Mema&Luanchy

S T R A S T . . .

"Strast me vodi, i prati me kroz čitav život..." - riječi su to jednog mog jako dobrog i dragog prijatelja, od kog sam puno naučila...
Vjerovala sam mu, njemu zaista i mogu vjerovati... Ali moram priznati da me ono "vodi kroz život" pomalo bunilo...
Nedugo nakon našeg razgovora, odlučio se i tetovirati tu istu riječ... Divila sam mu se na odluku... Tad sam mislila da je hrabrost u pitanju...
Životna situacija, koja se kod mene "otvorila" krajem prošle sezone, upoznala me u pravom smislu sa tom istom riječi...
To se može nazvati jedino tako, to je STRAST... Strast je uvijek patnja, čak i kad je zadovoljena...
Strast može zaista voditi... Strast prema glazbi, strast prema poslu kojeg sa zadovoljstvom radim, strast prema mojoj ibizi, strast prema NJEMU ko pojedincu, prema mom bliskom krugu prijatelja...

Ljubav, bol, žalost, sreća, tuga, čežnja, dijete... sve su to strasti... One mogu raznesti čovjeka i učiniti ga smrtnim...
Ali mislim da bi čovjek između strasti i besmrnosti, izabrao strast (barem ja bi izabrala, a VI?)
Strasti su vrline ili mane, ali u oba slučaja su pojačane... Moja strast prema NJEMU je ko ptica feniks : IZGORI, pa se iz tog PEPELA (kad ga sretnem) ODMAH DIŽE NOVA...
Od kad sam NJEGA upoznala nisam više ja...
Osijećam da me ne razumiju više, da sam neke meni drage ljude i razočarala... Ali ljudi, ja ŽIVIM, mene ON ispunjava, ON je STRAST!!!...
Sad je bitna odluka ispred mene... Lagati sebi, ili lagati svima oko sebe?!
Zar nisam JA prvo, pa tek onda svi ostali...?!

Lakše se neke strasti potpuno odreći, nego u njoj biti umjeren...!!!

Zbunjena, idem dalje...
Mema

ONA i ON

Inspiracija nakon neprospavane noći...

Ona je imala 26 godina.
ONA je bila slobodna djevojka u špici karijere, imala je stalan posao i istovremeno je vanredno studirala. Imala je malo ljudi koje je nazivala prijatelje, svi su njoj bili samo "poznanici". Imala je dvije osobe kojima se povjeravala. Imala je jednu podužu vezu, koja je završila prije nekoliko godina, za koju je govorila da je puno naučila.
Dvije godine nije u vezi. Ima NJEGA.

ON - situiran muškarac, 46 godina, oženjen sa troje prekrasne djece. Zgodan. Moćan. Bogat. Visoko školovan.

ONI - godina dana bitke, godina dana strogo poslovnog (tj.prisilnog) druženja. Zaklinje se sebi, i svojimm dvjema prijateljicama da sigurno neće pasti na te njegove "fore"! On ne popušta. Polako, ali intenzivno nastavlja zavoditi ju na sve moguće načine. Njoj je bilo nepojmljivo takvo nešto. Bila je odgojena u obitelji u kojoj je brak svetinja, pa malo i zbog toga nije to mogla ni zamisliti, a kamoli...

Predlozio je kavu. Da popričaju. Odlučno je otišla, s namjerom - kava, popričati da vidi koji ku*** hoće od nje, da mu objasni da je već jednom pusti da na miru živi svoj život.

Nije bilo kako je zamislila.
Kad su se sreli, bilo je to malo van mjesta zbog diskrecije, ponudio joj je da odu nešto pojesti u obližnji restoran, da mogu na miru popričati. Nije vidla ništa lošeg u tome, i pristala.

Večera je bila mirna, puno su pričali, objašnjavao joj je koliko mu je draga. Na poseban način. Nije mogla ni ona opisati na koji način.
Prije odlaska poljubio ju je u obraz.
Ta večer navela ju je na razmišljanje o njemu. Dvije neprospavane noći. Dva dana pričanja o njemu. Potpuno ju je..."smutija"!

Jedna joj je prijateljica govorila da se opusti, i da...PROBA..., a s druge strane prijateljica joj je govorila da se ograniči...
Bilo joj je jako teško...

Bio je ZABRANJENO VOĆE, a tako ju je privačio... Odjednom joj je postao posebno drag...
Sviđalo joj se sve na njemu. Uvijek je imao pravu riječ za nju. Bio je iskren, barem se njoj tako učinilo.
Ali, i dalje ju je mučio njegov brak, njegova djeca, negove godine...

Neko vrijeme su se družili samo uz kave, večere...

Prošlo je nekoliko mjeseci, i on je predložio zajednički odlazak u Split. Dvoumila se. Na kraju, pristala.
Bio je to najljepši wikend u njenom životu. Mislila je da sanja. Dva dana iz snova . Dva dana uz njega.
On se nikome nija javljao na mb. Posvetio joj se, potpuno.

Kad su odlazili, u autu su puno pričali...
I jedan i drugi su znali da nisu "fer"!
ALI, uživali su. Smijali su se.

Bilo ju je strah da kad dođu doma sve to završi.
...ko da se probudi iz snova...
Zbog toga je bila pomalo tužna i zabrinuta.

No, došavši kući znala je da se mora svima opravdati sa svakakvim lažima, na što ona nije navikla... Nije joj bilo svejedno...

Jako ju je, stvorena situacija, mučila.

Prolazili su dani, oni su se i dalje čuli...

Viđali...

Prolazili su mjeseci...

I dalje su se viđali...


....
Prošle su i godine...

Svako ima svoj život...

ALI

Još i dan danas, nakon nekoliko godina - ONI se viđaju...


Dali je to neka čudna STRAST koja je iz godine u godinu rasla, i koja će ipak, s vremenom počet slabiti?!

...ili kod ZABRANJENOG postoji vječnost...?!:

Hvala na pomoći!

...
LJUBIM VAS


MEMA