|
simpsoni
Stigla je inspekcija na naše radno mjesto..
Tresu se svi koji su uživali do sada, a oni drugi bokci zadovoljno trljaju ruke.. Došlo je i njihovih pet minuta!!
Misle si tako ovi drugi, bokci, kako im se napokon isplatilo sve kaj su do sad radili.. Na sva postavljena pitanja odgovaraju bez zastajkivanja i odugovlačenja.. Pa zašto bi i odugovlačili kad znaju da su u pravu, da ništa nisu smuljali ni propustili.. Brzo su gotovi sa razgovorom u društvu glavnog inspektora, slobodni su i odlaze zadovoljni...
Na red dolaze oni koji nemaju sređeno poslovanje, koji se većinu godine samo zajebavaju i ne rade svoj posao. Dolaze oni glumci i prodavači koji su naučili kako odglumiti veliku zaposlenost i kako prodati svoj „rad“.. Sad su najebali, misle si bokci..
Počinje drž-nedaj.. Povuci-potegni..
Glumci zamuckuju, izvlače se, muljaju, mažu i lažu.. Njihov razgovor s inspektorima traje u vječnost.. Bokci promatraju s odobravanjem..
Vrijeme prolazi, a priča i dalje traje.. Glumci ko glumci, pričaju bez veze, ko u osnovnjaku, drugarica pita kolko Pariz ima stanovnika, a mali glumac veli: Da, jako je visok taj ajfelov toranj, ima sigurno više od petsto stepenica..
Uglavnom, priča završava tako da bokci odlaze doma, glumci su se sprijateljili sa inspektorima, pa zajedno odlaze na ručak, cugu, cugu, marendu, cugu, cugu, večeru, cugu, cugu, i tako dalje da ne nabrajam jer bi se mogli neki i zacrveniti...
Bitno je da je sve dobro prošlo (kao i uvijek, zar ne?) i da su svi sretni i zadovoljni, a neki čak i siti...
|
