Nova priča ovdje. Uživajte!

Kraj je samo još jedan početak

Da ste taj dan, treći dan praznika, pogledali u žensku spavaonicu djevojaka pete godine odmah biste shvatili da nešto nije u redu.

May je mirno sjedila na mom krevetu. Nije micala niti jedan jedini mišić osim što bi povremeno trepnula. Ja sam za to vrijeme nervozno hodala naprijed-nazad. Zatim sam sjela na Annabellin krevet. Nisu prošle ni tri sekunde a već sam lupala potkoljenicama o rub kreveta dok me nije počelo boljeti. Onda sam se umirila.

Will i Andrew su bili kod ravnateljice i javili joj da je Melissa nestala, no ona je tvrdila da joj sigurno ništa nije i da se može objaviti nestanak tek nakon što prođe još nekoliko sati.

Nekoliko sati! Pa za to vrijeme već može biti... Nisam si dala vremena da oblikujem u glavi ovu misao nego sam brzo počela razmišljati o nečemu drugome.

Ponovo sam počela hodati po sobi.

Zašto bi netko oteo Melissu? Pa ona nije ništa skrivila! Možda je netko ljubomoran na njezine dobre ocjene? Ma to je glupo! Stvarno ništa nema smisla! Pa prije bih očekivala da netko mene... Ukipila sam se.

May je digla glavu i upitno me pogledala. Ja sam je ushićeno primila za ruke.

To je to! U mojoj glavi je brujalo od iznenadne navale misli. Melissu je netko oteo jer je mislio da sam to ja!

Sjela sam na krevet. S noćnog ormarića sam uzela jednu sliku. Bila je slikana bezjačkim fotoaparatom tako da se Melissa i ja nismo micale. Pogledavala sam čas sebe, a čas nju tražeći razlike. Bilo ih je dosta.

Kao prvo, ono najočitije. Melissina kosa je bila puno duža od moje i gotovo stalno svezana u rep. Bila je i nijansu tamnija od moje.

Zatim njeno lice je bilo uže od mojega kao i njen nos. Imala je i tanja usta od mojih, a oči su joj bile mrvicu veće. Bile smo blizanke, ali dvojajčane. Sličile smo si kao i sva ostala braća i sestre.

Ipak, sličile smo si, dosta. Za nekoga tko je dobio samo površne informacije koga treba oteti, moglo se dogoditi da pogriješi.

Prvobitna ushićenost novim otkrićem splasnula je kada sam otkrila da nemam ništa od toga. Još uvijek nisam znala tko ju je oteo i gdje se sada nalazi. Imala sam samo pretpostavku zašto.

Opet sam počela koračati spavaonicom.

Kada bih joj samo mogla pročitati misli, kada bih joj samo mogla pročitati misli... Ali to je bilo nemoguće! Da bih joj pročitala sjećanje potreban je kontakt očima. Kad bih barem...

Po drugi put toga dana ukipila sam se na sred spavaonice. May me pogledala.

"Corvus Corax!" povikala sam i istrčala van ostavljajući zbunjenu May za sobom.

***

Znate ono da kada nešto radite bez plana, sve ispadne savršeno. Kada sam došla kod portreta ispred slytherinske društvene prostorije u slici nije bilo nikoga. Nisam mogla vjerovati! Pomaknula sam portret u stranu i otvorio se prolaz u nisku, zelenkastu Društvenu prostoriju. Bila je prazna!

Zatim sam uočila priliku u najudaljenijem naslonjaču. Corvus Corax me promatrao. Brzo sam prišla.

"Gdje su svi?" upitala sam da razbijem tišinu.
"Dante slavi rođendan. Dobili su dopuštenje da odu u Hogsmead", kratko je odgovorio.
"Zašto ti nisi s njima?"
"Čekao sam tebe", odgovorio je hladnim glasom.

Ništa mi nije bilo jasno. On je znao da ću doći? Znao je da je Melissa nestala? Kako?

Pogledala sam ga ravno u oči i u tom trenutku se dogodilo nešto što nisam doživjela već pet godina. Sve se zacrnilo i ja sam spontano ušla u njegova sjećanje. Počele su se vrtjeti slike.

Prvo sam ugledala Coraxa kako stoji na ulazu Hogwartsa i puši. Činilo se da nema više od trinaest godina. Zatim se slika izmjenila.

Ugledala sam ga kako korača Zabranjenom šumom. Ni ta slika nije dugo trajala.

Corax kako gleda kroz prozor, Corax kako se šulja dvorcem... Slike su se izmjenjivale.

Onda sam ugledala prvu sliku do tada na kojoj ga nije bilo. Bila je to mračna prazna prostorija u čijem je središtu stajao stolac bez naslona. Na stolcu je blistao zlatni kamen. Činilo se kao da je napravljen od čistog zlata. Izgledao je živo, zlato u njemu se prelijevalo. Nije mi trebalo dugo da shvatim koji je to kamen.

U tom trenutku jedna ruka je posegnula za njim. Ista ruka koja je držala cigaretu na prvoj slici, ista ruka koja je držala štapić šuljajući se šumom. Ruka Corvusa Coraxa.

A onda se dogodilo nešto što nisam očekivala. Nešto kao da me usisalo i onda naglo izbacilo van. Leđima sam lupila u zid spavaonice. Corvusova snaga je bila toliko jaka da me izbacio iz svojih sjećanja.

Ali ono što sam upravo saznala nije mi dalo da dugo ležim na podu. Brzo sam se ustala. Corax je mirno sjedio u naslonjaču s polusmješkom na licu.

U meni je nešto tutnjalo.

"Gdje je Melissa?" povikala sam.

Nije izgledao iznenađen. Izgledao je kao da je jedva dočekao.

"Ona je dobro", mirno je rekao.
"GDJE JE!?" povikala sam još glasnije izvlačeći štapić iz džepa pelerine.

I on je izvukao svoj.

"Samo mi moraš učiniti malu uslugicu i ti i tvoja sestrica možete mirno doma."

Nisam odmah shvatila što želi od mene. Kad je on vidio da ne razumijem naglo se naljutio.

"Trebaš samo pročitati sjećanje tog vražjeg kamena!" zarežao je.

U očima mu je nešto bljesnulo i tada mi se po prvi put učinio stvarno opasan. Ruka u kojoj sam držala štapić mi se počela tresti.

"Dobro", počela sam, "ali prvo da vidim Melissu."
"Nisi u poziciji da postavljaš nikakve uvjete", rekao je oštro, a oči su mu sjevale.
"Dovedi je ovdje ili ništa od dogovora", i ja sam povisila glas.

Zamislio se. Više nije pazio na štapić i spustio ga je malo niže. Taj sam trenutak čekala.

"EXPELLIAR..."
"PROTEGIO!" povikao je.

Čarolija je bila tako snažna da sam jedva ostala stajati na nogama. Sad je izgledao jako bjesno.

"A tako ćemo igrati?" upitao je mirno.

Šutila sam.

"Izgleda da tvoja mala sestrica neće dočekati kraj ove predstave."
"NE!"
"ŠUTI!"

U tom trenutku se na stepenicama koje su vodile prema spavaonicama pojavila Melissa. Nije imala štapić, ručni zglobovi su joj bili crveni. Corvus je odmah primijetio da gledam iza njega i okrenuo se.

Melissa je pokušala potrčati natrag, no on je već imao spreman štapić.

"Omami!" povikao je i Melissa se srušila na stepenice.

"AVADA KEDAVRA!" čula sam glas iza sebe. Zadnje što sam vidjela je kako Corvus Corax mrtav pada na tepih kada se i meni sve zacrnilo pred očima.

***

boomp3.com
(ovdje upalite pjesmu)

Taj dan će Melanie Hunter, ili bolje rečeno Melanie Landay, pamtiti zauvijek. Kada ju je Corvus Corax onako nasilno izbacio iz njegovih sjećanja, njezin dar čitanja se izgubio. Od tog dana Melanie više nije mogla čitati sjećanja, no njezin život se nastavio.

Završila je Hogwarts i zaposlila se kao vidarica u sv. Mungu na odjelu za liječenje bolesti i ozljeda izazvanih čarobnim napitcima. U bolnici ja upoznala Jasona Landayja i uskoro su se vjenčali. Ove godine njihova mlađa kći Jenna kreće u Hogwarts. Starija, Mallory je već na trećoj godini.

Melissa i William su jedini "školski" par koji su se kasnije vjenčali. Imaju dva sina, Samuela i Randyja, petnaestogodišnje blizance. Melissa predaje Stare rune u Hogwartsu, a Will je trener Topnika.

Amelie je postala vještica u Čarosudnom zboru. U slobodno vrijeme još uvijek svira violončelo. Nedavno se i vjenčala za Jamesa Woodrowa i uskoro treba roditi svoje prvo djete.

Annabelle i Irma su pokrenule vlastitu trgovinu svečanim pelerinama. Annabelle se udala za, nećete vjerovati, Andrewa! Imaju kćer i sina. Irma i njen muž Edward imaju trinaestogodišnju kćer Ebony. Ona i Mallory su najbolje prijateljice u Hogwartsu.

Zaljubljiva May i Michael Jakobs će se uskoro vjenčati. Trebalo im je dugo da shvate da su jedno za drugo.

A Kamen? On je na sigurnom u Gringottsu. Melanie to još ne zna, ali njena kćer Jenna će joj se uskoro požaliti da ponekad ima vizije i vidi razne slike i događaje koji su prošli.

Melanie nikad nije otkrila tko ju je spasio onaj dan i tko je ubio Corvusa. Neke tajne jednostavno ostaju neotkrivene.

***

Blog sam započela i završit ću s ovom pjesmom. Mislim da će sve one koji su me čitali otpočetka malo vratiti u prošlost.

boomp3.com

Ovo je nije kraj. Vraćam se uskoro s novom pričom ;)

Praznici

Prvi dan praznika probudila sam se kasnije nego obično. Kad sam otvorila oči ugledala sam Amelie i Irmu. Bile su već potpuno obučene i stajale su na sred sobe valjda čekajući da se probudim.

˝Uhh... mogle ste me probuditi. Koliko dugo čekate?˝ upitala sam još polu zatvorenih očiju. Tek sam tada primijetila torbe i kovčege na podu oko njih. U sekundi sam se ustala i sjela na rub kreveta.

˝Čemu sve ovo?˝ upitala sam pokušavajući izbaciti iz glave očit odgovor na ovo pitanje.

Amelie i Irma se gledale u pod.

˝Hoće mi netko odgovoriti?˝

Amelie je bila hrabrija. Pogledala me očiju punih isprike.

˝Ujutro smo primile sovu od bake i... želi da provedemo praznike s njom˝, počela je.
˝Stvarno nam je žao, mislile smo da ćemo ostati ovdje s tobom...˝ nastavila je Irma tiho.
˝Nema veze˝, prekinula sam ih.
˝Melanie...˝
˝Stvarno, u redu je. Annabelle ostaje, samo vi idite, zabavite se s bakom˝, rekla sam sama sebi zvučeći neuvjerljivo.

Na spomen Annabellinog imena opet su pogledale u pod.

˝Što?˝

Nema odgovora.

˝Što se dogodilo Annabelle?˝ upitala sam s panikom u glasu.
˝Ma ništa joj se nije dogodilo. Otišla je rano ujutro, Hermiona je došla po nju. Ona i Ron će se vjenčati za dva tjedna i želi da Annabelle bude na pripremama za vjenčanje. Jako joj je žao što ti se nije stigla javiti.˝

Ostala sam buljiti u ormar iza njih.

˝Melanie?˝
˝Dobro, ostaje mi još Melissa˝, rekla sam prkosno očekujući pogled u pod koji je ovaj put izostao.
˝Sigurno se ne ljutiš?˝ upitala je Amelie.
˝Naravno da ne, pa niste vi krive. Uostalom nije da se nemam s kim družiti.

***

Nakon tjedan dana praznika požalila sam što nisam nagovorila Irmu i Amelie da ipak ostanu. Moj plan od druženju s Melissom nije išao najbolje. Nakon prva dva dana koja smo provele u knjižnici, rješavajući zadaće da ne moramo na kraju praznika, znala sam da to tako neće funkcionirati.

Melissa je stvarno super i sestra mi je, ali jednostavno nemamo iste interese. Ona može satima brbljati o knjizi otrova koju je zadnju pročitala, a meni se nakon prvih pet minuta počne spavati.

Spas je došao u obliku May Stox, Andrewove nove cure. Tog jutra, trećeg dana praznika, sjedila sam u Velikoj dvorani i nabadala vilicom po kajgani sa slaninom. Velika dvorana je bila poluprazna jer su svi koji su namjeravali otići kući, otišli.

Već sam htjela odustati od zadnjeg komada kajgane koji nisam mogla uloviti kad sam čula nečiji veseli glas kako se približava. Okrenula sam se i ugledala djevojku svijetlo smeđe kose koja je poskakivala dok je ona rukama pojačavala dojam onoga što priča Andrewu. Znala sam da ima novu curu, ali je još nisam upoznala pa sam im prišla.

˝Ej Andrew!˝ pozdravila sam ga.
˝Bok, Melanie˝ rekao je još pospano, a onda shvatio da bi nas trebao upoznati. ˝Ovo je May, May, ovo je Melanie.˝

Ubrzo smo ja i May shvatile da imamo jednak problem. I njene prijateljice su otišle kući za praznike tako da je jedina razumna solucija bila da se nas dvije počnemo družiti. Bila sam uvjerena da Melissi to neće smetati. Njen Will je, za razliku od mog Michaela, ostao u Hogwartsu i mogla je jednako tako uspavljivati njega.

May je bila vesela i vrckava. S njom nikad nije bilo dosadno. Kad više nismo imale što raditi prijavila nas je za ukrašavanje škole za Božić. Umirale smo od smijeha dok je Peevs pokušavao srušiti sve ukrase koje smo postavile, zezale smo se na račun knjižničarke i grudale smo se po hodnicimi umijetnim snijegom proizvedenim magijom. Jednostavno smo uživale. Toliko da sam skroz zaboravila na Melissu.

Kad sam se tu večer vratila u Društvenu prostoriju ondje sam zatekla Willa i Andrewa kako igraju čarobnjački šah. Will me pogledao kao da nešto očekuje.

˝Gdje je Melissa?˝ upitao je.
˝Nije sa mnom˝, otgovorila sam.
˝Kako nije? Pa gdje je onda?˝
˝Ja sam mislila da je s tobom.˝
˝Onda je vjerojatno u knjižnici˝, zaključio je Andrew.

No Melissa se nije pojavljivala. Nije bila u ni u knjižnici ni u spavaonici. Kad je nisam našla u ženskom wc-u počela sam paničariti. Melissa je nestala.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.