ponedjeljak, 05.06.2023.

Tuga mijenja sve

Tuga mijenja sve.
Oblaci više nisu meki, samo su sumorna smetnja.
Mirisa više nema. Postoji samo sterilni zrak.
Okusi više nisu što su bili.
Hrana nema okus.
Samo je sredstvo za preživljavanje

Tuga mijenja sve. Naš izgled.
Lice se često puta izobliči.
Od puno suza. Od nespavanja.
Od nedostajanja. Od ludila
Promijeni se i pogled. U njemu nema života.
To više nije pogled. To je refleksno gledanje.
U ništa.
Nema zalazaka ni izlazaka sunca u tim pogledima.
Samo početak i kraj
Bijelo i crno
Sivo. Stakleno. Prozirno
Ali nejasno

Promijeni se i govor. Sporiji je i bez izraženog naglaska.
Jednoličan. Ravna crta na aparatima života.

Tuga mijenja i tijelo. Držanje.
Kao da te nešto vuče prema dolje. Nevidljiva sila.
A opet vidljiva.
I kožu mijenja. Nema sjaj. Nema mekoće
Nema boje

Mijenja se i hod. Nema žustrine
Noge idu ali se ne podižu gipko
Hodaš da prehodaš, ne da dođeš negdje

Neki ljudi nekako lijepo nose tugu.
Tuga im dobro pristaje.
Neke žene. Nose tugu poput ukrasa.
Poput ogrlice. Skupocjene.
Dostojanstveno i uzdignute glave
Lijepe su poput tužne vrbe.
Ruke su im dugačke poput vrbinih grana.

Tuga mijenja i ruke.
skupljene su, ne šire se više . Ili samo rijetko
I zagrljaje mijenja.
Žele biti topli i meki, ali ne mogu
Nisu krivi.
Nitko nije kriv

Tuga mijenja sve.
Kao i radost...

Ali tugu odrađujemo sami

- 20:43 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 30.05.2023.

Klupko

Sklupčana u sebe
u neravnoteži i neskladu sa svijetom
zapletena, spletena
zamršena i zapetljana

vezana u čvor
kojeg je otpetljati nemoguća misija
grč u zapetljanim prsima
i zaluđenim mislima
skupljenim u ranjivo klupko

samo stotine kilometara hoda
i pogled u nebo
sa željom za ravnotežom
i snovima o raspletenosti

- 19:47 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 24.05.2023.

Samo gledaj u nebo

- 18:18 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.05.2023.

Prianjanje

Riječ rijetka kao i pojava
Prianjanje
djeteta uz majku
čovjeka uz čovjeka
čovjeka uz mekoću ili dobrotu

Dijete se privija k tebi
dok ti prianjaš uz spravu u rukama
ne ispuštaš ju satima
ona ti nudi iluziju i laž
blještavilo i bljesak sreće

dijete je gladno i žedno ljubavi
prianjanja uz nježnost
uz toplinu i dodir
privija se ali ne osjećaš
ne vidiš i ne čuješ

uz što ćeš se stisnuti
kome i čemu
ćeš se priviti
kada sav lažni sjaj izblijedi
kada nestane slika i ton
kada se sve ogoli i ostane praznina

Sunce prianja moru
stapa se s njim kada zalazi
pauk se stapa sa svojom
paučinastom mrežom
oblaci prianjaju nebu
drvo je jedno sa zemljom

možeš li biti barem na tren
jedno
sa onim drugim pored sebe
podijeliti taj trenutak
prianjanja
misli, osjeta, riječi
jer riječi su misli
a misli su život sam

život je isprazno postojanje
bez trenutaka povezanosti
stapanja i spajanja
bez paučinastog prianjanja
mekog i toplog