fascinira me kako ti mali ljudi imaju sve što i mi veliki. A sve je tako malo. Sićušno. Te male rukice, zglobići, mala stopala koja više nalikuju nekom jastuku... A obrazi, kao da će eksplodirati. Mali Andrej je genijalac. Sa svojim malim nogicama jurca okolo, smješi se... Kad netko kaže „mala djeca nemaju pojma“... ja baš mislim da imaju više od nas, jer vide samo lijepo u ovome svijetu i zato se onako smiju, što mi pogubimo u procesu postajanja velikim ljudima (smješno - neki samo rastom to dosegnu, ali ne i ostatkom bića)... Uglavnom, mali A ima sve predispozicije da postane ono dijete s kojim se ponosiš - dobre gene, mamu i tatu koji su obrazovani i brižni, koji ga vole... a da ne spominjem pamet! Mali je na Bevandino pitanje - jel ti zgodna ova teta (pokazujući na mene - imam samozatajni look trenutno) - odmah rekao DAAA! Kakav ukus! Kakav odgoj! Jesam li pripomenula kakav ukus? ;)

Počeli su se redati kandidati... Puno ih je talentiranih. Jako puno! Već tradicionalno ih Sandra – njena strogoća bi i Nijemce posramila (singl je, zgodna i broj poznat redakciji) - reda i objašnjava im upute. Zastrašuje ih, pa sve što kaže djeluje kao nuklearna fizika. No, kandidati nastupaju; neki s više, a neki s manje treme. Mislim da je žiriju sve teži i teži posao. U pauzama počinjem pjevati - ETO TI NA, NEKA TE BOLI, ETO TI NA, DOĐI MOLI...NE TIČE ME SE ,NE TIČE ME SEEEEE......!!!!!!I to je bilo to!!! Nema 'ko to nije zapijevao. Jacques nam je čak odmah ponudio i par obrada (aranžmani kojih se ni na brdovitom Balkanu nitko ne bi posramio)...Čak je i Sandra tu i tamo pala na koljena da iskaže poštovanje... Konačno je melodija izašla van!

To je bio kraj mojih muka za ovaj tjedan. Rezime - svjetla točka bješe Showtime vikend! Kandidati izabrani. Frizura postojana. Eto ti na...

18.09.2007. u 12:35 • 86 Komentara • Print • #

Audicija iz Rijeke - subota, 15.09.

Hvala Bogu san je gotov! Nikada mi nije draže bilo vidjeti 7-icu na satu kako me budi... Kreni! Rijeka čeka!
Standardna ekipa čeka me na Novoj. Mišo - snimatelj već jurca po telki tražeći stative. Valerija pregledava jučerašnji horoskop, jer današnji nisu još izbacili, a ovaj je bio pozitivan, pa čemu kvariti dan!? Dolazi i Marija. Prošli tjedan u Osijeku sam izgubila okladu s njom. Iako sam izgubila samo neke krumpiriće (nahranila sam ženu), više se ne kladim s njom!
Svi smo bili na okupu, mogli smo krenuti... kroz misli lagano svira pjesmica predhodno objašnjena i želja da sve ispadne dobro. Eto ti naaa...

Dva sata kasnije - Rijeka. Toplina, sunce, gužva, predivno subotnje jutro. Vjerojatno se i kod njih događa 'špica'. Ali za mene i ekipu nema odmora! Krećemo snimati. Da smo znali tijek dana, uzeli bismo kupaće, ili barem Marija... Neću vam odavati puno - pao mi je mikrofon u more, 'pecali' smo ga van, skoro je zaplivao prema Splitu (valjda je promislio i stao jer je znao da smo tamo idući tjedan), Marija ga je u zadnji čas upecala. Hrabro je u robi zaronila po njega... Jao kaosa!!! Samo sam gledala lica ljudi oko nas, dok smo izvodili naš mali igrokaz.
Tako je taj naš rad potrajao cijeli dan. Sve smo snimili. Nismo zadobili teže ozlijede, niti upale. Mariju smo osušili i imali sav materijal.

Pridružila nam se i ekipa - Bevanda zvan Faraon (čovijek ima najravniji nos u profilu kojeg sam vidjela. Trepavice ko dvije metlice. Crn. Muška varijanta Nefretiti), Šefica i Banović 'The Guru'. On je bio tradicionalno pospan jer je, dragi moji (nije tulumario...ne , ne), igrao graničara. Da ,da! Boris je dan prije skakutao u trenirčici i igrao graničara u Splitu. Ah taj prizor!!! ... možda nikada ne bih znala da to svojim očima na Dnevniku Nove TV nisam vidjela... Ostalo je povijest.

Čekali smo ostatak ekipe, a da ubijemo dugih 20 minuta do večere, radili smo uobičajene stvari - kupovanje figara, pegli, Banović je htio pekač kruha, Šefica vešmašinu, a Bevanda parfem. Od svega toga smo kupili ponešto. Ali svi smo kupili treš – jeftine - 35 kuna - naočale i paradirali po dućanu dok su nas tete u njemu čudno gledale. Samo za info - još u tom trenu prepoznatljiva melodija – ETO TI NA... svira u mojoj glavi - sutra će ugledati svijetlo dana i mučiti sve oko sebe...

Večera je bila u obližnjoj pivnici. Dočekala nas je već znana ekipa koju je predvodila naša Producentica Glorija - Capo di tuti Capi (Tolika rezolutnost u tako krhkom biću - naizgled. Sve je kontrolirala. Organizirala). Postrojila nas i nahranila. Imala sam osjećaj kao na maturalcu, koliko nas je bilo... ili pak omanja svadba. God bless her... imali smo roštilj! I u tom trenu osjetih da se povlači (sporo,ali sigurno) moj loš tjedan. Bit će dobar dan sutra! J

18.09.2007. u 12:33 • 158 Komentara • Print • #

Audicija iz Rijeke - petak, 14.09.

Znate li one dane u mjesecu?... Ne te dane! One kad vam ništa ne ide od ruke. E pa takav mi je bio tjedan. Kad vas od ponedjeljka krene, samo se pitate - kad sam ja na redu da mi se posreći?! Nikako dočekati... Ovaj tjedan mi je zasigurno u top 5 najgorih. Bliži se vikend. Rijeka... Pa neće valjda moje loše raspoloženje utjecat' na moj rad. Nadam se... ionako previše ljudi čeka da se poskliznem. Ili ne? Čak sam noćas imala neki čudan san... Davali su mi neku lentu, valjda sam bila neka misica ili slično, no u trenu kada sam trebala onako pompozno mahnuti rukicom (onako, znate, za mir u svijetu i spas delfina), nasmijala sam se, razjapila usta da pokažem svu raskoš bijelih zuba, a ono četiri prednja fale... Jao blamaže!!! Samo još veća stvar od toga je i ''ta'' pjesmica koja je svirala u pozadini (ne znajući da će iz sna prijeći u javu i postati hit vikenda) - ETO TI NA, NEKA TE BOLI, ETO TI NA, DOĐI MOLI........NE TIČE ME SE, NE TIČE ME SEEEEE..............
Svaki pravi majstor će prepoznati ove stihove. Što reći - obitavali su u mom mozgu narednih dana, a bogme nisam ni druge poštedjela lakih nota i zaraznog refrena.

18.09.2007. u 12:29 • 37 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 17.09.2007.

Audicija iz Osijeka - subota 8.9.2007.

7 ujutro je... Lupam po satu kao da će mi to donjeti još pola sata... eh da! Vrijeme... (time) nikoga ne čeka, pa tako niti mene. A sad je vrijeme da se dignem i započnem put u avanturu. Kako će to izgledati? E, pa to je veliki projekt - je li vrijeme (time) za mene? Nemam pojma. Ali počinje taj moj Show(time)...

Grabim stvari i jurim na Novu TV. Valerija i Mišo čekaju i vrlo brzo ulijećemo u našu crvenu Seat jurilicu i nekoliko milijuna sekundi kasnije - Osijek. Kako to već biva prije no što išta započnemo; kavica, ona toliko potrebna sekunda zen meditacije, središtenje svog bića, sjedinjenje sa svemirom i 'ko zna kakve gluposti koje trpamo pod - ostavite me na miru i ne ulazite u moj osobni prostor jer PIJEM KAVU. I tako naša trojka - friška po poznanstvu, ali odmah je bilo 'klik' - čeka ostatak ekipe koja tek stiže (spavali su koji sat dulje od nas, al' im nećemo zamjeriti). Prije njih stiže scenografija koju unose u kazalište. Obožavam kazalište, odrasla sam u njemu. Tamo kao da se sve važne stvari događaju o kojima se generacijama prepričava, a kad stojiš u njemu, kao da postaješ dio prošlosti i budućnosti... osijećam da će biti dobar dan - nekome ću možda promijeniti sudbinu. Hoće li ovo meni promijeniti sudbinu?

Dolazi ekipa. Potpuni smo. Spremni. Krećemo na snimanje emisije - to je to. Valerija, Mišo i ja imamo brainstorming i snimamo kao sumanuti. Vidimo naš cilj. Sve ide kako treba, a mene ohrabruju dok snimam najave i skečeve za emisiju, točno na našim licima vidim sve. Svi želimo opravdati naše angažmane... nije loše, bačeni u vodu nismo potonuli, već zaplivali... ajde dobro žabica, kasnije ćemo na kraul. Ali plivamo!

Zadovoljni materijalom dolazimo u Hotel Osijek, gdje nas čeka ostatak ekipe. Kao da je i njima trebao taj naš pozitivni poticaj. Osjećaj neprocjenjiv! Najviše sam straha vidjela u našoj od milja zvanoj Šefici koja je tada imala cijelu planinu na leđima, ali Šefica je nakratko odahnula i krenula u daljnja planiranja - sutra je dan 'D' - stiže žiri i kandidati. Dan je bio daleko od gotovog...
Izmoreni od svega popadali smo od umora tek oko 2 ujutro...Nije taj Show tako jednostavan kako se čini...

17.09.2007. u 10:34 • 32 Komentara • Print • #

Audicija iz Osijeka - nedjelja 9.9.2007.

Ponovno je 7! Prokleta budilica postala je predmet moje mržnje i uskraćivanja slobode. Naravno da sam imala neki dobar san... opet prekinut. Osjećam se k'o Bill Murray u Beskrajnom danu. Prokleti svizac... Do kada će se jedna te ista 7-ica na satu ponavljati? Nema mjesta nekoj dugotrajnoj kontemplaciji. Šminka, frizura (bad hair day), obleka, tekst za snimanje, pa pravac OSIJEČKO NARODNO KAZALIŠTE. Osim ekipe od subote dolazi pojačanje - Jacques, Ivana Husar Mlinac, Boris Banović Fashion Guru, zajedno s našim kreativnim dišom Bevandom.

Dolazim pred kazalište, kad tamo ooooogromna gužva! Koliko kandidata, koliko potencijalnih zvijezda, koliko nade... Bit će borbe... Probijam se unutra gdje je ekipa.
Bobica alias Guru me dočekuje s crnim naočalama - znam - predobro mu je bilo na Fidžiju! Ah ti celebovi! Još uvijek se ne može odlučiti dal' će zaspat na nogama,srušiti ili pak odrijemati u fotelji žirija (izabrao je ovo zadnje). Vidim već da će danas biti pitom, na sreću kandidata. Za njim dolazi Ivana - uživo ostajem iznenađena - preslatka je, a još i taj glas! Ah taj glas! Toplina joj izvire iz očiju. Dobre je volje, pruža mi ruku i nevjerojatno prijazno me pozdravlja. Ne onako kratko nezainteresirano kad nekog znate vidjeti pa kad vam pruža ruku i samo pazi kako će svoje ime izgovoriti, pritom vas uopće ne fermajući...a ne! Ne ona. Ima nešto razigrano, a opet tako puno emocija. Poslijednji je Jacques. Prvi put ga srećem - u glavi mi je jedna emisija gdje sam ga gledala kako kao eskim pjeva lokalcima i potpuno je bio genijalan - imam dojam kao da ga znam. Također nevjerojatna ljubaznost. Rano je, a već 'baca' pošalice. Jako dobre - moram dodati... Lakše mi je, moram s njima raditi, a normalne su osobe! Hvala bogu! Nisam znala kako će me dočekati... a na kraju nije bilo na nož. Pao mi je kamen sa srca! Bevanda ih je okupio i dao upute. E da...i on je brijao po Fidžiju, ali je stoički podnosio putnu avionsku groznicu. Bio je nabrijan (koliko je mogao biti nakon 25 sati avionskog leta). I show je mogao početi...

Najprije je svaki kandidat prije ulaska morao proći jednu slatkicu zvanu Vedrana koja ih je sve srdačno dočekala i popisala. Ta žena ima genijalnu energiju. Brijem da nema za nju sivih dana. Nakon toga pet po pet kandidata je ulazilo unutra...Dodatno ih je zastrašila Sandra dok im je dodavala mikrofone. Nema milosti, nikoga nije štedila, dala je upute i to je to. Show mora teći!
Gledala sam gotovo svakog od njih. Neki kandidati su izgarali od strasti koju su pokazivali, neki su bili poprilično ustrašeni.... Mnogo njih je vikalo kako su porehlađeni i imaju tremu. Taj dan je očito to haralo Osijekom!? Ljudi moji, svi imamo tremu. Uvijek. Cijeli život. Veličine postajemo kad ovladamo tremu i iskoristimo je na najbolji mogući način. Gledam žiri, treba imati te živce, koncentraciju, diplomaciju...oni su odlučivali o njihovim snovima i željama. Nekako je to najteže padalo Ivani...

Dio po dio dobili smo najbolje kandidate iz Osijeka. Doista su različiti, a neki jako upečatljivi. Kasnije sam i razgovarala s njima... nemaju pojma što ih sve lijepo očekuje... Kad smo već kod toga puno toga ne znam niti ja, jer naša producentica Glorija drži u tajnosti...

Vidimo se u Rijeci, na drugoj po redu audiciji!

17.09.2007. u 10:34 • 50 Komentara • Print • #

Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.