Marko Mežnarić

19.02.2014., srijeda

...tekst 10. - popravak motocikla... dio prvi - rastavljanje...

...

za uvertiru,
malo ću se ponoviti, čisto da malo uvedem u temu one koji su se tek sad "uključili u program...

imao sam ljetos umfal na motoru...
izletio mi kreten pred kotače... nemam naviku vrijeđati, ali kojim drugim opisom počastiti čovjeka koji vozi bicikl sredinom ceste, uz kolonu vozila koja stoji u vrijeme najveće gužve, 15 sati, i onda odjednom samo skrene lijevo, jer je došao do pješačkog prijelaza... nema pokazivanja namjere, nema signalizacije rukom, nema ničega, samo iznenadna promjena smjera, koju ja nisam vidio na vrijeme...
pao sam k'o kruška ( da ne kažem, k'o ženski spolni organ )...
policija mi je nekoliko minuta poslije nemilog događaja potvrdila ono što sam već i sam odavno znao, a to je da sam prvoklasni pehist, jer iako se "majstor" biciklom nije smio voziti preko pješačkog prelaza, iako njegovo pretjecanje stajaće kolone nije bilo dopušteno, na kraju sam ispao ja kriv, uz objašnjenje da sam ga svakako morao vidjeti... onako, među nama, govori mi policajac, biciklist bi trebao biti kriv, ali zakon je zakon... jel to on mene pokušao tješiti, ne znam, ali znam da mu nikako nije uspjelo...
dakle,
kriv si, ali nećeš odgovarati, i obrnuto... odgovarati ćeš, iako nisi kriv...

kako je to moguće?!

prije svega,
moguće je zbog nejasnog teksta zakona o prometu, posebice onog dijela koji se odnosi na bicikliste kao sudionike prometa i njihove vožnje preko pješačkog prijelaza... tekst je formiran tako da omogućava vrlo široko tumačenje, pa sad je laiku teško reći, smije li se biciklom voziti po zebrama ili ne smije, i ako se smije, moraju li te zebre biti posebno označene ili ne...
da ne duljim puno oko toga, jer padaju mi na pamet i malo bezobrazniji izrazi od totalne gluposti, zaključit ću da je kriv biciklist, a odgovara pehist, tj. moja malenkost...
naravno,
pizdio sam zbog toga, čudio se sto na sat, ali onda se glava ohladila i shvatio sam da nikako drugačije nije moglo ni ispasti...

zašto, pitate me?!

jbga,
prvenstveno zato što živimo u državi imbecila i skorojevića...
počevši od ljudi koji legislativu kroje ovako "kvalitetno" kao u gore navedenom primjeru, preko onih koji istu provode, sve do velike većine onih nad kojima se ona provodi, sve su to "maheri" koji, u sferi konstruktivnog i kvalitetnog, znaju jedino za krađu i osobnu korist... za ostalo ih nije briga, jer lako ćemo, bagra će već nekako preživjeti, a kako sam ja dio upravo te bagre,
nije mi preostalo drugo, nego se pokriti ušima i pokunjeno pokupiti doma, te napraviti računicu popravka motocikla o vlastitom trošku, iako su mi i mnogo primitivnije ideje padale na pamet...
npr.
htio sam ranije spomenutom kretenu na biciklu pokazati svoje ulične stomatološke sposobnosti, nešto tipa ekstra brzog vađenja zuba bez korištenja anestezije ili ikakvog alata, osim vlastitih ruku i nogu, ali vrlo brzo sam odustao od te, isprva nadasve privlačne ideje, jer ona ista lopovska banda, što je napisala zakon o prometu, napisala je i zakon po kojem ulične stomatološke usluge nisu nimalo poželjne,već naprotiv, za posljedicu imaju pojavu štrumfova, koji jako vole pisati kazne i samo čekaju da te opale po džepu...
obzirom da me računica popravka izašla nekih tisućinjak kuna, učinilo mi se besmislenim da još lovu dajem i štrumfovima, pa sam ruke radije zaposlio rastavljanjem svoje gospođice zečice...
maske, oklopi, štitnici, sve oštećeno pri padu trebalo je skinuti, a kako ja baš nisam neki tata-mata za finu mehaniku već više onako za kramp i lopatu, bilo je belaja sve u šesnaest!!! ovi ludi japanci skrojili to komplicirano u tri mile materine, moraš biti kombinacija sherlocka holmesa i herculea poirota da shvatiš zašto je ova kvačica tu, kako do onog šerafa tamo, koji vrag je sad ta gumica tu i koja vražja mater još drži tu plastiku da se neda skinuti!!!
međutim,
gdje ima volje, ima i načina...
uz pun kufer utrošenog vremena, dva do tri kufera poderanih živaca, razbijene prste, litru gemišta i kilometre sočnih, originalnih hrvatskih psovki, što vjerske, a što svjetovne tematike, krajnji cilj ipak je postignut...
gospođica zečica je u dijelovima...
prvo sam skinuo masku s volana, zatim bočne protektore i blatobrane, a onda sam zapeo kod rezervoara, jer premda ga nije problem odvojiti od šasije, itekakav je problem odvojiti dovod goriva, pogotovo kad nemaš odgovarajući alat... no, nedostatak alata nadomjestilo je malo sreće, pojavio se stari u zadnji čas i spasio stvar... taj čovjek stvarno ima "zlatne" ruke...

moj stari je majstor, svaka mu čast... reskept, rekao bi moj junior...

sljedeći korak, odabir boje...
originalno, motor je bio metalik sive boje, kombiniran sa crnim dijelovima zaštitne plastike, te aluminijskim dijelovima koji nisu bili bojani... nakon puno muke, dva dana pregledavanja slika na netu, facebook ankete, nebrojenih zajebancija od strane frendova i familije, razmišljanja za i protiv, debata uz kavu ili bambus, odlučio sam se za narančastu boju, neka jagermeister nijansa...
narančasto-crna kombinacija izgleda mi skroz robusno, moćno, i ne tangira me nimalo što su mi neki iz zajebancije rekli da ću imati motor u bojama hrvatskih autocestam pa da si onda komotno mogu staviti i naljepnice "brze intervencije"... sikter!!!
što je bilo sivo, bit će narančasto, a aluminijske dijelove pobojat ću u crno... protektori i ukrasne naljepnice bit će također crni, tako da, uz minimalne ustupke kod vilica, motor kompletno bude dvobojan... ako je suditi po onoj - više je manje - ja sam dobro odabrao...
bazna boja + razrjeđivač, bezbojni lak + razrjeđivač + utvrđivač, sve zajedno laganih šestotinjak kuna... koliko će majstor reći za posao, će vidimo...

ono najgore je,
što me sad izjeda nestrpljenje... sve je kod limara/lakirera, ali nema šanse da on to odradi toliko brzo, koliko ja mogu biti nestrpljiv... mislim da ću ga kasnije opet nazvati (znam, zvučim k'o neka nervozna aždaja), čisto da mi se lik ne opusti, jer ako za vikend ne bude kiše, premda je najavljuju, onda bi mogla pasti cjelodnevna subotnja radna akcija u garaži, ali i cjelodnevna nedjeljna vožnja, gdje god me želja odnese...

drž'te fige...

čitamo se...

pozdrav, dobri ljudi...

...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.