Što je vjetar napravio?

nedjelja , 24.02.2019.

Vjetar je otpuhao račun za malu kavu sa stola na kamene kocke. Sagnuo sam se na tren i njena sjena me nadvila. Krenuo sam od blago kvrgavih nožnih prstiju, preko glatkih nogu, obične bijele majice, žilavog vrata, preko usana do srnećih očiju iza leća. Nije se smijala. Sjela je i ostavila torbicu na stolac pored svojeg. Izgubili smo nekoliko minuta u potpunoj tišini. Konobar je poslužio kave. Njoj prvu meni drugu. Vjetar mi je skinuo pepeo s vrha cigarete na mirnu površinu njene vode.
Gledali smo mutnu ulicu.

( Denis Špičić, iz zbirke ; Lijepo o mrtvima,ružno o ljubavi; CeKaPe 2015.)

Oznake: olovka 2b

Probudi me...

petak , 22.02.2019.

Probudi me

Kako ću iskočiti iz ovog vremena
Slomit ću sva pravila svijeta
Kretat ću se kaotično
Ostavljat ću svaki komadić sebe
Na putu u beskraj
Nikada neću zaspati
Samo molim te
Uzmi me u svoje ruke
Probudi me.

( Željka Horvat, iz zbirke: I zvijezde se smiju krhkosti., Čakovec 2005, Tiskara Letis.)


Oznake: olovka ugljen

Sensus communis

četvrtak , 21.02.2019.

Pitao mene večeras Bošljabuk da li ja znam što je „ Sensus communis“?
A ja sam odgovorio u logičkom smislu da je to zajedničko osjetilo ili zajednički smisao.


Ponekad je i pitanje ; da li je to zdrav razum?

Oznake: ugljen

Modni umjetnik ili majstor maškara?

utorak , 19.02.2019.

„Došla je u bijelim hlačama. Premijerno ih je obukla i bila je jako zadovoljna kako joj prianjaju uz stražnjicu. I on je bio zadovoljan, držeći je oko struka, trudio se kasniti pola koraka. Hodali su pored praznih štandova bez riječi. Sjeli na klupicu. Nekoliko ljudi razbacano je u parku, nekoliko boca na podu, viceva i smijeha u kasno ljetnom zraku. Nepodmazana ljuljačka u blizini prekidala je inače ugodnu tišinu dvoje ljudi koji se razumiju. Njezina glava na njegovom ramenu. Park se ispraznio. Ustali su. Uputio je pogled prema njezinoj stražnjici.
- Sjela si na golublje govno.“
( Iz knjige CeKaPe 2015.,; Lijepo o mrtvima,ružno o ljubavi; Denis Špičić, priča ; Sezona bez boje.)


Karl Otto Lagerfeld (10 September 1933 – 19 February 2019)

Oznake: ugljen

Prošla ljubav

ponedjeljak , 18.02.2019.

L’amore passato

“Ieri sera era amore,
io e te nella vita
fitivi e fiaschi
con un bacio e una bocca
come in un quadro astratto:
io e te innamorati
stupendamente accanto.
Io ti ho gemmato e l’ho detto:
ma questa mia emozione
si č spenta nelle parole”.

( Alda Merini)



Prošla ljubav

"Sinoć se desila ljubav,
ti i ja u
bježanju i nalaženju
jedan poljubac jedna usta
kao u nekoj apstraktnoj slici:
zaljubljeni
predivno blizu.
Divljenje moje pokušah ti reći:
no moj se osjećaj
ugasio u riječima ".

Razmišljam kako je neki dan u emisiji Peti dan rekao netko kako strane pisce ne bi trebalo staviti u obveznu literaturu za učenike. I stvarno je tako. Nemoguće je prevesti vjerodostojno i umjetnički koliko god se trudili.
Mislim da sve treba čitati na izvornom jeziku i u originalu. Preostaje samo google translator....i poznavanje jezika. No, što sa kineskim, japanskim itd...


Oznake: ugljen

DORA SE VRATILA

subota , 16.02.2019.

Dora se vratila večeras u Opatiju .
Pjesma je sporedna stvar , ali tradicija? E to je važno!

Oznake: tek tako

Pjesnik najtišeg trenutka

petak , 15.02.2019.

Alda Merini (Milan, 21 March 1931 – Milan, 1 November 2009) was an Italian writer and poet.


I poeti lavorano di notte quando il tempo non urge su di loro
quando tace il rumore della folla e termina il linciaggio delle ore.
I poeti lavorano nel buio come falchi notturni
od usignoli dal dolcissimo canto e temono di offendere Il dio.
Ma i poeti, nel loro silenzio
fanno ben piů rumore
di una dorata cupola di stelle.



Pjesnici rade noću, kada im vrijeme ništa ne znači,
Kada utihne buka gomile i nestane linč sati,
Pjesnici rade u mraku kao noćni sokolovi
Ili slavuji koji se najslađom pjesmom boje uvrijediti Boga.
No, pjesnici u svojoj tišini
Stvaraju zvuk veći
Od zlatne kupole zvijezda.

Oznake: olovka

OSTAVLJENA NA VALENTINOVO

četvrtak , 14.02.2019.

Nakon zimskog sna danas se probudio Bošljabuk i pita on mene:
- Vidiš li ti kako neki ljudi umjesto da izjave ljubav ženi, oni joj ostave sms poruku da je ostavljaju? I to na Valentinovo?
-Čitah nešto danas u dnevnoj tiskovini.- odgovorih u aoristu.
No, onda smo osjetili kako se dan budi nešto ranije, kako je proljeće baš došlo na vrata i kako je moj mačor donio pred vrata friško zaklanu ptičicu, i žubor vode u slapu Dobriše Cesarića u zahodskoj školjci. Sve smo to čuli ujutro rano . B. i ja.



Oznake: olovka

Dokazi

utorak , 12.02.2019.

DOKAZI

Prolaze trenuci u jednoj misli. Sati, dani, nekada i cijeli mjesec. Razvlači paučinu, pretače se, mijenja oblike i lica. Pojavi se između svijesti i riječi, među očima, kod sinusa, pleše ti kao crvena točkica prije hica. Na trenutak je vidiš na netu, a na trenutak čuješ u usamljenoj trubi, šest grobova desno od sprovoda. Mirno šećeš pored škole i klinac te pogodi njime u potiljak. Stalno je tu.



Stalno ti slini na uho svoje prljave istine: Najljepša žena u gradu ili Djevojčica sa šibicama. Sve je prijetnja , sve može biti okidač. Ako nisu zapaljeni dokazi, onda će to biti dim koji ostave za sobom.



( Iz knjige:Lijepo o mrtvima,ružno o ljubavi : Denis Špičić, CeKaPe 2015.)

Oznake: Svašta pomalo

ŽUDEĆI ZA DODIROM

ponedjeljak , 11.02.2019.

Pogrbljeni starac grčevito stišće plastične vrećice. Nešto je zaboravio, vraća se. Dijete u kolicima jede svoje noge i bijele čarapice. Časna sestra u bijelom, posvetila je život samoći i ljudima. Prolaze žene u majicama; Wild thing, Your baby, Here for you, žudeći za dodirom. Jedini doticaj je onaj pamuka i plastike kineskih grudnjaka.

( Citat iz knjige ; Lijepo o mrtvima, ružno o ljubavi ; Denis Špičić, CeKaPe 2015.)


Oznake: misao u ponedjeljak

MOGUĆNOST NEMOGUĆEG

subota , 09.02.2019.


Da li je pojam „mogućnost“ ono nešto što može biti? Ili ,može biti , a još nije realno prisutno? Za to upristvovljenje realnosti trebaju postojati neki uvjeti. Tako je kip mogućnost u kamenu, ali nije još isklesan. Sve ima u sebi moć da bude ostvareno i teži k tomu da bude zbiljsko.


A da li postoji mogućnost da nešto bude nemoguće? Npr. postaviti kuglu na stožac.

Oznake: večernja misao

Jules Verne i moj Pazin

petak , 08.02.2019.

Jules Verne (Nantes, 8. veljače 1828. - Amiens, 24. ožujka 1905.) francuski je pisac romana za djecu i odrasle, pionir znanstvene fantastike.

Na današnji dan rođen je ovaj poznati pisac koji nikada nije bio u Pazinu i Istri, a opet danas u našem gradu Pazinu štuju ga i čitaju se njegovi romani, evocira se uspomena na njega kao da je naš.
Mathias Sandorf je 27. roman iz serije romana Čudesna putovanja (fr. Voyages Extraordinaires) Julesa Vernea. Objavljen je 1885. godine, u Hrvatskoj je prvi put tiskan 1988. U dijelu romana Jules Verne opisuje Pazinsku jamu i pazinski Kaštel.



Austrougarska policija uhićuje zavjernike, optužuje ih za urotu i zatvara ih u pazinski Kaštel gdje čekaju pogubljenje. Sandorf i Bathory uspijevaju pobjeći spustivši se niz liticu Pazinske jame u ponor, a Zathmara hvataju žandari. Dvojicu prijatelja na deblu nosi bujica Pazinčice i nakon šest sati izbacuje ih na površinu Limskog kanala. Uspijevaju doći do Rovinja gdje u kući ribara Andree Ferrata nalaze utočište. Ferratov neprijatelj Carpena izdaje ih žandarima koji hvataju Bathoryja, odvode ga natrag u Kaštel gdje ga sutradan s Zatharom streljaju. Sandorf skače s rovinjskih klisura u more i nestaje.


Eto, mali podsjetnik na velikog pisca i mali grad...

Oznake: INK

Charles Dickens

četvrtak , 07.02.2019.

Charles Dickens . Rođen je 07. veljače 1812. u Landportu, Portsea.




Oznake: INK

No woman, no cry

srijeda , 06.02.2019.

Bob Marley (rođen Robert Nesta Marley, St. Ann, Jamajka, 6. veljače 1945. – Miami, SAD, 11. svibnja 1981.), jamajčanski reggae i ska pjevač i tekstopisac.

Said said
Said I remember when we used to sit
In the government yard in Trenchtown
Oba, ob-serving the hypocrites
As they would mingle with the good people we meet
Good friends we have had, oh good friends we've lost along the way
In this bright future you can't forget your past
So dry your tears I say

No woman, no cry
No woman, no cry
Oh my Little sister, don't she'd no tears
No woman, no cry.................................


Jedini je reggae glazbenik koji je postigao status svjetske superzvijezde. Bio je rastafarijanac.

Oznake: INK

Moždani udar kod žena.

utorak , 05.02.2019.

Oznake: nalivpero

Crne vijesti ljepše zvuče kada milo lice čita!

ponedjeljak , 04.02.2019.

Da sam urednik na tv, ja bih uvijek dao da dnevnik vode lijepe žene. Jer tada čak i loše vijesti lijepo zvuče…. I da mi na kraju dnevnika čitaju poeziju na francuski, talijanski i možda, tek možda, kasnije kad usnem lijepe snove da mi netko prevede na naše…?

Trois allumettes une a une allumees dans la nuit
La premiere pour voir ton visage tout entier
La seconde pour voir tes yeux
La derniere pour voir ta bouche
Et l’obscurite tout entiere pour me rappeler tout cela
………………………

Tre fiammiferi accesi uno per uno nella notte
Il primo per vederti tutto il viso
Il secondo per vederti gli occhi
L’ultimo per vedere la tua bocca
E tutto il buio per ricordarmi queste cose
……………………………..



Tri šibice jedna za drugom upaljene su u noći
prva da mogu vidjeti cijelo tvoje lice
druga da vidim tvoje oči,
a posljednja da mogu vidjeti tvoja usta
i potpuna tama da se sjetim svega ovoga
……………………….
(Jacques Prevert)

Oznake: INK

KAD BI DRVEĆE HODALO

nedjelja , 03.02.2019.

U nedjeljno popodne sjetim se dana mog djetinjstva pa si sve nešto mislim !?



KAD BI DRVEĆE HODALO

Kad bi drveće hodalo,
Šume bi se razilazile na sve strane.
Drveće bi hodalo,
A mahale njihove grane.

Kad bi drveće hodalo,
I parkovi bi šetali nedjeljom sa šetačima,
A možda bi i zaigrali malo sa igračima.

Kad bi drveće hodalo,
Među pticama bi došlo do velike pometnje,
Jer bi i gnijezda krenula u šetnje.

Kad bi drveće hodalo,
Ja bih pisao naranči s juga
Nek dođe kod moga bolesnog druga.

Grigor Vitez (Kosovac kraj Okučana, 15. veljače 1911. – Zagreb, 23. studenoga 1966.), bio je hrvatski pjesnik, dječji pisac i prevoditelj.
Smatra se začetnikom moderne hrvatske književnosti za djecu. Autor je brojnih pjesama i priča namijenjenima djeci, te je autor i mnogobrojnih članaka u časopisima.





Godine 1957. pokrenuo je i biblioteku Vjeverica, koja se ugasila 1998. godine. U sklopu biblioteke Vjeverica objavljeno je oko 500 naslova za djecu. Također je bio suradnik brojnih časopisa za djecu. Redovito je objavljivao u Radosti, jednom od najdugovječnijeg lista za djecu, koji neprekidno izlazi 67 godina. Tijekom pedesetih i šezdesetih godina Vitez je pisao pjesme, priče, igrokaze, crtice i bajke. Objavio je 33 ilustrirane knjige, 35 slikovnica i pet zbirki pripovjedaka. Njegove su pjesme uglazbili veliki hrvatski skladatelji, kao što su Ivo Tijardović i Emil Cosseto.

Grigor Vitez preminuo je krajem studenog 1966. godine. Imao je 55 godina. “Na ispraćaju na Mirogoju mnoštvo ljudi došlo je pozdraviti pjesnika za djecu”. Vitez je pokopan u rodnom Kosovcu. Grob mu se nalazi u ispred njegove šume Čungar, u koju je kao dječak često zalazio. Za svoje stvaralaštvo primio je brojne nagrade i priznanja, a po njemu je Društvo Naša Djeca osnovalo nagradu koja se od 1967. godine dodjeljuje za autorska dostignuća u dječjoj književnosti.

Oznake: misao o pjesniku

Vidio sam te

subota , 02.02.2019.

Vidio sam te

„…tvoje je tijelo tajni otok
Daleki
Recimo da sam brodolomnik
Budim se na plaži
Jutro je
I nemam baš nikakve potrebe
Da budem
Spašen.“

(Guido Catalano)



Ti ho vista
“…il tuo corpo e un isola segreta
lontana
facciamo che sono un naufrago
mi sveglio sulla spiaggia
e mattina
non ho nessunissimo bisogno
di essere
salvato”

Da bi se poezija vjerno prevela valja biti pjesnik, no ja sam stihove tako osjetio i preveo. Nadam se da mi Guido neće zamjeriti.

Oznake: ugljen

Bio jednom jedan pjesnik…

petak , 01.02.2019.


Prolaznost

Smrtniku nisu dana mnoga ljeta
da se po svijetu šarenome šeta,
da gleda lađe, trgove, zvonike,
izloge tuđe, žene, stare slike.
Sve naglo prođe, sve se brzo stiša,
i dođe jesen u srce i kiša.
Koljena klonu, oči trnu, pluća
gasnu ko sanje, kao nadahnuća.
I trudan putnik padne pokraj plota
slušajuć žubor stotine života.


Gustav Krklec



Pa , ponekad se pitam, što su “ nas“ -izgubljene generacije 20. Stoljeća.- tjerali da učimo neke pjesmice napamet i recitiramo pred razredom ili na nekoj školskoj priredbi? Uništili su duh u nama , a mnogi kasnije kao odrasli ljudi nikad nisu ni knjigu uhvatili u ruke. A toliko ljepote u stihovima starih majstora…koje otkrivam u svojim pedesetim…

Oznake: ink pen, nalivpero

Misao kada južina krene

„Kišobrani „

I kišobran svak smjerno nosi
a pod njim mišje lice zja:
(...)
I strepi, strepi pod njim čovjek,
pod pečurkom patuljak tužni
il kornjača pod svojom korom
– kako smo jadni, kako ružni!



Vladan Desnica ( 1905.-1967.) poznat kao stilski dotjerani pisac u svakoj riječi i rečenici posebno po romanu „Proljeća Ivana Galeba“, manje je bio znan kao pjesnik.
Tako njegova pjesma -„Kišobrani“ nema veze sa kišom kao vremenskom pojavom, već sa kišom koja se nadvila i tjera nas u kutke vlastite samoće, gdje sklupčani i pogrbljeni nad samim sobom strepimo i čekamo!?

Oznake: ink pen

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.