SRETNA 2019. !!!!

ponedjeljak , 31.12.2018.

Oznake: Nova 2019.

Halo Bing ! Kako brat?

nedjelja , 30.12.2018.

Oznake: vic bez veze

KAKO POSTATI GENIJEM

subota , 29.12.2018.

„Svakog jutra kada se probudim“, pisao je slikar mekanih satova i plamtećih žirafa, „ najveću radost mi pričinjava spoznaja da sam : Salvador Dali…“



Katalonac ovisan o slavi i zlatu, puno je slikao i puno pričao. Omiljena tema razgovora bila mu je kako postati genijem. Evo njegovog recepta:“ Oh, Salvadore, sada znaš istinu- ponašaš li se kao genij, genijem ćeš i postati!“ ( Salvador Dali 1904.-1989.)

Oznake: misao u besposleno veče

JOŠ MALO O STARIM CRTIĆIMA

petak , 28.12.2018.



LA LINEA - Linija je nastala 1969. Godine.
Linija (talijanski: La Linea) je crtani film talijanskog autora Osvalda Cavandolija. Crtani film je svojstven po tome što zapravo predstavlja inačicu linije, beskonačne crte koja se pruža zdesna na lijevo, a "iskrivljava" se na mjestu gdje se nalazi čovječuljak koji nešto čini, krećući se sa desna na lijevo, usput komentirajući nešto sa - crtačem. Crtač ne govori, nego samo napravi "rješenje" - nacrta ili izbriše, te se tada vidi crtačeva ruka (uglavnom šaka); ipak, ruka se ne vidi svaki put, ali olovka se vidi na zaslonu. Prirodno, crtani lik stalno naiđe na "nešto", što ga zabavi ili iživcira, odnosno na koncu ga uvijek iživcira, jer uvijek nešto pođe krivo. Čovječuljak iskazuje sav talijanski temperament kada se raduje, priča, ljuti, smije, oduševljava, nabraja, "odmjeri šakom do lakta" itd.
Pozadinska boja se često mijenja kako se mijenja raspoloženje Liniji, ali većina podloga je crna, dok je linija uvijek bijela. ( Izvor: Wikipedija)

BOLEK I LOLEK
Bolek i Lolek, iako su u Hrvatskoj poznatiji obrnutim redoslijedom (polj. Bolek i Lolek) dva su brata, protagonisti istoimenog poljskog crtanog filma i nekoliko dugometražnih filmova.
Likove je 1962. stvorio crtač Alfred Ledwig te ih iduće godine ugovorom dao na korištenje poljskom studiu Studio Filmów Rysunkowych iz Bielsko-Białe, a kao inspiracija su poslužili Jan i Roman, sinovi redatelja Władysława Nehrebeckog, uz kojega je kao autor na crtiću radio i Leszek Lorek. Radnja se zasniva na zabavnim, nerijetko smiješnim pustolovinama dva mlada brata, a često se odvija na otvorenom. Prvi su se put pojavili u animiranom filmu Samostrel (polj. Kusza) 1963./1964. ( Izvor: Wikipedija)

GUSTAV
Gustav, znan i kao Gustavus, (mađ. Gusztáv, 1961.-1977.) je bila mađarska serija kratkih animiranih crtića (do pet minuta). Snimana u produkciji Pannónia Filmstúdija. Bila je veoma popularna u Istočnoj Europi, gdje je dostigla kultni status.
Svaka epizoda govori o pustolovinama glavnoga lika, Gustava, koji živi u urbanom svijetu. Lik Gustava se kroz epizode mijenja: na primjer, u nekim epizodama, Gustav je neženja, dok u nekim ima ženu i djecu. U Istočnoj Europi i Jugoslaviji, serije se emitirala tijekom '80-tih, inače tijekom tj. umjesto reklama. Serija se također emitirala u Zapadnoj Europi, pa čak i u Novom Zelandu - zato jer serija nije koristila jezik, već samo mrmljanje, pa je bilo jednostavno razumijeti cijelu seriju. Godine 2013. i 2014. Gustav je ponovno emitiran u Hrvatskoj, na nacionalnoj televiziji, obično tijekom reklama. Iako, više od četrdeset epizoda je emitirano tijekom reklama između božićnih i novogodišnjih maratona.[1] ( Izvor: Wikipedija).

Oznake: crtići iz djetinjstva

SJEĆA LI SE NETKO IVICE ?

četvrtak , 27.12.2018.

Bilo jednom davnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća crtić na TV. naziva : „Ivica“. Na crno bijelim televizorima svaku smo drugu, treću , večer gledali crtić i slušali pjesmicu :
„DJECO IVICA SE ZOVEM ,
KOG NACRTAM BUDE ŽIV!
TE ME SLIKE VODE, VODE
U VIS, HAJTE S NAMA I VI SVI !!!“



Emitirala je tada jedina JRT ili RTZ ( JRT-Jugoslavenska radio televizija ; RTZ- Radio televizija Zagreb) oko 19. sati navečer. Nakon toga išli smo spavati.
Naime, radilo se o malom dječaku Ivici koji je znao nešto nacrtati kredom na svoju ploču, a onda kada je sreo svog prijatelja u zamišljenoj zemlji crteža ispalo je da se tamo nešto desilo sa njegovim crtežom. Obično je u toj zamišljenoj zemlji njegov crtež oživio i izazvao neku pomutnju, nakon čega je odmah morao intervenirati i nacrtati nešto novo kako bi spasio situaciju.
Taj je crtić zasnovan na pripovijestima Edwarda McLachlana , a crtić su imali davnih dana Englezi na tv. pod naslovom „ Simon int he Land of Chalk Drawings“ ili u slobodnom prijevodu „Simon u zemlji crteža kredom“…

Oznake: crtica iz prošlosti

VRABAC

srijeda , 26.12.2018.

Vraćajući se s lova išao sam po šumskom putu. Pas je trčao preda mnom. Najednom umanji svoje korake i stane se krasti kao da njuši pred sobom divljač.
Ja pogledam duž puta i spazim mlada vrapca žutokljunca, sitne glave. On je pao iz gnijezda-vjetar je silno ljuljao brezama drvoreda – te je nepomično sjedio, ne znajući sebi pomoći raširi krilašca jedva prorasla.
Moj se pas polagano približavao njemu, kad al' najedanput, sleti s obližnja drveta star crnogrud vrabac te padne kao kamen pred samu njegovu njušku- i sav nakostriješen, nagrđen, oštrim i tužnim piskom skoči jedan do dva puta prema zubatom, rasklopljenom ždrijelu.
On se sagnao da ga spasi, on je svojim tijelom zaklonio djetešce svoje…no cijelo je njegovo maleno tijelo trepetalo od užasa, glasak podivljao i promukao, on se ukočio, žrtvovao.
Kakvim silnim čudovištem mora da mu se prikazao pas! Pa ipak nije mogao ostati na svojoj visokoj sigurnoj grančici…Moć, jača od volje njegove, zbaci ga odanle.
Moj pas stane, uzmakne…Očevidno poznaje i on tu moć.
Ja se požurim da odazovem smetena psa i udaljim se s poštovanjem.
Da: ne smijte se. Ja poštujem tu majušnu, junačku pticu, i provalu njene ljubavi.
Ljubav, pomislih, jača je od smrti i od straha smrtnoga. Samo ona, samo ljubav drži i miče svijet.
( Ivan Turgenjev 1818.-1883., preuzeto iz ; Istarska Danica 1979. Str.116)


Oznake: moj pas Oskar

ČESTIT I MIRAN BOŽIĆ SVIM BLOGERIMA

ponedjeljak , 24.12.2018.

Oznake: Metric Klaus iz Božićne jelke

DJEVOJČICA I SREĆA

nedjelja , 23.12.2018.

Imam jednu olovku
Sasvim je mala
Al ni zašto na tom svijetu
Ja je ne bih dala
Jer kad Braco bolestan
Nešto zaželi
Ja mu želju nacrtam
A on se veseli ( Mladen Kušec)

Oznake: misao

Počelo obitelji

subota , 22.12.2018.

Večerašnja tema nastala je samo tako. Iz nužde da se progovori o samom izvoru obitelji kao temeljne zajednice, a koju zajedno slavimo ovog kao i ostalih Božića. I onda , naravno, nakon prva dva gutljaja graševine, zamisli, nas dva istrijana pijemo graševinu, ali bila je sasvim ok., čak jako ok…( miris pokošenog sijena i jagoda iz šume i bla,bla someljerski..) , i tako zapodjenusmo priču o Božiću i obitelji i kako je lijepo da se svi zajedno nađemo na ručku, večeri, u crkvi i tako dalje.
. I pita mene Bošljabuk:
- Zar nije u početku svijeta bio Adam i Eva ?
- Pa je.- odgovorih.
- A da li su oni imali neki seks?- nastavi Bošljabuk.
- Pa valjda su imali.


- E, onda u početku najprije bijaše seks, jel tako?!?- pa može biti, zaključih nevoljko.
- I tako stvori poslije neba i zemlje Bog muško i žensko i podari im seks, ta misao kao da nedostaje u Bibliji, zapravo je poslije nastao Istočni grijeh, a zašto istočni ?, a ne zapadni ?,i eto nas ovdje u obitelji. A bez seksa ništa. Jel tako prijatelju???- nastavi Bošljabuk.
- Mnogo godina kasnije rodio se sin Afroditin, grčki bog ljubavi i ljubav sama, dječak zlatnih krila s lukom i lirom, kreativna snaga što proizlazi iz libida, uključuje skup impulsa čija je svrha održavanje života….- zaključi on citirajući pojam Erosa iz nekog bezveze rječnika…
Nakon ovog razgovora došlo mi je da zapjevam nešto od Vinka Coce, ljubavno i romantično, ali kako smo bili B. i ja sami u konobi pomislih, da se ne bi taj vrag zaljubio u mene, pa sam odustao.

Oznake: misao

PERSONA

petak , 21.12.2018.

„U mnogim filozofskim razmatranjima pojam se „osobe“ (lice, persona, ljudsko biće, individuum) podudara s vrijednosnom afirmacijom, širinom i značajnošću uloge koju pojedinac igra u svijetu i društvu, egzistencijalnom obuhvatnošću koju je kao virtualno žarište svega bitka, uspio ostvariti. U tom smislu „osoba“ je varijabilna značajka čiji raspon ide od golog numeričkog individualiteta u ljudskoj vrsti do nadmoćne ličnosti genija.“ ( Filozofijski rječnik, Vladimir Filipović str. 238.)


Nakon citata iz rječnika Vladimira Filipovića na bačvi upitah Bošljabuka što on misli?
- Mislim da su svi veliki državnici persone.- Eto, to mislim.
- Da ,to mi zvuči dobro, onako gordo, … „ PERSONA“ kao nešto važno….- pomislih.
- Sutra ću nacrtati Jakovčića, Flega i Miletića, i to su persone, a sada da si natočimo još dva deca pa idemo spat.
- Može .- kaže Bošljabuk pružajući praznu bukaletu.

Oznake: misao

Čovjek koji je poluotok spojio sa kopnom

četvrtak , 20.12.2018.



Istra, poluotok na kljunu hrvatske ptice. Danas poznato turističko odredište i malo razvijenija regija hrvatske, zapravo je u svjetskim razmjerima uvijek bila i ostala mali privjesak mnogim državama na ovom dijelu svijeta. No, valja ipak češće spomenuti svećenika, humaniste i povjesničara i mudrog čovjeka koji je bljesnuo u pravom trenutku povijesti i ostavio trag za nas koji živimo u Istri. Božo Milanović, svećenik zaslužan je da je Istra danas dio hrvatske kao međunarodno priznate države, a to mogu jednostavno i objasniti.
Davnih godina… 1945. ,nakon rata partizani su oslobodili Istru i „Trst“ i onda su prvoborci Dušan Diminić i Ivan Motika, tajnici oblasnog odbora za Istru izvijestili Tita kako je Istra i Julijska krajina u cijelosti ratnim uspjesima partizana pod vlašću Jugoslavije. I to je bilo isto kao kada su Milan Martić i zubar Babić „izvestili“ Miloševića da je tzv. SAO Krajina spremna da uđe u sastav Srbije. Eto, tu dolazi do problema ; „ Sila klade valja , a um caruje.“ Tako je bilo i u Istri, saveznici nisu željeli ni Tita ni partizane, ni komunističku vlast i radije bi bili da Istru opet daju Italiji nego komunističkoj FNRJ. No, tu su došli ljudi kao što je Božo Milanović, a kojeg je i sam Tito kasnije cijenio.
„Kada je Božo Milanović čuo da će Saveznička komisija biti u Istri od 15. Ožujka 1946., odmah je iz Trsta došao u Pazin gdje je tijekom četiri dana u isčekivanju sastavljao – pokazat će se kasnije – presudno važan dokument. Radi se o popisu i statistici hrvatskih, talijanskih i mješovitih župa te kapelanija u Porečko pulskoj biskupiji. …bilo je 75% hrvatskih, 12% talijanskih i 13 % mješovitih….Od audijencije u Pazinu kod Savezničke komisije, Božo Milanović intenzivno je 1946., i 1947. godine boravio u Francuskoj i Belgiji, gdje je hrvatska shvaćanja o razgraničenju i dokaze za to iznosio ministrima stranih država, političarima, crkvenim velikodostojnicima, novinarima, zastupnicima u parlamentu, katoličkim medijima te međunarodnoj zajednici tijekom trajanja Mirovne konferencije u Parizu.“ ( Citat: Doc.dr. Ivan Milotić, Istarska Danica 2019. Str., 76.)
Eto, tko je Istru spojio sa kopnom, a ne Tito. Ono što je u to vrijeme Tito dobro odradio je da je šutio jer kako kaže poslovica „ Pametniji si kad šutiš!“ i držao se te poslovice , te pustio Boži da odradi svoje. Tog svećenika trebalo bi u Istri češće spominjati, ali mislim da vladajućoj strukturi u Istri ( čitaj IDS ) nije simpatičan jer oni su „europejci“!?!?....Ni Hrvati, ni Talijani, ni Austrijanci, ni Srbi , ni Romi….“Europejci“ ma što to značilo…hm..

Oznake: misao

OTKRIĆE BITKA

srijeda , 19.12.2018.

Pita mene neku večer Bošljabuk što je transcendencija? Ja sam mu pokušao jednostavnim riječima objasniti da je to filozofski pojam koji općenito znači prekoračivanje granica nekog područja, ili prelaženje granice mogućeg iskustva, s onu stranu osjetilnosti. On me začuđeno pogleda i upita :
- Da li je transcendencija kada navečer svako od nas dva pijanca popije dva litra malvazije i onda ne osjećamo noge, a ni ruke, samo lebdimo između bačvi u konobi do pršuta , pancete i nazad ?
- Da, to je to, ili kako Heidegger kaže; to je prelaženje od pojedinačno-postojećeg u područje bitka.- odgovorih.
- To znači da kada se napijemo prelazimo iz običnog dnevnog bezveznjaka u bitak, to mi zvuči dobro i plemenito, uzvišeno i svevremensko.- zaključi Bošljabuk.


Oznake: misao

DJELOVATI BEZ ILUZIJA

utorak , 18.12.2018.

Albert Camus se pita: ako je svijet besmislen, što preostaje čovjeku? I odgovara: herojski, buntovni pesimizam Sizifovog tipa ; izdržati bez nade, činiti što od nas zavisi, djelovati bez iluzija, ne za vječnost, nego za danas. ( Citat; Dr Vanja Sutlić iz „Intelektualac i korijeni apsurda“.)

Oznake: misao

MISAO PRED BOŽIĆ

ponedjeljak , 17.12.2018.

„Bogovi su osudili Sizifa da neprestano kotrlja veliki kamen do vrha jedne planine, odakle se on vraćao uslijed svoje vlastite težine. Oni su smatrali, s izvjesnim pravom, da nema strašnije kazne od uzaludnog i beznadnog rada. Ako povjerujemo Homeru, Sizif je bio najmudriji i najrazboritiji smrtnik. Međutim, prema jednom drugom predanju, on je bio sklon razbojništvu. Ja u tom ne vidim proturječnost…“ ( Mit O Sizifu…Albert Camus).


Kada razmislimo o misaonom elementu „Sizifa“ onda treba pomisliti što se dešava u ovo pred božićno vrijeme. Dešava se transcedentnost, oko koje se valja potruditi i pomučiti. To je ideja koja nadilazi smisao i nadvisuje život, a zašto? Zato jer svakodnevni život je apsurdni igrokaz u svijetu, i održava ga prosječni rad, red, kontinuitet i mehanički tijek po kojem nas svako razumije , a život postaje „normalan“. A onda pred Božić čovjek odluta u transcendenciju, s onu stranu, i ide na ispovijed, molitvu,na misu, pričest, počne praštati, kiti bor, čisti kuću i dobar je sa svojim bližnjima, dakle, radi nešto „nenormalno“. Eto, tu je smisao „Sizifa“- nema proturječnosti između dnevnog egzistencijalnog apsurda i ukorijenjene ljudske težnje ka metafizičom univerzumu u kojem postoji savršenstvo i spokoj. Biti apsurdni svakodnevni prosječni bitak, junak, razbojnik ili svetac, zapravo je pitanje trenutka. Kamen će se svakako otkotrljati ponovo sa planine.

Oznake: misao

PLAŽA U ZIMSKO DOBA ( Otok Sv. Nikola – Poreč)

nedjelja , 16.12.2018.

Kada poželim mir u ove hladne zimske dane idem u šetnju otokom tragajući za čudom iz nekih davnih vremena!? Za razliku od ljeta kada tu sve vrvi bogatim turistima, sada se čuje samo huk vjetra i žamor valova , i osjećaj kao da te promatraju duhovi pokojnih benediktinaca iz 15.stoljeća. A stihovi Renata Zera sami dolaze….


Spiagge….
Immense ed assolate…
In questa azzurrita'
Tra le conchiglie e
Il sale,
Un' altra vela va
Fino a che non scompare… (Renato Zero)

Otok Sveti Nikola prirodni je lukobran grada Poreča. Bio je poznat po svom benediktinskom samostanu iz 1481. godine u kojem su se prodavale „čudotvorne medaljice“ za spas brodova i pomoraca. Na taj otočić dolazili su moreplovci iz čitave Venecije i Istre. Zatim je odlaskom benediktinaca otok „nestao“ pomalo iz povijesti do 1887. god.,kada je jedan lokalni bogataš Polesini izgradio ljetnikovac i dao mu ime po supruzi Isabelli,a po kojoj i danas velebni turistički resort nosi ime.
Kada idem tamo u zimsko vrijeme upitam se da li još postoji negdje zakopana na otočiću koja izgubljena čudotvorna medaljica?

Oznake: plaža

AUTOPORTRET

petak , 14.12.2018.


Večeras u ozračju vinskih para razmatrali smo Bošljabuk i ja temu Bloga. I pita on mene :
- Što svaku večer nekog klinca škrabaš na kompjuteru?
- Pišem novi post i još nešto crtam, onako bez veze jer mi je navečer dosadno, a na tv nema ništa.-odgovorih.
- A dobro. A što je to Blog? – upita on začuđeno.
- Pa to ti je kratica za nas blogere, a znači ovako : Budale Lupetaju Oko Gluposti.
- A što znači Admin?
- Ma to ti je isto kratica za : Ajde Dejmone Mrš I Nestani.
- A tko je Dejmon?- upita mene Bošljabuk.
- Ma još jedna budala na blogu.
I onda smo popili još dva deca malvazije i išli spat .

Oznake: misao

NEDOUMICA

četvrtak , 13.12.2018.

Neku večer dok smo gledali na HRT3 staru seriju „Kuda idu divlje svinje“ kaže meni Bošljabuk:
- Znaš da mnogi o meni misle da sam izmišljeni lik na tvom blogu?
- Ma daj, to samo ti misliš, pa tu si i razgovaramo, kako možeš biti izmišljen kada postojiš.
- A ma.!? Ja mislim da me nema u stvarnome svijetu.



I onda smo zajedno otvorili knjigu Friedricha „Tako je govorio Zaratustra“ i pročitali stranu dvadeset i pet. I lijepo piše : „ Spavati nije malo umijeće; to zahtijeva da se čitav dan bdije. Deset puta dnevno moraš sam sebe svladati:to stvara zdrav umor i to je mak za dušu…“



- Tebi je jednostavno misliti o lakom snu kada samo misliš na žabu. A ja moram misliti i o poslu i o obitelji, djeci, ženi , kući, o svemu moram misliti. O tome da li mi auto ima zimske gume , da li ima drva za ogrjev, da li je izglasan proračun grada Zagreba, da li će biti kupljeni zrakoplovi F16, da li je Jakov kupio nove trepavice za Koli i tako dalje. – kažem mu onako ozbiljno.
- Istina, loše spava onaj koji se nije sam sa sobom izmirio.- kaže on meni i natoči si bez pitanja još dec malvazije iz nove bačve koju smo jučer načeli.

Oznake: misao

O POŽUDI

utorak , 11.12.2018.



Večeras dok smo bili uz bačvu vina kaže meni Bošljabuk da je čitao Spinozu i zaključio kako se mora riješiti požude. I otvori on Spinozinu Etiku i počne čitati; „ Ako je čovjekovo tijelo aficirano na način koji sadrži u sebi prirodu jednog vanjskog tijela, onda će čovjekov duh gledati na to vanjsko tijelo kao da stvarno postoji, dok čovjekovo tijelo ne bude stavljeno u afekt, koji isključuje postojanje ili prisustvo tog vanjskog tijela.“ Baruh de Spinoza, Etika , O prirodi i porijeklu duha , Postavka 17.
- Nisam siguran da sam shvatio!?- kažem.
- Pa da ti objasnim jednom anegdotom: ugledah jednog jutra golu žabu osvijetljenu suncem na lopoču i pomislih da dođem do nje i da uživamo zajedno u neutaženim požudama seksa i ljubavi. Ona me začuđeno pogleda i jednostavno bez ustručavanja kaže da odjebem jer da ona čeka svog žapca. I onda sam shvatio da moram isključiti njeno postojanje i postojanje nje kao vanjskog tijela i zaključiti da ona ne postoji. Tako sam moj duh stavio u afekt smirenosti jer sam se oslobodio prirode i moje požude.
- Pa postupio si kao moralan kreposni čovjek, iako si biće na razmeđi povijesnih puteva evolucije između biljke i majmuna, svaka čast.- kažem.
- Baš tako, vidiš da ti je jasno, ja sam prevladao ljudsko bezumlje, otuđenost i ropstvo koje proizlazi iz požude i strasti. Prevladao sam zavist prema žapcu koji će se seksati večeras u sumrak na listu lopoča, mržnju čak, i hrabrošću oslobađanja od afekta stekao sam vedrinu, mir i slobodu.- kaže on meni.
- Svaka ti čast. Ipak je to nama normalnim ljudima iz svijeta požude malo teže.-priznah.
Nakon toga kratko smo zašutjeli i on me upitao da li može još dva deca malvazije, a ja sam mu spremno natočio. I sebi naravno. Bačva je pri kraju.



Oznake: misao u predvečerje

PAZITE NA ŽELJE !

ponedjeljak , 10.12.2018.



Neku večer pitao sam Bošljabuka zašto je cijeli dan zabrinut. Trebalo mu je malo vremena i onda odgovori:
- Sanjao sam noćas čudan san.
- Pa ispričaj mi?- upitah znatiželjno.
I tako započne on pričati o svom snu:
- Pecao sam na rijeci i uhvatio zlatnu ribicu. I vidim da nije baš zlatna već nekako crvenkasta pa pomislim da je opet bacim u vodu, kad odjednom ona progovori. Pogledao sam dva puta oko sebe da nije netko u blizini, kad ono stvarno nema nikoga osim mene i ribice. I ribica kaže:
- Pusti me natrag u vodu i ispunit ću ti tri želje.
Ja pomislih kako sam je taman mislio vratiti u vodu, ali kad već nudi tri želje neka joj bude. I onda kažem:
-Želim biti lijep.
- Može. – odgovori ona.
I ja počnem čekati vadeći ogledalo, kad ono, ništa se ne dešava.
- Čekaj ribice, jeli ti to mene zajebavaš ili što? Kada ću postati lijep.? –upitah.
- Polako, mogu ti ispuniti tri želje, ali samo sve odjednom, zato reci još dvije.- odgovori ona.
- U redu, mogla si reći odmah. Želim biti pametan i bogat. Dakle, lijep ,pametan i bogat, a ako može još četvrta želja kao popust na količinu, onda želim novu četkicu za zube.
- Može, a sada me pusti u vodu.- kaže ribica.
I tako ja pustih ribicu u vodu i čekam.
- I što na kraju? Jesu li ti se želje ostvarile?- upitao sam.
- Ma uglavnom jesu, ali četkicu za zube sam kupio u Lidlu.
Pouka ove priče je da nekima ne treba oduzeti njihovu ružnoću, glupost i siromaštvo, jer će onda sami morati kupovati četkice za zube.

Oznake: priča bez veze

O KOZMOSU

nedjelja , 09.12.2018.

„Ovaj svijet, isti za sve,
nije u red doveo nikakav bog niti čovjek,
nego je oduvijek postojao, postoji i postojat će;
jedna vječito – živa vatra
koja se u mjeri pali
i u mjeri gasi“ Fragment.51., Filozofija Heraklita mračnog.
Heraklit Efežanin ( 535. pr. Kr. - 475. pr. Kr.)


Oznake: misao

SVIJETLOST U PROSINCU

subota , 08.12.2018.



Bilo je to jučer. Sjeli smo u konobi i razmatrali pojam inteligencije. Bošljabuk je popio dva deca malvazije kao obično, a ja sam tri. I onda krene on sa pitanjem:
- Što ti misliš da je inteligencija?
Bilo mi je čudno to pitanje u predvečerje lijepog dana kada sunce zalazi i čovjek pusti mozak na pašu, ali valjda ima smisla. I onda spremno odgovorih:
- Inteligencija je sposobnost pronalaženja novih reakcija u novim prilikama bilo koje vrste.
Onda negdje čujem na dnevniku Vakulu i kaže da će noćas i sutra biti će kiše. Odmah sam napomenuo Bošljabuku da si spremi kišobran ili kabanicu, ali nije me slušao. Vidio sam da je razmišljao o mojim riječima, ali kao da su ga morile teže brige. I onda kaže:
- Ja mislim da nisam dovoljno inteligentan.
- Zašto?- upitah zbunjeno.
- Ostavila me barska žaba u koju sam bio zaljubljen, našla je princa i ode ona s njim. Sada razmišljam da li da popijem otrov, kupim konopac i da se objesim, posudim pištolj od tebe pa da se ubijem, polijem benzinom ili da se utopim u alkoholu ili što? Ne znam što da radim?
- Ma sve što si rekao je čista glupost. Nisi stvarno inteligentan, jer sve su to reakcije prosječne budale u ovoj prilici koje su očekivane, zato ti napravi nešto novo, neočekivano i inteligentno.
- A što?
- Pa ako je žaba otišla neka ti bjelouška popuši kurac. Istina, opasno ali lijepo…ona puši tako da ti para ide na uši…
- A moji osjećaji i ljubav? Žaba mi je u srcu…
- Pusti to , uhvati zmijicu i nek ti puši, budi inteligentan, to je stara priča u staroj situaciji koja je uvijek nova i dobra.

I tako je završila naša priča. Onda smo popili još dva deca i išli spat.

Oznake: plaža

Um na mjesec putuje

srijeda , 05.12.2018.

Smisao se ne može odgonetnuti, valja odvratiti pažnju od uobičajenih slika i osjećaja i razmisliti o mjesečarstvu, atomima, duši, obmani , istini i laži.



Ćuk

Um na mjesec putuje,
mi smo mjesečari
u transu ceste na mjesec.
Vjeverica u dupku se vrti,
unutrašnji odnosi atoma
jesu na bojovnoj crti
vijoglavi i polumrtvi.

Duša vreba u busiji
kraj;
a to je stvarnost i obmana,
tama i sjaj,
varka da se može bez laži,
ravnodušan beskrajan zagrljaj.
Tin Ujević

Oznake: misao

PRVI SE NE BROJE

ponedjeljak , 03.12.2018.

Oznake: misao

Večernja misao po istarski

nedjelja , 02.12.2018.

Oznake: Ljetovanje..

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.