La intuicion
03.10.2006., utorak
ANĐELI
Anđeli…grč. angelos = glasnik
Anđeli su glasnici našeg stvoritelja. Oni djeluju u našim dušama, u skladu s univerzalnim umom, pomažu nam podići naše vidike. Druženje s anđelima jako je jednostavno. Otvorite svoje srce i iskreno se pomolite, pričate s njima – i oni su tu. Ali oni sa sobom nose ogromno znanje. Anđeologija je stara preko 5 do 6 tisuća godina i različite su civilizacije donijele nebrojeno mnogo podataka o tome. Prisutni su u gotovo svim indoeuropskim civilizacijama. Arhanđeo Gabrijel Muhamedu je izdiktirao Kuran. Nema niti jednog bitnijeg događaja u kršćanstvu gdje anđeli nisu bili prisutni. Anđeli pokreću cijeli naš duhovni svijet. Uloga anđela je da pokreću Univerzum i s obzirom na svoju energetsku kvalitetu, brinu o određenim područjima u životu ljudi i da se brinu za dušu tj.za putovanje iz vječnog, nepromjenjivog svijeta u konačni, promjenjiv svijet. Anđeli nas tretiraju ravnopravno, te poštuju našu slobodnu volju zbog toga što smo mi duhovna bića koja prolaze tjelesno iskustvo. U većini slučajeva mi toga nismo svjesni. Oni su naši učitelji ljubavi, istine, slobode i vjere. Anđeli ne daju pravila ...ne daju zakone. Oni nas jednostavno potiču. Ako im otvorimo svoje srce potiču nas da budemo bolji, topliji. Da budemo nježniji u susretima, u komunikaciji. Uče nas da opraštamo sami sebi, a samim tim i drugima. Najgore je nositi nešto što si ne možete oprostiti. Oni su tu da nam pomognu. Ja sam zagrebačka djevojka, odrasla na ovome asfaltu i vezu s anđelima imala sam u djetinjstvu u onim malim prekrasnim molitvama "Anđele čuvaru…" Mislila sam da su anđeli slatki, maleni, ono buci buci…I uopće nisam imala predodžbu o širini i veličini anđeologije. Na radionicama sam čula niz priča o iskustvima drugih ljudi a i sama proživljavala svoja. Svaki doživljaj je bio prekrasan. Ja ih doživljavam kao duhovna bića koja nikada nisu bila u tijelu. Osjećam ih kao pratioce i pomagače i kao energetska bića. Vjerujem da svatko podsvjesno toj energiji daje određenu sliku ili oblik. Razine doživljavanja mogu biti različite…dosta ljudi vidi ih kao siluetu, snopove svijetlosti u bojama, svjetleće kuglice…osjećaju fizičku prisutnost, neki ih i čuju. Javljaju se ljudima na način koji je njima najprihvatljiviji. Nema jedinstvenog načina. Mislim da se svaki čovjek može voditi prema vlastitoj intuiciji i da se sve odvija upravo kako treba. Ne treba komplicirati i postavljati stroga pravila da se stupi u kontakt s njima. To samo ovisi o našoj otvorenosti. Ljudi koji su zaposleni kao vozači (aviona, busova, tramvaja) i u čijim su rukama mnogi životi imaju više anđela. Oni ih prate…čuvaju…vode do cilja. Poseban je i njihov odnos s pticama. "Anđeli vole svečanosti, vole rituale. Anđeli vam ne mogu pomoći ako ih ne zovete. Svemir je 90% nevidljiv. Mi živimo u 10 % prljavog "svemira". Materija je prljavština svemira. To je onaj najgušći dio Boga u koji smo mi gurnuti na Zemlji. Ali zato imamo iskustva učenja i brzog rasta, napredovanja na nivou duše. Anđeli nemaju slobodnu volju. Oni su u službi. Mogu vam sve učiniti, što ne narušava nečiju drugu karmu ili se ne upliću u božanske planove. Sve će vam pomoći. Ali zaista sve! Čak i na fizičkom nivou. Njima to nije problem. Nije im problem energija. Oni se ne materijaliziraju i ne inkarniraju na Zemlji. Međutim, povremeno posude ljudski lik, upravo zato da bi mi prihvatili pomoć. Kad god vam nešto treba, zovite ih u pomoć. Što god vam treba, vičite "Anđeli"! Riječ "Anđeli" je krasna. Već im time dajete dopuštenje da djeluju. Morate im se otvoriti. Anđeli dolaze točno u onoj mjeri u kojoj ste ih vi spremni prihvatiti i primiti. Zovite ih bilo kada, u bilo kojoj situaciji! Zovite ih prije nego se nešto loše dogodi. Zovite ih ujutro. Zamolite ih da vas štite, da vas okruže svjetlošću i ljubavlju. Naučite djecu da imaju svoje anđele. Svako jutro kad idu u školu ili u vrtić, neka svog anđela stave u torbu. Djeca znaju da postoje anđeli. Kad im na taj način počnete davati dopuštenje da razgovaraju s onim što ne vide, oni će malo pomalo to osvještavati i počet će vidjeti anđele puno brže nego stariji ljudi. A to im daje tako veliko samopouzdanje. Zamislite, imate anđela u ruksaku! Vi ste tada zaštićeni, jaki ste , ne bojite se. To vam otvara takav prostor u životu da se možete baviti zdravijim, kvalitetnijim stvarima, a ne da se brinete hoće li vas ovaj udariti ili vam onaj baciti torbu. S anđelima nema laganja, oni znaju sve. Oni nas prihvaćaju i vole onakve kakvi jesmo, bez prosuđivanja. Ako ništa drugo ne znate, samo ih zovite! Jedina situacija kada oni smiju pomoći, a da ih ne zovete je ako vam je ugrožen život, a nije došlo vrijeme da umrete. Tada imaju dopuštenje reagirati. Mi nismo ni svjesni koliko puta su nam spasili život. Ljudi me ponekad pitaju ne smeta li me stalna prisutnost anđela, nije li to pomalo orvelovski - Veliki brat te promatra? Moj anđeo mi je dao odgovor. Rekao mi je: "Ja mogu gledati tvoj fizički život. Ali, mene to ne zanima. Mene zanima što ti misliš, što ti osjećaš. Ja ne gledam s kim si u krevetu, ni što radiš u krevetu. Ja gledam što misliš i osjećaš dok si u krevetu s tom osobom"! I to je čitava priča. Čini mi se da je teško biti anđeo , danas u ovom vremenu. Jednostavnom, ljudi vas ne vide. Vi mašete, lupate, vičete: "Evo me, tu sam, pomoći ću ti !" ... a ljudi prolaze. " Zdenka Andrijić Spisateljica, prevoditeljica, nakladnica, pjesnikinja i astrologinja, već se dugo bavi anđelima. |
