Marko Mežnarić
04.08.2016., četvrtak
tekst 35. - pred godišnji...
|
... još me nekoliko dana dijeli od početka godišnjeg odmora, kojeg planiram "odraditi" u dva dijela. prvi dio rezerviran je za turneju folkloraša u Poljskoj. idemo kao predstavnici Koprivnice, a zatim i cijele Hrvatske, na međunarodni festival u gradić Nowa Ruda, pokrajina Šleska. kao i prilikom turneje po Francuskoj, spremam se zapisati pustolovine koje slijede i misli koje će mi prolaziti glavom. nemam ni trunku sumnje da će i jednog i drugog biti dovoljno. uz tekst, dobro bi bilo imati kvalitetne fotografije, pa si razmišljam posuditi neki malo bolji fotoaparat i poljsku turneju upakirati u foto-blog. no, posuđivati skupe stvari nije ništa, ako ne pizdarija koja samo čeka da se dogodi, a obzirom je moja nespretnost legendarna, nisam još načisto s tim. može biti baksuza, rekla bi jedna stara ciganka. romkinja, pardon. drugi dio godišnjeg rezerviran je samo i isključivo za obitelj. prošle godine nismo vidjeli mora, jer nam je kod Karlovca zaribao auto, pa se ove godine posebno veselimo prilici da nadoknadimo propušteno. tjedan dana apartmana u Vrsaru i nije neki glamur, no moja obitelj ionako nema megalomanske sklonosti i zahtjeve, najvažnije nam je da smo zajedno i da ne pada kiša baš svaki dan. ustvari, razmišljamo i o tome da od sljedeće godine pređemo u šatoraše. ne, ne ona zloglasna varijanta iz Savske, već ona koja ljetuje po auto kampovima. moja malenkost ljetovala je tako cijeli život, pa neke od najljepših uspomena i najkvalitetnijih prijateljstava vučem iz Valbandona kraj Pule i Zatona kraj Zadra, i nemam nikakvo opravdanje da isto ne priuštim svom nasljedniku. nek vidi malac što znači spavati pod komadom tkanine, dok par metara od tebe hrče inače cjelodnevno nadrkana stara Švabica u svom komadu tkanine. neprocjenjivo. godišnji odmor donijet će uzbuđenja, fizički umor i psihički odmor, a to je definitivno ono što trebam, jer iako živim naoko jednostavno, na relaciji kuća - pos'o, pos'o - kuća, ipak sam izložen stresnim situacijama koje umaraju, pogotovo na poslu. svaki dan sam na cesti, za volanom, sa glavom u torbi. nevolja nikad ne miruje, nagledam se svega. moji doma već znaju ocijeniti kakav mi je dan bio po tome kako ulazim na vrata. kad posao završi, čeka me još posla u krugu obiteljskog doma. održavanje kuće je isto što i rupa bez dna, ili Sizifov posao, nikad nisi gotov. uz kuću, vinograd nikad nije tražio gazdu, već slugu, a članove obitelji nisam još ni spomenuo. naravno, ne brojim nikoga kao posao, ali vremena za obitelj uvijek treba naći i kvalitetno iskoristiti. uz to, kad ulovim koji trenutak samoće od svega gore navedenog, volim se zatvoriti u radionu/garažu/muški brlog i raditi raznorazne stvari iz drveta. djed je stolar, stari nema što ne zna napraviti rukama, a ja sam nespretan da čudo jedno, ali izgleda je volja za drvodjelstvo nasljedna. paletni namještaj najnovija mi je strast, i mislim da ću početi ovdje prezentirati neke svoje DIY ( do it yourself ) projekte, čisto da malo popunim praznine između tema. lijepo je nešto napraviti svojim rukama, i bilo bi savršeno kad bih od toga mogao zarađivati za život, no ova vrsta djelatnosti u Hrvatskoj nije prepoznata kao poželjna, što samo dokazuje koliko smo još uvijek nerazvijeni u pogledu recikliranja, a zatim i tradicionalni po pitanju uređenja vlastitih domova. primjer je i moja obitelj. kad sam zasnovao obitelj, svi su zdušno sudjelovali u opremanju doma. stari je kupio kompletnu spavaću sobu, stara mali milijun stvari za kuhinju i kupaonicu, a baka se raspištoljila za škrinju i sjedeću garnituru za dnevni boravak. onako, sve klasično. standardno. devet godina kasnije, ofucalo se. izlizalo. funkcionalno je, i donekle još izgleda, ali meni je dopizdilo, i sad kad sam već u zamahu s tim samoizrađivanjem namještaja od recikliranih paleta, želim to iskoristiti. naravno, kad sam ideju iznio svojima, reakcije su bile svakakve, samo ne odobravanje, ali jbga, napravit ću kako ja želim. svejedno, hvala što ste igrali. otišao sam preširoko, jbga, ali obzirom da me ovdje neće biti do početka rujna, valjda mi nećete zamjeriti. ustvari, ne da me neće biti ovdje, neće me biti na društvenim mrežama, niti se planiram koristiti bilo kojim oblikom medija, izim možda dnevnih novina na jutarnjoj kavi, a i to ću ograničiti na rubrike sport i humor. križaljke, ako mi se mozak bude osjećao ponešto živahnim na suncu. facebook, nula. instagram, nula. blog, nula. youtube, nula. što god da pomislite, nula. mislim da ću i mobitel isključiti većinu vremena, čisto da se prisjetim prekrasnih vremena kad ih nismo imali. planiram se potpuno isključiti i uživati u najvažnijem, ljudima koji me vole i koje volim. obitelj. prijatelji. pisat ću, ali neću objavljivati ništa dok se ne vratim doma i ne posložim dojmove u pravilne rečenice. drugim riječima, pisat ću koliko moram, ali zato planiram čitati koliko želim, i slobodno me zajebete nekim dobrim naslovom u komentar. volim sve što vole mladi, od biografija do beletristike, od poezije do znanstvene literature. prvi na listi za odstrel, Julius Jemeljanovič Baranovski - Sibirski led u srcu. biografija čovjeka koji je preživio preko dvadeset godina sibirskog gulaga. podsjetnik sebi, obnoviti članstvo u gradskoj knjižnici. čitamo se. pozdrav, dobri ljudi... ... |
