Marko Mežnarić
07.03.2014., petak
tekst 12. - korizma...
|
... razjebalo me, u srijedu, onako, za dobar dan... za vrijeme gableca... ničim, osim glađu izazvan, dođem u kantinu i sjednem k ostatku ekipe, razmotam svoj burek s mesom i krenem žvakati... razgovor, koji je dotad žuborio prostorijom, nestaje u sekundi... netko je pritisnuo mute button... instant kuš dugme, rekli bi po domaći... iako odmah primijetim tu neugodnu tišinu, odlučim je ignorirati, u nadi da možda nije zbog moje malenkosti, no ako već i jest, da će jednostavno nestati, ne budem li se obazirao na nju... trebao sam znati bolje... - ti ne znaš da je danas zapovedani post?! - upita me mili, dušebrižnički glasić... - ko, ja?! - pravim se glup, gracioznošću dostojnom jednog barišnjikova... - da, ti... danas se ne jede meso, počinje korizma, treba se odricati... da ne duljim što je dalje bilo, jer događaj mi je samo poslužio kao kratak uvod u ono bitno, ukratko ću reći da mi je tlak odmah skočio na osamsto i pedeset, ali ipak sam se uspio suzdržati komentara, jer ipak je to poslovno okruženje, a ja bih volio misliti da sam profesionalac... pojeo sam svoj gablec do kraja, bez riječi i na opće zgražanje pojedinaca, uživajući u samoj činjenici da im od mirisa bureka idu sline, ali da će prije otegnuti papke, nego priznati da bi i oni najradije sad smazali jedan fini, masni, topli... eto, i meni opet idu sline... uglavnom, došlo je vrijeme odricanja, treba pokazati karakter i četrdeset dana izdržati bez nečega što inače konzumiramo svakodnevno... i tu je, ustvari, početak tragikomedije... naime, devedeset i devet zarez devet posto ljudi pojam korizme tumači, a samim time i provodi, sasvim krivo... odreći se nečega, jedna je stvar, ali odreći se nečega u korist osobe kojoj je to mnogo potrebnije, to je ipak neka druga stvar, a ujedno i pravo značenje korizme... prateći tu definiciju, unutar širokog kruga promašaja javljaju se tri podskupine... prvo, dolazimo do onih što se odriču stvari koje im štete... tu odmah priča prestaje, jer ono što šteti vama, vrlo će vjerojatno štetiti i drugome, ili?! uglavnom je ovdje zastupljena muška populacija, koja se odriče nekih svojih poroka, sad većih ili manjih... promašili ste slučaj, jer odreći se alkohola, cigareta i tome slično, to je ipak na slugu vama, netko drugi neće se bogzna koliko okoristiti činjenicom da ste vi prestali pušiti ili piti na četrdeset dana... ustvari, još ste i zajebali one koji vam prodaju te stvari, pao im promet zbog vaše apstinencije, a sve nekako sumnjam da ima vas koji puše kutiju marlbora dnevno, pa će sad u korizmi istu kupiti na kiosku i pokloniti nekome... njaha, mo'š mislit... dakle, sebi ste možda i pomogli, ali taman da predmet odricanja i ustupite nekom drugom, ne biste mu napravili ništa, do medvjeđe usluge... zatim, tu su oni koji se odriču nečeg što bi drugima i moglo koristiti u nekoj mjeri, no pogriješe u tome što drugima ne omoguće to čega su se odrekli... ako vam to zvuči komplicirano, za primjer uzmite odricanje od konzumacije nekog prehrambenog proizvoda... nije pravilo, ali nekako je ovdje brojnija ženska populacija... joj, pa sva sam se usvinjila za božićne praznike, pa gle ovaj špekec i tri broja veće dupe, fala dragom bogeku kaj ide korizma i kaj si bum sad uskratila čokoladu, kruh i još neke pizdarije od kojih sam se zgajbala... dakle, komadi, bilo je fino papati sarmice i francusku salatu, pa imate više kože za sjedenje, a i hlače od jeseni nekak' su se "skupile u pranju", pa sad spajate ugodno s korisnim, ide korizma i nema boljeg vremena da se smršavi i tijelo dotjera za ljeto... i ok, ništ' ja ne velim, i meni bi dobro došlo malo tesanja prije sezone kupaćih, ali nije to poanta, jer... smisao korizme ispunjen je tek onda, kad kupljenu čokoladu ili kruh uskratite sebi, a dajete nekome tko to nema, nekome tko je toga potrebit... ustvari, vi ste neka zlatna sredina između prethodno navedene skupine i one koja slijedi, jer niste fulali skroz, ali niste ni pogodili smisao korizme u potpunosti... naposljetku, tu su i oni što se odluče odreći stvari koje njima ne škode u nekoj znatnoj mjeri ili uopće, no isto tako, ne mogu omogućiti korist onima, kojima bi bile ustupljene... recimo, odričete se psovanja... ili još gluplje, seksa... halo?! još nitko nije umro od psovanja, ni onaj tko je psovao, ni onaj na čije uši su psovke padale!!! osim toga, ako si psovao do korizme, velika je vjerojatnost da ćeš nastaviti i poslije iste, i nitko tu ne profitira nešto posebno puno!!! nadalje,psovke su jedan velik, romantičan dio hrvatskog jezika, i to toliko bitan, da se svakog stranca koji ima želju naučiti nešto "po naški", uglavnom prvo uči kako razgovijetno i nadasve glasno reći da jebe majku i šalje u tri spolna organa iste!!! gdje je problem, čemu odricanje od toga?! ovo sa seksom, to je idiotarija svoje vrste... nakon par dana apstinencije od inače redovne konzumacije nastupa nadrkanost onog koji apstinira, a zatim i partnera koji je, ni kriv ni dužan (a taman da je i kriv i dužan), uvučen u ove "igre gladi"... i nemojte mi srati, nema te molitve koja će vam odagnati misli od seksa, pogotovo kad je kriza... te fore više rijetko pale u samostanima i župnim uredima, a kamoli među običnim ljudima... nećemo se lagati, ej... svi vi, koji krenete u ovakva kvazi-odricanja, vi ste promašili ceo fudbal, da se tako izrazim... da zaključim, nigdje nije uklesano u kamen da odricanje mora biti ravno Isusovim mukama, ali ako se čovjek na to već i odluči, onda bi u redu bilo da zna što će i kako napraviti... vrlo često, male stvari koje činimo mogu biti sasvim dovoljne da drugima pomognu, dok istovremeno nama daju osjećaj svrhovitosti... za kraj, ako pitate hoću li se ja ičeg odreći, odgovorit ću jasno i glasno - NE... zašto?! prije svega, zato što nisam vjernik... ok, iz pristojnosti i obzira prema svakodnevnoj, bližoj okolini podilazim nekim običajima, čisto toliko da uđem u okvir tradicionalnog, jer hrvatsko društvo još je uvijek zatucano do bola, ali to je ujedno i moj zadnji domet... taman kad bih i vjerovao u boga, onda mi ne bi trebala crkva i propovijedanja onih licemjera da se osjećam bogu blizu... ako je bog svugdje, kao što biblija kaže, onda majstor vidi sva moja djela i čuje sve moje misli, nema potrebe da mu se molim prije spavanja ili na nedjeljnoj misi... ako to, što sam ateist, nije dovoljan razlog za nepoštivanje posta i korizme, onda je dovoljno to što sam državljanin lijepe naše... brine se milanović, linić i ostatak ekipe da ja u svemu pomalo oskudijevam, pa čemu onda da se još i ja sekiram?! čitamo se... pozdrav, dobri ljudi... ... |
