Obavijest

Eto, počela je škola, ali ja za razliku od drugih neću pauzirati zbog toga, nego zato što sam napravila veeeliki račun. Sad ste vjerojatno pomislili da sam u kazni pa zato ne mogu ići na internet, ali nije u tome stvar. Zapravo roditelji se uopće ne ljute, barem ne jako (moja mama tvrdi da sam otkad idem na internet naučila pisati svim prstima, ali mislim da je za to zaslužan klavir). Stvar je u tome što se osjećam grozno što sam napravila toliki račun, a i mislim da bi za i za školu bilo bolje da pauziram neko vrijeme (iako to ne znači da ja ne bih dobro prolazila u školi i uz internet :)).

Za priču imam puno ideja i raznih varijacija na temu, ali još nisam sve to stigla staviti na papir. Zapravo na ekran. Imam i dosta ideja za priču koju ću pisati poslije ove. Zapravo imam ideja za više priča, ali vam neću još ništa govoriti.

Sljedeći post možete očekivati negdje pri početku drugog mjeseca. Nadam se da ste se svi dobro odmorili na praznicima (iako znam da niste) i zabavili na skijanjima (ako ste išli).

Ja na skijanje idem za dva tjedna (za vrijeme škole, jeeeej!), a to je baš za vrijeme školskog natjecanja iz latinskog i starogrčkog (iz čega sam najbolja od svih koji idu što ipak ne znači da sam genij za to. Pogotovo za grčki. Znači li vam što podatak da iz svakog testa dobijem četiri, a to je najbolja ocjena u razredu?). Uglavnom, na žalost (da, baš) neću moći ići na to natjecanje i sad profesorica iz grčkog pregovara s komisijom da me puste direktno na županijsko (što ne bi bilo fer, i sumnjam/nadam se da joj neće uspjeti jer bi se jaaako razočarala u mene kad bi saznala da na svakom testu imam šalabahtere. Puno šalabahtera).

Znam da pune i bespotrebno brbljam. Idem sada.

Puno vas voli vaša H.

PS. nemojte prestati pisati priče! Nikada!

Tajna

Primio me za nadlakticu i povukao u praznu učionicu.

˝Mogu i sama hodati, hvala˝, rekla sam sarkastično.

Corvus se očito pravio da me nije čuo. Zatvorio je vrata i sjeo na klupu. Ja sam ostala stajati. Zatim je iz pelerine izvadio kutiju cigareta.

˝Znaš, ako ti popušiš pet takvih dok ja stojim pokraj tebe bit će kao da sam ja popušila jednu˝, rekla sam. To sam znala jer je moj tata pušio kada su se on i Melissa doselili k nama. Mama mu je svakodnevno prigovarala sve dok nije prestao.
˝A znaš ti da starogrčki jezik ima pet padeža?˝ upitao me.
˝Kakve sad to ima veze?˝
˝Pa nema, ali kad se već razbacujemo podacima...˝
˝Ja ionako ne želim biti ovdje˝, rekla sam živčano i krenula prema vratima.

To nije bila istina. Iako me zanimalo kako je bilo na predavanju još više me zanimalo što mi to Corvus treba reći. Na svu sreću on je samo preokrenuo očima i spremio cigarete. Spustila sam ruku s kvake.

˝Znaš, imaš jako lijepo sjećanje vezano uz svoju mamu,˝ prekinuo je tišinu.
˝Da, ona je stvarno...˝ počela sam, a onda mi je došlo do glave što je on upravo rekao. Od šoka sam ostala stajati otvorenih usta, bez riječi. Corvus se zadovoljno smješkao.

˝Ti... ti... ti si mi čitao sjećanja!?˝ napokon sam uspjela progovoriti. Bila sam bijesna.
˝O da. I ne samo tebi. Sjećaš se onog dana kad su bile gryffindorske metlobojske kvalifikacije?˝ upitao me. Klimnula sam glavom. Tada sam prvi put vidjela Michaela.

˝Sjećaš se što si tada radila?˝
˝Pa... obranila sam tri slobodna udarca i poslije smo imali tulum...˝ počela sam nabrajati.
˝Ne, ne, ne! Ne to! Sjeti se što si radila dok si čekala˝, govorio mi je tonom kao da govori malom djetetu.

Kao da je njegov sedamnaestogodišnji mozak puno razvijeniji od mog petnaestogodišnjeg! I kakve uopće veze kvalifikacije imaju s čitanjem sjećanja!? Njegovim čitanjem sjećanja!? A onda sam se sjetila.

˝Bila sam u Michaelovim sjećanjima˝, rekla sam napokon.
˝Tako je!˝ pobjedonosno je povikao. Meni još uvijek ništa nije bilo jasno. Osim podatka da je i on čitač. To mi je bilo kristalno jasno.
˝Ali kakve...˝
˝Sjećaš se što je Michael˝ dok je izgovarao Michaelovo ime prstima je u zraku napravio navodne znakove, ˝pomislio na kraju?˝

Toga sam se odmah sjetila, a u želudcu me nešto zaboljelo.

˝Nije valjda i ona tu˝, izgovorila sam slabašno. ˝To je pomislio.˝
˝Nije!˝ povikao je Corvus. ˝To sam ja pomislio.˝

Izgubila sam strpljenje.

˝Objasni! Sve! Odmah!˝ rekla sam tresući se od bijesa. Corvus je duboko udahnuo.
˝I ja sam čitač.˝
˝Čuj, to sam mogla...˝
˝Ali malo drugačiji od tebe˝, nastavio je ne obazirući se na mene. ˝Ja mogu ući u nečije sjećanje bez kontakta očima.˝
˝Pa to je još bolje od...˝
˝Ali ne mogu ući u sjećanja neživih stvari,˝ napokon je rekao.

Stala sam zabezeknuto stajati. Lupin mi nikada nije rekao da postoje razne vrste čitača. Zna li Corvus uopće za postojanje Kamena? Očito zna čim mi je bio u sjećanjima. Što hoće od mene?

˝Aha˝, uspjela sam protisnuti.
˝Vidiš, to je dosta velik nedostatak˝, rekao je. Je li se to meni čini ili mi se malo približio?
˝Da, ali nema ti ništa zanimljivo u sjećanjima neživih... ˝ pokušala sam ga nekako umiriti, a onda stala. Zašto se ja uopće bojim?
˝Što hoćeš od mene?˝ upitala sam oštro.
˝Ništa, samo sam htio da znaš. Da sam i ja čitač, mislim˝, rekao je.

Pogledala sam ga u oči. Činilo mi se da je stvarno iskren. Odahnula sam.

˝Pa dobro, ako je to sve, ja sad idem u Društvenu, zanima me što je bilo na predavanju˝ rekla sam i krenula prema vratima, a onda sam se nečega sjetila. ˝Jesi ti rekao ostalim da sam ga čitač?˝

Corvus se osmjehnuo.

˝Naravno da jesam˝, rekao je.

***

Ušla sam u Društvenu i osvrnula sam se oko sebe. Mnogo učenika je sjedilo u naslonjačima, ali izgleda da nitko nije primijetio da sam ušla. Ili više nisu smatrali da sam ja nešto čudno.

Vidjela sam svoju ekipu kako mi se osmjehuje. Čak su i Amelie i Michael bili tamo. Sjetila sam se da bismo trebali izvući iz Annabelle gdje to Amelie ide, ali sam bila preumorna za to. Sad kad sam znala da nije Michael izbrbljao moju tajnu osjećala sam se puno bolje. Prišla sam mu i poljubila ga u obraz. Ostali su me začuđeno pogledali.

˝Zar nije...?˝ počeo je Will.
˝Nije˝, rekla sam sretno.
˝Kako je bilo kod McGonnagalice?˝ upitala me Irma.
˝Ma ništa posebno, samo sam trebala slagati neke papire˝,odgovorila sam. ˝Kako je bilo na predavanju?˝ upitala sam. Izgleda da je Melissa jedva dočekala, počela je pričati kao navijena.

Saznala sam da je predavač bio profesor Lupin i da zapravo nije ispričao ništa novo, s iznimkom da je to pričao svim Gryffindorima. Annabelle je dodala da su i Ravenclawi, Hufflepuffi i Slytherini imali predavanje, u učionicama pokraj.

Nisam im ispričala što mi je Corvus rekao. Nisam to ispričala ni profesoru Lupinu na sljedećim instrukcijama. Znala sam i zašto. Bojala sam se da će onda i Corvus dolaziti na instrukcije i da će biti bolji od mene.



Nikome ne javljam za post. To mi je dosadno. Sami se sjetite :)

Prijestupnici

Toga dana vrijeme je prolazilo nevjerojatno sporo. Predavanje profesora Binnsa kao da je trajalo dva sata umjesto jedan, a na inače dinamičnom satu Čarolija imala sam osjećaj da ću svaki tren zaspati.

Isto je bilo i s ostalima. Annabelle je na zadnjem satu danas, poslije ručka, lupkala prstima po klupi (sve dok je McGonagallica nije opomenula), a Melissa se nije čak ni sjetila javljati kad zna točan odgovor. Bila je zaokupljena gledanjem na pješčani sat koji je stajao na profesoričinoj katedri.

Napokon je zvonilo za kraj nastave. Nisam željela pričekati ostale da se spreme, nego sam prema Društvenoj prostoriji krenula sama. Pošla sam drugim putem, malo dužim, kojim ne idemo često da ih usput ne sretnem. Željela sam biti malo sama.

Još kojih sat vremena i svi Gryffindori će znati sve o mojoj sposobnosti. To je bilo dobro, nisam mogla više podnijeti da me onako čudno gledaju. Ali što ako me se nakon predavanja počnu bojati još više? Nisam željela o tome razmišljati.

Polako sam došla do Društvene prostorije. Unutra su naravno već bili svi što podrazumijeva Melissu i Willa, Annabelle, Irmu i Andrewa. Amelie opet nije bilo. Sjedili su za stolom najbliže kaminu i pričali o nečemu. Sjela sam u jedan prazan naslonjač.

Annabelle i Irma su razgovarale o nekom slatkom Hufflepuffcu. I Melissa i Will su razgovarali, nisam uspjela čuti o čemu. Ostao je još samo Andrew. On nije bio tip osobe koja će pričati samo zato da prekine tišinu. Nije bio šutljiv, naprotiv, čim bi počela neka rasprava rado se uključivao, ali jednostavno nije nepotrebno brbljao. Meni je tišina odgovarala.

U petnaest do pet Melissa je ustala i pljesnula rukama. Društvena prostorija je bila već poluprazna.

˝Idemo, zakasnit ćemo!˝ rekla je strogim glasom.
˝A što ćemo s Amelie?˝ upitala je Irma.
˝Ma pojavit će se ona na vrijeme˝, bezbrižno je odgovorila Annabelle.

Malo prebezbrižno. Svi smo je pogledali.

˝Što je bilo?˝ upitala je zbunjeno.
˝Ti znaš gdje je Amelie˝ rekao je Andrew. To nije bilo pitanje.
˝M-molim? Ne znam gdje je. Pa znate da nikome ne želi reći što radi kad je nema˝, rekla je Annabelle visokim glasom. Melissa ju je nestrpljivo gledala.
˝Nemamo vremena sad izvlačiti ovo iz nje! Reći ćeš nam poslije predavanja!˝ povikala je i gurnula Willa kroz prolaz. Ja sam krenula za njima.

˝Baš me zanima što McGonagallica hoće od tebe˝, rekla je Irma.
˝Da, i mene˝, potvrdila sam.

Na trećem sam katu, umjesto da skrenem desno kao ostali, skrenula lijevo. Usput sam ih podsjetila da mi moraju ispričati sve točno što je bilo pogotovo kako su ostali reagirali kad su saznali istinu. Obećali su da hoće.

Profesoričin odnosno ravnateljičin kabinet nalazio se na istom mjestu gdje je bio kad sam na prvoj godini prvi put došla ovdje. No tada ni sada nisam znala što me čeka.

Na ulazu me dočekala vodoriga. Osjetila kako mi se želudac grči. Nisam znala lozinku.

˝Kisele kokice˝, pokušala sam. Vodoriga je trepnula, ali se nije pomaknula. Ostala sam bespomoćno stajati. Zapovjedila sam si da mislim. Što bi McGonagallica stavila? Sigurno nešto što ima veze sa čitanjem sjećanja budući da mi nije rekla lozinku. Vjerojatno je pretpostavljala da ću je pogoditi.

˝Čitač?˝
˝Sjećanje?˝
˝Čitač sjećanja?˝
˝Kamen?˝
˝Voldemortov kamen?˝ pokušala sam beznadno.

Na moje iznenađenje vodoriga se pomaknula i otvorila mi prolaz do zavojitih stepenica. Brzo sam se popela. Već sam sigurno kasnila. U žurbi sam preglasno pokucala na vrata.

˝Uđite˝, čulo se iznutra.

Polako sam otvorila vrata. Ravnateljica je sjedila za okruglim radnim stolom. Kabinet je izgledao jednako kao i prije pet godina. Na zidovima su visjele slike bivših ravnatelja. Učinilo mi se da je profesorica upravo razgovarala s jednim od njih. Nije se činila iznenađena što sam uspjela pogoditi lozinku.

˝Sjednite˝, rekla je ravnateljica i pokazala mi na okrugli stolac koji se nalazio nasuprot nje. Ovo me podsjetilo na instrukcije kod Lupina.

˝Danas ćete razvrstavati stare podatke o školskim prijestupnicama od novih˝, rekla je i pokazala na poveliku prašnjavu kutiju koju nisam prije primijetila na stolu. ˝Sve one nakon 1950. stavljajte u ovu kutiju˝ zamahnula je štapićem i dočarala novu kutiju, ˝a one starije ostavite u ovoj˝ pokazala je na onu prašnjavu. ˝Je li vam jasno?˝ upitala je na kraju.

˝Jasno mi je˝ odgovorila sam, ˝ali...˝ nisam znala kako da to pitam a da ne ispadne bezobrazno.
˝Nije vam jasno zašto niste na predavanju?˝ upitala me profesorica blago me gledajući.
˝Da.˝ priznala sam.
˝Pa razmislite malo˝, počela je napokon, ˝profesor Lupin sada objašnjava svim Gryffindorima kako funkcionira čitanje sjećanja. Sigurna sam da se ne biste osjećali ugodno da sada gledaju u vas i došaptavaju se.˝
˝Da, ne bih,˝ morala sam priznati.
˝A sad krenite, imate dosta posla.

***

Dva sata kasnije vraćala sam se natrag u Društvenu prostoriju. Vrijeme u ravnateljičinom kabinetu je tako sporo prolazilo da sam imala dojam da sam tamo provela najmanje četiri sata. Žurno sam koračala hodnicima u želji da do Društvene dođem što prije. Živo me zanimalo kako je bilo na predavanju i kako će sad ostali reagirati na mene. Nisam ni primijetila da netko trči za mnom sve dok mi nije stavio ruku na rame. Prestrašeno sam se okrenula.

˝Napokon sam te uhvatio, Hunter˝, rekao je Corvus Corax.

Coraxa sam znala s metlobojskih treninga. Bio je kapetan slytherinske metlobojske ekipe i prvi kad se trebalo svađati oko toga tko je prvi rezervirao teren.

˝Što trebaš, Coraxe?˝ upitala sam pomalo bezobrazno.
˝Dođi sa mnom˝, rekao je.



Evo vam! Mislim da je ovo najveći post koji sam ikad napisala. Definitivno će mi povećati prosjek riječi.
Sretna nova godina svima! Mislim na cijelu godinu i zato je malim slovima :)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.