Mema&Luanchy
AFRIKA
Kao ružno pače rodila me moja mala mamica
Al' umjesto labuda postao sam prava ritam ludnica
Al' dok su se drugi ispred moje kuće balun samo igrali
Ja i ????? smo stalno afro-ritam ????? pivali
U ritmu sam ja svira, u ritmu sam te dira,
U ritmu sam te pipa, u ritmu malo šćipa
Afrika to je moj bit, Afriku voli cili svit
Afrika to je moj bit, Afriku voli cili svit
Afrika to je moj bit, Afriku voli cili svit
Afrika to je moj bit, Afriku voli cili Split
Afrika!
Afrika!
I dok su drugi isprid moje kuće balun igrali
Ja i moj bend smo stalno afro-ritam svirali
U duši i mom tijelu samo Afrika mi ostala
A ti si srce negdje nemam pojma nestala
U ritmu sam se tuka, o zida olupa
U ritmu zvizde proša, u ritmu sam ti doša
Bolje sam ljudi moji, bolje...
Psihički sam odlično, a fizički, ah... Boli, al nedam se ja!! Bol mogu o te kako dobro podnijeti, tak da...
Afrika.. Da, rezervirala sam Tunis (Djerbu) sa društvom, nas sedmero!
Hvala svima koji me prate, opet ponavljam, puno to znači!!
12/05 idem...
Suze
Neću puno pisati, jednostavno - neda mi se. Javit ću se jer se osijećam pomalo dužna onima koji me čitaju, i onima kojima nekad "padnem na pamet" javiti kako sam, šta se dešava, kako sam prošla u Zagrebu... i ostale sitnice mog,, pomalo umornog života!
Kao prvo, jutros sam opet zakasnila na posao! 
No, nije bitno... Sad ću ja krenuti da delon! Danas delan plaće, pa nekako s gušton to delan... 
Zagreb - kao prvo jako naporno, krenula sam u petak odmah nakon radnog vremena... Vrijeme u G.Kotaru teško za voziti, velika bura, a i snježilo je. U Zagreb, kod Anete došle smo (kunjada i ja) oko 5 poslijepodne, nakon čega sam sama krenula prema mom odredištu... Sa osmijehom na licu, otvorila je vrata svojg "ureda". Kratak razgovor, i na posao.... Prošetale smo do sobe za MG, tamo me smjestila, ljubazni med.tehničar mi pomagao da me "zavežu"...
Počeli su oni kobni zvukovi... Nikad kraja... Nikako da završi... Činila mi se cijela vječnost...
Kad je napokon to bilo gotovo, ljubazni mladić je nekoliko minuta bio uz mene, meni su ko dijetetu suze same išle... Neznam kako,, neznam nit od čega... Osijećala sam se umorno, osijećala sam se iscrpljeno... Bez snage... I suze su same tekle... Nisam tako dugo plakala, možda nekoliko godina... A tako volim suze.. A ovog puta - nisam mogla kontrolirati...
Još kratak razgovor s njom i vraćam se u stan...
Navečer smo otišle na kratko piće i pozdravit ekipu koja je tamo, ali nisam dugo izdržala...
Noć mi je bila duga, opet ispunjena suzama... Nikad još nisam toliko plakala... Sama sa sobom...
Jutro sam dočekala bez nimalo sna... Već sam u 8 bila opet kod nje... Dogovorile smo se... Nalaze šalje doma... Tako da sad čekam...
Kako prolazim kroz sve to?!
A šta da vam kažem... Nikako!
Roditelje držim vam svega toga koliko god mogu, prijateljima se žalim što manje, znam da svii imaju svoje probleme i nikog ne želim opterećivati (valjda zato i pišem blog)...
Dali ću i ovog puta izdržati...?!
Neznam... Zaista neznam...
Mema
Živa, ali ne i zdrava
PRIJATELJI SU OSOBE KOJE NAS DRŽE ZA RUKU, A U ISTI ČAS DODIRUJU NAM SRCE!!
Da se malo rasteretim...
5 dana sam morala na bolovanje, jer malo od slabosti, malo od "depresije" nisam jednostavno mogla van iz kuće... U mojoj sobi, sama, osijećala sam se najbolje... Čak ni komp., nit tv nisam palila... Tišina mi nekad dopusti da čujem i da shvatim kako i šta dalje...
Vikend sam isto tako provela... Sama sa sobom...
Od ponedjeljka sam se vratila na posao... Nakon kave i kratkog tračanja, poslovne novosti, privatne, i sl... Krenula sam sa papirima...
No, da ispričam moje fizičko i psihičko stanje...
Psihički dolazim k sebi, svijesna da me čeka dugo i borbeno razdoblje, ali jača sam no ikad.
Krva slika je još uvijek loša, ja se osijećam promjenjivo... Borim se, ali i slabo mi je... Vrtoglavice, glavobolje... Ima noći kad me uhvati takva glavobolja da me roditelji, brat, ili kunjada moraju voziti na hitnu, tamo mi daju injekciju, nekada i infuziju (jer i povraćam od bola), i nakon sat, sat i po mi prođe, i puste me doma... Magnetnu rezonancu glave idem raditi u petak, u Zagreb, to će im detaljno potvrditi sumnje...
Danas, kad je vrijeme tako nekako čudno, tmurno... Pospana sam, niš mi se neda... Jedva gledam... Posla imam dosta, ali može čekati i sutra...
Fizički sam zadovoljna sama sa sobom... Kao na nekoj dijeti sam, ali zbog doktorove zabrane jako pazim da jedem zdravu hranu, i raznoliku... Iako Luana i ja znamo zažmiriti na jedno oko i najesti se pizze, ili nečeg ne baš "zdravog"!
Obitelj mi je u svemu tome velika, odnosno najveća potpora, uz to imam i nekoliko divnih prijatelja koji me paze i maze, ali ne previše... Znaju oni da ne volim biti drukčija... Ja sam uvijek ista... s kojim problemom više ili manje, ali ne mjenjam se ja...
Svima koji me čitate, koji mi pustite bilo kakvu utjehu, bilo kakav komentar - HVALA vam...!
Posebno hvala dugoj "prijateljici" hannah na uvijek lijepim riječima...
