Kraljevstvo tišine
30.12.2005., petak
CIRKUS U GRADU
Cirkusni vikend tuče, udara Glasnu, ružnu buku Veliki šator stvara Pozornica vuče niti Ljudski smijeh dvoranom ori Vođa pozornice lažnim sjajom se kiti Uhvati me ako možeš Ružni lik ispušta kao krik Vođo! Moje niti ti ne vučeš. |
29.12.2005., četvrtak
ZABORAVLJENI OSJEĆAJ
Kroz kasnu i hladnu noć Moje misli lete k njoj Navire mi sjećanje na miris kose njene Iz mene bježe davno zatomljene uspomene Dugo tražim karizmu u vlastitom biću Nalazim samo prazninu, očajnu bol Želim je opet sresti, želim uživati u njoj Želim samo jedan pogled njen upućen meni Želim samo da me se sjeti U ovu kasnu i hladnu noć Dok moje misli lete k njoj. |
28.12.2005., srijeda
JAHAČI BUDITE SPREMNI
Apokalipsa, ljudi Sprema se na obzoru Stari div tek sada se budi San se pretvara u moru Zaboravljene parole Oni isti ljudi u novom izdanju Iako stara sječanja još uvijek bole Nova dolaze u još gorem izdanju Sumrak čovječanstva Jahači svoje konje sedlaju Nova epizoda ljudskog prokletstva Sada je na programu. |
27.12.2005., utorak
TAKO DOSADNA SRIJEDA
Da mi je već jednom Izaći iz ovog zelenog pakla Monotonija ovdje lomi i najjače duše Kod mene ona igra posljednji ples Pješćani sat je već na izmaku snaga Između mene i slobode stoji još samo par jadnih vojnika vremena. |
26.12.2005., ponedjeljak
IDEMO DALJE
Rušim moždane barijere Krčim sebi novi put Ka boljoj budućnosti Izvan idile usahlih pogleda. Vjetrovi me vuku u suprotnom smjeru U retrovizoru blješti odraz starog života Novi sada čeka širokog osmjeha Uz odsjaj zlatnog zuba u kutu. |
25.12.2005., nedjelja
SAMO ZA TEBE
Licem uz lice Priljubljenih tijela Dozivam tvoj dah. Mirisi tvoje kose Kao valovi me nose Niz jaglacima prošarane planine Preko mora boje karanfila Pa prema velikom platnu duginih boja Gdje ukradoh Ikarova krila Da se vratim tebi, jedina moja. Nakon svega toga kao šamar Poklanjam ti jedan dar. Jedinu vrijednost koju posjedujem Sada tebi na ruke predajem Moje neukroćene misli na srebrnom pladnju. |
24.12.2005., subota
BIJEG JE UZALUDAN
Četiri zida ružičaste boje Okružuju moj svijet Muljavi prozori smeđeg sjaja Filtriraju tužan osmijeh Duša je sama sebi bitna Vanjština je ionako šuplja idila Glazba teče kroz vene Hrani duševne stanice Živi mrtvaci u betonskim grobnicama Čine moju okolinu Njihove duše lutaju pustinjama Svatko je osuđen na doživotnu samicu Sa samim sobom. |
23.12.2005., petak
POKORI SVOJ STRAH
Neman lupa po mojim vratima Velika šapa tuče, udara Ogromna zvijer kristalnog pogleda Sada kontrolira čitavu frontu Strah u meni miruje Srce lupa kao i prije Neman gubi obris i postaje samo sjena moja. |
22.12.2005., četvrtak
NE BOJ SE SAMOĆE
Tupog pogleda ti zuriš u plavo nebo Želiš dostići davno odsanjani san Zar ne vidiš da je zadnji voz otišao Ostao si sasvim sam Uhvati se u koštac sa svojim problemom Pobjegni od lažnog prijateljstva Ogoljena duša ništa ti ne znači Ostao si sasvim sam Izaberi svoj put On će te odvesti daleko ispred svih Prazno kazalište uprljanog sjaja lebdi ispred tebe Ostao si sasvim sam Shvačaš li sada da je tvoj san samo šuplja idila Nametnuta vrijednost iskvarenih ljudi Zatvori se u sebe i više nećeš biti sam Ovog puta ja sam uz tebe. |
21.12.2005., srijeda
GRADSKI SAN
Tražim karizmu i ljepotu u tebi, grade moj No vidim samo ružno pače Koje ima potencijala da postane labud. Gledam tvoje sive izbljedile fasade Kako samotno čekaju novi dan U sebi kriju tihu zaboravljenu pjesmu prošlih vremena. Kad moj grad tone u san Mnogi ožiljci iz njegove prošlosti Bude ga i tjeraju u novi dan Vidim prve zrake jutarnjeg sunca Kako miluju obraze mog najdražeg grada Ulične lampe, noćni čuvari, sada lagano blijede. |
20.12.2005., utorak
TAKO DIVAN SAN
Granicama mašte omeđen Ljudskom glupošću ogorčen Ne želim izaći iz ovog sna Vlasnik sam i vrha i dna Nedostaju mi jedino planine Brdovita predjela moje Zlatne doline. Raditi interepretaciju ovoga svijeta Ovoga trenutka bila bi prava šteta. Sada želim samo letjeti Uz pomoć starih jedara, prostranstvima ploviti. |
19.12.2005., ponedjeljak
HANNIBAL
Hannibal ad portas više ne vrijedi Stiglo je novo vrijeme Danas su upadi česti Hijerarhija je sama sebi bitna No poštuj je i ti Meni je svega više dosta Oj Hannibale! Gdje si? Rimljani nas napadaju Tuku sa svih strana Dođi i povedi nas u nove pobjede. |
18.12.2005., nedjelja
PLES BOSIH TABANA
Crna kuga vije se nad gradom Moje misli lutaju estradom Maršira parada danguba Spasi me, molim te ko Boga Kao samoproglašeni glasnogovornik Propale generacije Iznosim naše konstatacije Mi želimo uklesati u sadašnjost Naše najbolje imaginacije Ono što mi nudiš nije prihvatljivo Dapače, degradirajuće Želimo osmijeh s vremena na vrijeme Slobodne ruke Da riješimo vlastite dileme No na tvom repertoaru se nudi samo ples Ples bosih tabana po vrućem asfaltu. |
NAPUŠTEN OD KARAKTERA
Vidim rastrojenu ličnost Bez karaktera Koji je pobjegao Još davne osamdeset i druge Ostavivši poruku U kojoj Ovim redom piše: „Uz ovo truplo me ništa ne veže više“. |
DESNOM VISOKO
Svi na barikade Tamo za nas još ima nade Dizajniranje novog sistema Zadaća je koja se sprema A, zatim Desnom rukom u zrak Vini je visoko Nebu pod oblake Ljudskom oku daleko Neka primitivci razmišljaju O tvom naglom potezu Boli te kurac za novi poredak Samo vini desnu ruku u zrak Nakon svega pošalji jedan krik kroz tišinu Tek toliko da vide da znaš Tvoja duša razmišlja suprotno Tvoje srce ljubi slobodno Ipak na kraju ostaješ sam. |