Kraljevstvo tišine

30.12.2005., petak

CIRKUS U GRADU

Cirkusni vikend tuče, udara
Glasnu, ružnu buku
Veliki šator stvara

Pozornica vuče niti
Ljudski smijeh dvoranom ori
Vođa pozornice lažnim sjajom se kiti

Uhvati me ako možeš
Ružni lik ispušta kao krik
Vođo! Moje niti ti ne vučeš.

29.12.2005., četvrtak

ZABORAVLJENI OSJEĆAJ

Kroz kasnu i hladnu noć
Moje misli lete k njoj
Navire mi sjećanje na miris kose njene
Iz mene bježe davno zatomljene uspomene

Dugo tražim karizmu u vlastitom biću
Nalazim samo prazninu, očajnu bol
Želim je opet sresti, želim uživati u njoj
Želim samo jedan pogled njen upućen meni
Želim samo da me se sjeti
U ovu kasnu i hladnu noć
Dok moje misli lete k njoj.

28.12.2005., srijeda

JAHAČI BUDITE SPREMNI

Apokalipsa, ljudi
Sprema se na obzoru
Stari div tek sada se budi
San se pretvara u moru

Zaboravljene parole
Oni isti ljudi u novom izdanju
Iako stara sječanja još uvijek bole
Nova dolaze u još gorem izdanju

Sumrak čovječanstva
Jahači svoje konje sedlaju
Nova epizoda ljudskog prokletstva
Sada je na programu.

27.12.2005., utorak

TAKO DOSADNA SRIJEDA

Da mi je već jednom
Izaći iz ovog zelenog pakla
Monotonija ovdje lomi i najjače duše
Kod mene ona igra posljednji ples
Pješćani sat je već na izmaku snaga
Između mene i slobode stoji još samo par jadnih vojnika vremena.

26.12.2005., ponedjeljak

IDEMO DALJE

Rušim moždane barijere
Krčim sebi novi put
Ka boljoj budućnosti
Izvan idile usahlih pogleda.
Vjetrovi me vuku u suprotnom smjeru
U retrovizoru blješti odraz starog života
Novi sada čeka širokog osmjeha
Uz odsjaj zlatnog zuba u kutu.

25.12.2005., nedjelja

SAMO ZA TEBE

Licem uz lice
Priljubljenih tijela
Dozivam tvoj dah.
Mirisi tvoje kose
Kao valovi me nose
Niz jaglacima prošarane planine
Preko mora boje karanfila
Pa prema velikom platnu duginih boja
Gdje ukradoh Ikarova krila
Da se vratim tebi, jedina moja.
Nakon svega toga kao šamar
Poklanjam ti jedan dar.
Jedinu vrijednost koju posjedujem
Sada tebi na ruke predajem
Moje neukroćene misli na srebrnom pladnju.

24.12.2005., subota

BIJEG JE UZALUDAN

Četiri zida ružičaste boje
Okružuju moj svijet
Muljavi prozori smeđeg sjaja
Filtriraju tužan osmijeh

Duša je sama sebi bitna
Vanjština je ionako šuplja idila
Glazba teče kroz vene
Hrani duševne stanice

Živi mrtvaci u betonskim grobnicama
Čine moju okolinu
Njihove duše lutaju pustinjama
Svatko je osuđen na doživotnu samicu

Sa samim sobom.

23.12.2005., petak

POKORI SVOJ STRAH

Neman lupa po mojim vratima
Velika šapa tuče, udara
Ogromna zvijer kristalnog pogleda
Sada kontrolira čitavu frontu
Strah u meni miruje
Srce lupa kao i prije
Neman gubi obris i postaje samo sjena moja.

22.12.2005., četvrtak

NE BOJ SE SAMOĆE

Tupog pogleda ti zuriš u plavo nebo
Želiš dostići davno odsanjani san
Zar ne vidiš da je zadnji voz otišao
Ostao si sasvim sam
Uhvati se u koštac sa svojim problemom
Pobjegni od lažnog prijateljstva
Ogoljena duša ništa ti ne znači
Ostao si sasvim sam
Izaberi svoj put
On će te odvesti daleko ispred svih
Prazno kazalište uprljanog sjaja lebdi ispred tebe
Ostao si sasvim sam
Shvačaš li sada da je tvoj san samo šuplja idila
Nametnuta vrijednost iskvarenih ljudi
Zatvori se u sebe i više nećeš biti sam
Ovog puta ja sam uz tebe.

21.12.2005., srijeda

GRADSKI SAN

Tražim karizmu i ljepotu u tebi, grade moj
No vidim samo ružno pače
Koje ima potencijala da postane labud.

Gledam tvoje sive izbljedile fasade
Kako samotno čekaju novi dan
U sebi kriju tihu zaboravljenu pjesmu prošlih vremena.

Kad moj grad tone u san
Mnogi ožiljci iz njegove prošlosti
Bude ga i tjeraju u novi dan

Vidim prve zrake jutarnjeg sunca
Kako miluju obraze mog najdražeg grada
Ulične lampe, noćni čuvari, sada lagano blijede.

20.12.2005., utorak

TAKO DIVAN SAN

Granicama mašte omeđen
Ljudskom glupošću ogorčen
Ne želim izaći iz ovog sna
Vlasnik sam i vrha i dna
Nedostaju mi jedino planine
Brdovita predjela moje Zlatne doline.
Raditi interepretaciju ovoga svijeta
Ovoga trenutka bila bi prava šteta.
Sada želim samo letjeti
Uz pomoć starih jedara, prostranstvima ploviti.

19.12.2005., ponedjeljak

HANNIBAL

Hannibal ad portas više ne vrijedi
Stiglo je novo vrijeme
Danas su upadi česti
Hijerarhija je sama sebi bitna
No poštuj je i ti
Meni je svega više dosta
Oj Hannibale!
Gdje si?
Rimljani nas napadaju
Tuku sa svih strana
Dođi i povedi nas u nove pobjede.

18.12.2005., nedjelja

PLES BOSIH TABANA

Crna kuga vije se nad gradom
Moje misli lutaju estradom
Maršira parada danguba
Spasi me, molim te ko Boga
Kao samoproglašeni glasnogovornik
Propale generacije
Iznosim naše konstatacije
Mi želimo uklesati u sadašnjost
Naše najbolje imaginacije
Ono što mi nudiš nije prihvatljivo
Dapače, degradirajuće
Želimo osmijeh s vremena na vrijeme
Slobodne ruke
Da riješimo vlastite dileme
No na tvom repertoaru se nudi samo ples
Ples bosih tabana po vrućem asfaltu.

NAPUŠTEN OD KARAKTERA

Vidim rastrojenu ličnost
Bez karaktera
Koji je pobjegao
Još davne osamdeset i druge
Ostavivši poruku
U kojoj
Ovim redom piše:
„Uz ovo truplo me ništa ne veže više“.

DESNOM VISOKO

Svi na barikade
Tamo za nas još ima nade
Dizajniranje novog sistema
Zadaća je koja se sprema

A, zatim

Desnom rukom u zrak
Vini je visoko
Nebu pod oblake
Ljudskom oku daleko
Neka primitivci razmišljaju
O tvom naglom potezu
Boli te kurac za novi poredak
Samo vini desnu ruku u zrak

Nakon svega pošalji jedan krik kroz tišinu
Tek toliko da vide da znaš
Tvoja duša razmišlja suprotno
Tvoje srce ljubi slobodno
Ipak na kraju ostaješ sam.

Sljedeći mjesec >>