10.06.2008., utorak
[ Our blood, our fault. I've been far too sympathetic. I am not innocent. You are not innocent. No one is innocent. I will no longer tolerate you. Even if I must go down beside you. Because, no one is innocent.]
 Možda je OVO upravo jedan od onih trenutaka kad bi napisala nešto što bi meni osobno imalo značenje. Ali bojim se da nemam što. Zagreb Metal Fest, kojeg sam sa određenom dozom skepticizma i potajnim nadanjem čekala, dogodio se na najbolji mogući način. Teško da mogu zamisliti bolji razvoj događaja. Možda je i u tome problem, teško mi se vratiti u ovu sredinu sa obvezama koje me očekuju, koje mi se apsolutno neda ispuniti. Jedino si ovaj put moram čestitati na suzdržavanju od toga da previše odem u neki svoj savršeni svijet i sa najvećim gađenjem gledam stvarni. Uspjela sam te neke stvari preusmjerit u ambiciju i poticaj da učinim napor za neke stvari koje želim radit u budućnosti. Ako ja to ne učinim, za mene nitko neće. Neke stvari, neki ljudi su me dosta začudili u zadnje vrijeme, ali još više sam ja sebe sa svojevrsnom apatijom prema svemu. Tako je i najbolje. Vraćam se starome, sa enhanced osobnošću. Mislim da ću počet radit gluposti i da će mi bit svejedno. Zakon ^^ |
