Muti vodu da izgleda dublje…

petak , 30.11.2018.



Bilo je oko podneva kada je Bošljabuk sjeo na kamen iza kuće i upitao me:
- Pričaj mi o ženama.
- A što da ti pričam, kada je svaka od njih priča za sebe.
- A uobliči malo priču i kaži nešto općenito. – nastavi on uporno.
- Ma općenito dao bih savjet muškarcima i ide ovako : „Pustite nek vas samo sruše!Da biste se ponovo vratili životu.“ I usput , rekao bi Zaratustra : „ Idete k ženama?Ponesite bič!“
Bošljabuk me samo začuđeno pogleda i pomisli kako sam glup. Nisam imao snage da mu priznam da je u pravu.

Oznake: plaža

PJESMA NAD PJESMAMA (Pjesma peta; 7.8;7.9;7.10, Biblija)

četvrtak , 29.11.2018.



Stas je tvoj kao palma,
Grudi su tvoje grozdovi.
Rekoh: popet ću se na palmu
Da dohvatim vrške njezine,
A grudi će tvoje biti
Kao grozdovi na lozi,
Miris daha tvoga kao jabuke.
Usta su tvoja kao najbolje vino.

Oznake: plaža

O umu

srijeda , 28.11.2018.



Jednog mi dana Bošljabuk ispriča san koji ide otprilike ovako; bila je noć, mrkli mrak, nisam vidio ni zvijezde ni mjesec, ni svijetlo sela u daljini, ništa, čak ni svoj nos. To je bio mrak kojeg se moglo rezati nožem na masne kriške mraka.
- I što je bilo onda? – upitah.
- Ja sam se prestrašio jer sam mislio da sam slijep i da nikada neću vidjeti boje. Neću znati kada je dan, kada noć, kada sunce zalazi kada izlazi, da li je proljeće zeleno, ljeto sunčano, jesen maglovita, a zima bijela. Mislio sam da sam mrtav živ u grobu.
- I onda , što bi?
- Ja sam se probudio i vidio da je to samo san.
- Eto, i zar ne znaš pouku tog sna?- upitah.
- Ne znam.
- To ti je pojava koja se zove Intellectus agens/ possibilis. Dakle, um ti je kao svijetlo,a ono omogućuje da vidiš boje. I onda ako si pametan razlikuješ dan od noći, plavo od žutog, sivu od pastelno nijansirane zelene. I na kraju receptiraš i spoznaš što je bitno, a što ne, samo odbaciš i živiš sretno do kraja svog života. Tebi se desila učestala pojava kao kod ljudi, jednostavno ih um napusti i ne vide ništa.
Nakon toga popismo još dvije čaše malvazije, ja sam zagrizao suhu smokvu, a on je htio pojesti pauka , ali mu nisam dao, i popio je s vinom dvije mušice zaostale još od mladog vina na dnu suhe čaše.

Oznake: plaža

ALSO SPRACH ZARATHUSTRA (F.N.)

utorak , 27.11.2018.



Govorio je Zaratustra : „ I Lažnom zovem svaku istinu uz koju nije bilo bar nešto smijeha!“
Mujo ulazi u kuću mrtav pijan, Fata ga gleda pa kaže:
- Nemam riječi...
A Mujo će:
- Hvala Bogu i to jednom da se desi!

Oznake: plaža

NA DRINI ĆUPRIJA

ponedjeljak , 26.11.2018.



Bilo je to neku večer, kada smo Bošljabuk i ja sjeli kraj bačve malvazije . Ovogodišnje, mlade, istarske, ali ne baš one prave, jer puno je vina ove godine, a nije mi baš nešto. Kaže Bošljabuk ; „Pili smo nas dva i bolje.“ Vino je valjda poput žena, kada ih nema svaka je dobra ,a kada ih je puno , ni jedna nije dobra.“ A ma.“- zaključismo u aoristu.
I onda krenemo na najvažniju temu svih tema, a to je pitanje : „ Kada valja umrijeti?“ Istina, mnogo ih umire prekasno, a poneki umiru i prerano. Valjda treba umrijeti u pravi trenutak. Listamo zadnju stranu Glasa Istre i gledamo tko je umro. Pa jebi ga, nekoga znamo nekoga ne, ali eto, netko i po godinama i po slici, a i po rodbini i prijateljima koji ga žale mogao je još malo poživjeti, no, dobio je poziv. I onda kaže meni Bošljabuk; „ Onaj tko nikad ne živi u pravi čas, kako bi ikada mogao umrijeti u pravi čas?“ Vrlo mudre misli izrekao je nakon pete čaše malvazije.
I onda uzeh knjigu ispod drvene grede ponad stare bačve i pročitah riječi pametnog čovjeka:
– Svi mi umiremo jednom, a veliki ljudi po dva puta: jednom kada ih nestane sa zemlje, a drugi put kada propadne njihova zadužbina
– Svi pravi životi su lijepi i teški.
-Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo.
– Što ne boli – to nije život, što ne prolazi – to nije sreća.
– Ivo Andrić je rođen 9. oktobra 1892. godine u Travniku, mahala Zenjak broj 9, Bosna i Hercegovina u obitelji Antuna Andrića, sudskoga podvornika i Katarine Pejić.

Oznake: plaža

O ZMIJI LJUTICI



Znao je Bošljabuk često ljeti odmarati na vrućem kamenu u hladovini podno crnike. Osluškujući tako šum vjetra i pjesmu polupijanog cvrčka kad odjednom, osjeti ugriz u vrat. Otvori oči , pogleda i vidi poskoka. Gledajući ga u oči upita; „ Zašto bježiš zmijo ljutico, prijateljice moja ? Čekaj , moram ti zahvaliti . Dala si mi dar, ali ja ti ne mogu uzvratiti.“ Zmija se polako uvuče pod obližnji kamen, a Bošljabuk nastavi tamo gdje je prekinut njegov san.
U jutro sljedećeg dana probudi se iz lijepog sna i osluhnu pjev ptice. Sjeti se svoje prijateljice zmije koja ga ugrizla, pa pogleda pod kamen gdje se jučer zavukla. I gle, zmija mrtva. Bošljabuk pomisli: „ Eto , a htio sam joj zahvaliti.“

Oznake: plaža

MISAO ( bez veze u subotnju večer)

subota , 24.11.2018.


Djevojčicu je majka odvela k liječniku, koji ju je pažljivo pregledao, po njoj kucao pa slušao. Mala je bila dirnuta.
U tramvaju, kad su se vraćali kući, mala pozorno gleda jednog gospodina koji joj je sjedio nasuprot , a imao je vrat previjen.
- Jeste li i Vi bili kod liječnika? – upita ga mala.
- Dakako - odgovori gospodin smiješeći joj se.
- Pa što Vam je napravio?
Gospodin, kojega je zabavljala njena radoznalost, protumači joj :
- Odrezao mi je glavu pa mi je metnuo na vrat jednu drugu.
- Ah!- uzdahnu djevojčica zamišljena, i neko ga vrijeme šutke i snalažljivo promatra. Onda ga upita:
- Pa zašto Vam nije stavio jednu malo ljepšu?
( Pričica iz Istarske danice iz 1979. God. Str. 113.)

Oznake: plaža

Što je to palo s mjeseca posljednje noći?

četvrtak , 22.11.2018.


Usnuo san Bošljabuk i probudio se. Ne znajući gdje je, pogleda u obližnju lokvu vode i pogleda sebe. „Bože , tu sam!“ – uskliknu.
Sanjao je da je bio poznat i uvažen, svi su ga trebali, imao je svoj ured, vozača, tajnicu, k tome zgodnu, obraćali su mu se direktori, predsjednici , premijeri, umjetnici, probisvijeti, časni crkvenjaci i opatice, ljudi s ulice i mnogi bezimeni hvalu mu tepajući u nebesa. Vozili ga u blindiranoj limuzini sa šestoro vrata oblivenoj kožom iznutra i ebanovinom na vratima, a bjelokost se otvarala na pogled. I tad pomisli: „ O ljubim djelo svoje, znamenje moje i trud moj, dijete moje, još da mi se samo moja djeca zelene u proljeću stojeći blizu jedno uz drugo, na mom zemljištu i mom zlatu ,ljubeći dijamante djela moga.“
Usnuo san Bošljabuk i probudio se. Ne znajući gdje je, pogleda u obližnju lokvu vode i pogleda sebe. „Bože, tu sam!“ – uskliknu.
Sanjao je da pada sa planine. U ponor, a srce mu zalupa dok je tonuo i hvatao dah u mračnoj vodi podno klisure, hvatajući se rukom za oštru hrid da kojoj su čekali štakori sa zubima oštrim poput pogleda čaglja u daljini i smijeha hijena u noći. Izvukao se na tvrdi oštri kamen i mokar pogledao noge koje su mu bile krvave od ugriza morskih nemani i tad pomisli; „ Još da mi se samo moja djeca zelene u proljeću.“
Usnuo san Bošljabuk i probudio se. Ne znajući gdje je, pogleda u obližnju lokvu vode i pogleda sebe.“Bože, tu sam!“- uskliknu.
Sanjao je da luta još po neizvjesnim morima, gledajući naprijed i nazad- ne vidjevši kraj.
Bio je to najteži san posljednje noći kada je nešto palo s mjeseca.

Oznake: plaža

Sitna misao

srijeda , 21.11.2018.


Jednog je dana pričao Bošljabuk mušici što je sletjela na obližnji cvijet.
„Znaš li što je sitna misao?“- upita je Bošljabuk.
„ E, to ti je gore od zla. „ – ustvrdi i nastavi ; „Sitna je misao poput žabe koja se pretvarajući u lopoč šćućuri i čeka da te zgrabi, ona je podmukla i trula, prijetvorna i lažna. A zlo nije takvo . Zlo je recimo, zmija koja gmiže i znaš da je zlo u njoj. Ona dolazi i ona će te pojesti, zlo je jednostavno dokučivo i čisto. Eto vidiš, veće zlo od zla je sitna misao.“
Odleti mušica ka svojoj sudbi koja je negdje u ustima zmije ili na lopoču u sitnoj misli. A Bošljabuk zagrize svoju suhu smokvu i usne san pravednika.

Oznake: plaža

NADČOVJEK

ponedjeljak , 19.11.2018.



Dok je Bošljabuk kazivao svoje govore , stajaše blizu ulaza u svoju rupu. Mravi i skakavci koji ga slušahu upute pogled k nebu i tad im se ukaza nadčovjek. Nadčovjek je bio Bob, pravim imenom Robert Rock.
Nadčovjek je ime za ljudsko biće koje odgovara samom bitku t.j. vječnom vraćanju istog. Niski rast, veliki nos, buni se, viče, galami, buni se protiv , sarkastičan je i provocira, a opet u svemu ima humor, jer što preostaje u vječnom vraćanju istog do humora?!.
Bošljabuk se obrati Bobu: „ O Bobe,Bobe, o nebo ponad mene, ti što si tako čisto!Duboko! Ti svjetlo bezdano! Gledajući tebe , podilazi me groza od božanskih žudnja.“
A Bob odgovori: „ Može pivo i kobasica?“
Bošljabuk kaže: „Može.“

Oznake: plaža

NAJTIŠI TRENUTAK

subota , 17.11.2018.


Han Fok išao je mirno svojim putem. Kad odjednom osjeti u zraku „najtiši trenutak“.
Sjeo je na obližnji panj osjećajući slabost u nogama. List je padao tako da se svojim teturanjem u zraku nametao tišini. Njegovi valovi obijali su se o deblo hrasta. U kori drva crv je osjetio propuh,a kaplja rose na mahovini treperila je suncu. Tiho jutro letjelo je k nebu.
Han Fok pogleda iznad šume i vidi da je sitan podno oblaka. Ljut na sebe samog, sjedne, i utone u misli; „- Ah, što ruka moja nema dovoljno snage! Rado bih doista dotaknuo najtiši trenutak.“

Oznake: plaža

MISAO UZ RIJEKU

petak , 16.11.2018.


Ispružiti noge u rijeku, gledati kako ti palac viri iz hladne vode. Dlanovi iza glave i pogled u nebo. Poneka ptica u letu, leptir, vilin konjic, komarac i miris trave. Žaba je skoknula u vodu, jer je pljusnulo ili je riba uhvatila mušicu.
„Tako misli vrba što svoje grane pruža ponad vode“- pomisli Han Fok.

Oznake: plaža

Na rijeci

četvrtak , 15.11.2018.

Tog dana Han Fok nije puno razmišljao. Bio je njegov rođendan. Sjeo je na kamen uz obalu velike rijeke Da Jiang, koja izvire negdje daleko u tibetskom gorju Tanggula, i nosi sobom misli i riječi , poput lišća na površini.

Oznake: plaža

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.