Nemam pojma... teško je gurati na jednu stranu dok te hiljade vraćaju nazad... za tačno pet dana punimo šest mjeseci da smo zajedno... a ja i dalje nemam osjećaj pripadanja... čudno je to, imam želju, imam i sve ono poštovanje, ali jednostavno ono najbitnije ne osjećam...

Ovaj vikend sam otišao kući... našao nekoga s kim sam pronašao zajednički jezik... toliko komplimenata i nježnosti skupljenih u jednom trenutku... i ponovo se osjetih voljenim, željenim i zainteresovanim... šta dalje? praviti se da je sve u redu, a znati da nije - ili ići dalje nekim novim putevima?