Smrt je ograničeno mišljenje. Smrt je
zemaljska sužena svijest.
Tko živi u prizoru smrti, duhovno je već
mrtav. On misli da živi, međutim, on ne
živi. Njegov život je puko vegetiranje,
dugotrajna bolest koja smrću ne prestaje
već u smrti nalazi ponovno svoj novi početak:
Puko vegetiranje kao duša, ponovno
utjelovljenje, puko vegetiranje, dugotrajna
bolest i smrt. To je suđeno duši i
čovjeku tako dugo dok se duša i čovjek
ne probude i ne pođu stazom samospoznaje.
Jah
|