Lice tvoje, Gospodine, ja tražim...
31.08.2007., petak
Darujem ti dar
|
Mnoge si korake pomiješao s mojima. Nisam ih tražio, nisi me pitao, nisam ih niti odbio… To je Tvoj dar. Vidim, Ti želiš koračati s nama. I ja i oni grlimo Te svojim životima. Želimo koracati u Tvome svijetlu, i piti s Tvoga izvora. Znademo da od te vode – koja si Ti – nećemo ožednjeti. Zapravo, vodu koju nam Ti daješ i kojom utažuješ našu žeđ čini da smo još više žedni. Koje li suprotnosti?! I dobro je da je tako: tko Te može dovoljno imati, i tko Te može posjedovati? Daješ nam se potpuno, a mi ne možemo svojim rukama obuhvatiti Tvoja prostranstva. Tek Te kušamo zadržati žeđajući i upijajući… I drugima dajući… Molim Te: budi s nama, vodi nas, uči nas, čuvaj nas… Budi naš Dar! Nek Tvoj pogled preobražava naše strahove, ostvaruje naše nade i lomi naša razočaranja. Otkrivaj nam sebe, darivaj nam druge, uči nas ljubiti… I sve što želimo nek bude Tvojim blagoslovom posvećeno. Želimo za Tebe živjeti, ali – maleni smo, i nismo sigurni upraviti naše korake. Zato, putuj s nama, nastavi koracati s nama… Govori nam: meni i njima. Ražari nam srca ljubavlju dok nam zboriš. I sačuvaj nas u ljubavi. I daruj nam svoga Duha. On neka nas uvede u istinu o Tebi. Neka nas učini hrabrim svjedocima. Daruj nam Duha koji će nas učiti umirati sebi, a živjeti drugima. Gospodine, Učitelju, Prijatelju… Čuvaj ih u svojoj ljubavi! Ti si mi ih dao, a ja ih darujem Tebi. Neka žive u Tebi i za Tebe! Amen! |
20.08.2007., ponedjeljak
Snaći ćeš se
|
Slutiš li zbunjenu čežnju moga srca za Tobom? Trebam te, više nego Ti mene. A ipak Ti mene ljubiš kao da sam jedini na svijetu. I još je divnije što je ta Tvoja ljubav od iskona - kao i Ti - pa pomislim da dijelim s Tobom Tvoje početke. Jer, od mog početka ne mogu pronaći vrijeme u kojem Te uz mene nije bilo. Pa, što ću od života u kojeg me pozivaš, kojeg udišeš u moje nosnice kao Adamu nekoć? Što ću od jutara pospanih u kojima me Duh Tvoj kao Davida obgrljuje? Što ću kad me razigranost pred Tobom u ples ponese? Što ćeš sa mnom zaspalim u Getsemaniju, klonulim pod teretom darovanog mi života? Što ćeš kad zbunjen latim se mača, tonem u nevjeri ili se prsim i lažem da samo Tebi pripadam? Znam, Ti ćeš se snaći, al' mi ipak drago pitati! Imao si i većih problema pa si s njima izlazio na kraj. Uostalom, pitam zbog sebe jer ja ne znam kud ću. I hvala Ti što ne znam: koraci bi mi postali oholi! |
