MEGAPIXEL'S TIPS and TRICKS: Interesantna fotografija

Često za neku fotografiju kažemo da je dobra, odlična, interesantna ili je nahvalimo nekim drugim epitetom iako predstavlja nešto što je već uslikavano do besvijesti. Na koji način je bolja? Ako poštujemo ili pak namjerno kršimo neka od pravila za dobru fotografiju stvorili smo dobar preduvjet za dobru fotku. No profesionalci znaju jednu malu tajnu koju na sreću objavljuju u knjigama - odabir dobrog kuta snimanja.

Može li se naučiti izabrati dobar kut snimanja? Može, ali nije baš neka nauka, stvar je vrlo jednostavna. Kad promatramo neku fotografiju njen sadržaj vidimo je pod onim kutem pod kojim je snimljen. Ako je fotka interesantna to samo znači da prikazuje svoj motiv pod kutem na koji inače nismo navikli. I u tome je cijela poanta. Fotografije iz neobičnih ili bolje reći neuobičajenih kuteva svakako su interesantnije jer pokazuju nešto novo na način na koji to inače ne gledamo.

Macro fotografije su gotovo bez iznimke interesantne jer smo sitne stvari navikli u stvarnom životu gledati kao mrvice prez previše detalja. Približavanje detalja očima daje novu dimenziju snimljenom objektu.

Jedan od mojih rezultata u potrazi za čudnim kutevima je i prethodna fotka krstarice Arion. Sasvim obična fotografija broda, ali pogled od užeta daje slici jedan dodatni faktor neobičnosti zbog predimenzioniranosti ionako debelog užeta. Ako vam nikad nije palo na pamet gledati brod iz tog kuta onda je to to. Barem ja tako amaterski mislim.

Najčešći kutevi koje koristimo su oni gdje je početna točka u visini naših očiju. Ako gledamo gore u neki toranj i snimamo gore onda ćemo napraviti fotografiju kakvu svatko drugi (uglavnom) može vidjeti bude li stajao na našem mjestu. Snimio sam crkvu Sv. Donata u Zadru sa susjednog, višeg zvonika. Izgleda bitno drugačije nego kad je gledate odozdo sa zemlje. Oni koji nisu nikad bili na zvoniku uočit će neobičnost tog kuta (kad objavim fotografiju).

Ako snimamo psa ili drugu malu životinju dok stojimo ona će izgledati kao i svaka druga životinja no snimimo li ga od zemlje tako da bude u kadru viši od okolnih kuća dobit ćemo nešto novo jer gledatelji nisu navikli gledati pse iz žablje perspektive. Mislim da ta logika štima.

Evo još par ideja: brod odozgo s mosta, mačka snimljena između kotača automobila, pas iz unutrašnjosti njegove kućice (ako je dosta velika, a ako nije i mini stativ s automatskim okidačem može poslužiti)...

Sve što preostaje je prije okidanja promisliti možemo li promijeniti kut da ne bude baš svakodnevni i ponuditi očima drugu perspektivu.

Ovaj savjet koristite na vlastitu odgovornost i ne inzistirajte na kutevima koji su opasni po život :)

MEGAPIXEL'S TIPS&TRICKS: Kako izaći is prosjeka?

Da skratim priču. Često radimo fotografije koje su prosječne, slične jedne drugima. Postoje neka estetska pravila pri fotografiranju, postoji jedan posebni psihološki moment zbog kojeg kažemo da nam se neka fotka sviđa ili ne. Ima to veze i sa zlatnim rezom, i s različitim funkcijama naše dvije polovice mozga i sa načinom na koji čitamo. Samo smo ljudi.

Evo što bismo mogli pokušati napraviti da nam fotka bude drugačija, neobičnija, zanimljivija. Što je to što može promijeniti naš prosjek na bolje?

1. Pokušati fotić imati sobom u svakoj prilici. Nikad ne znaš kad će se pojaviti prava scena ili situacija.

2. Kut iz kojeg snimamo. Grupu ljudi na izletu najčešće (prosjek) snimamo tako da stanemo pred njih, centriramo ih i okinemo. A zašto ne bismo to snimili s povišenog mjesta prema dolje, ili možda iz žablje perspektive, možda kroz granje koje će biti mutno i činiti okvir, možda s podlogom mjesta na kojem se nalazimo, možda sa suncem sa strane umjesto klasično nama iza leđa? Znate li da djeca najbolje ispadni ako kleknete i spustite se na njegovu razinu. Gledanje odozgora ili odozdola izaziva poptuno različite osjećaje. Koji želite istaknuti? Bi li Vam bilo neugodno leći na zemlju kako bi snimili mačku s njene visine? Znate li da centrirani objekt nije najbolje rješenje. Pomaknite ga nekamo.

3. Kompozicija Bez ulaženja u tehničke stvari koje se tiču pravila trećina, centriranja, dijagonala i sličnih propozicija, uvijek je dobro pomalo maknuti koncentraciju s objekta kojeg snimamo i pogledati fotografiju u cjelini. Što vidimo u okviru objektiva? Koliko ima neiskorištenog prostora oko objekta a koji ne prikazuje ništa? Raste li kome grana iz uha? Je li fotografija dobro popunjena do rubova, možemo li prići bliže? Jesmo li odrezali kome vrh glave, ili ekstremitete, trebamo li se udaljiti malo? Jeli pozadina dobra ili je previše "busy" i smeta pri gledanju? Ima li dovoljno kontrastnih boja koje će izdvojiti objekt, trebamo li se malo okrenuti? Ima li kakav objekt koji smeta sa strane i odvlači pažnju. Puno je pitanja a odgovori se vježbaju. Svaki kadar bi trebalo snimiti nekoliko puta ali ne iz istog mjesta, promijeniti nešto. Usporedbom rezultata možemo savladati poteškoće i stvoriti svoj stil.

4. Fotografije ljudi Kod fokusiranja uvijek bi fokus trebalo staviti na oči. Ne na ruku. Zatim se može pomaknuti objektiv da bi se složila kompozicija držeći istu oštrinu.
Zatim, bježite od zglobova. Ako baš mora biti da nekog odsječete neka to NE BUDE na zglobu ruke, koljenu, ramenu, gležnju, kroz struk... Odsjecite ga posred kosti. Možete napraviti dvije fotke pa pogledajte koja vam se više gadi. Psihologija. Slikanje portreta dobro izgleda ako portret nije centriran. Ostavite mu više prostora na onoj strani na koju je okrenut. Poluprofili su također zanimljivi, kad je lice okrenuto pod kutem u odnosu na objektiv. Vrh nosa ne bi trebao prelaziti crtu koju zatvara rub daljeg obraza. Iako je lice ukoso pokušajte nos smjestiti u lice. Ili napravite puni profil.
Događa li vam se da u grupi ljudi uvijek netko trepne i onda na fotki žmiri? Mislite da je zbog blica? Nije! Oko je sporije od toga. Stvar je u vlažnosti oka, treptanje je ovlaživanje oka. Jednostavno rješenje, kad se namjestite i sve je spremno, zamolite ljude da zatvore oči, ne čvrsto, već sasvim lagano, nek samo spuste kapke. Zatim odbrojite 3-2-1-otvori, pričekajte još malkice i klik. Teško da će netko trepnuti. I nemojte ih držati minutu zatvorenih očiju, kad se probude mogli bi upravo tako izgledati.

5. Stativ Strašna sprava. Mnogi misle da imaju mirnu ruku, pa još onda stabilizator trešnje kao ja na Lumixu... Pokušajte malo snimati sa stativa, vidjet ćete razliku. Postoje malo veći stativi kad se zaputite van pa idete baš fotkati. Ali postoje i oni mali od 20 cm, stanu u džep, koštaju par kuna, a čine čuda jer nemaju posla s vašom "stabilnom rukom". Toliko je mali da može biti našarafljen čitavo vrijeme bez da vam smeta. Super za noćne snimke, za macro, a i za snimke s malom blendom i dugom ekspozicijom koje iz ruke gotovo da ne možete napraviti. Ako vam se baš i nema stativ, pokušajte fotić postaviti na neku podlogu ako vam je pri ruci. Ja sam ranije čak podmetao i kamenčiće kako bih izravnao horizont. Zatim postavite autoshooter na 2 sekunde (da, to tome služi) i klik. Stabilnost fotoaparata doprinosi oštrini.

MEGAPIXEL TIPS & TRICKS: Kako snimiti skakavca?

Skakavci su zanimljiva mala bića i ima ih nebrojeno vrsta, boja i veličina. U svojoj kolekciji ih imam skoro previše. Skakavci su kao objekt zanimljivi svakome tko vježbati snimati kukce. Praktični problem snimanja skakavca: on skače!
Dok vi virite u tražilo ili u display, osjetila su mu stalno online, on skoči u najčešće nepoznatom pravcu. Ako ga uspijete pratiti do nove lokacije svako približavanje će izazvati novi skok. A vi biste macro? S tri centimetra udaljenosti?
Evo što sam zapazio i svezi skakavaca.
1. Zeleni skakavci uglavnom skaču na zelene površine a smeđi na smeđe. To im je u krvi jer se tako lakše skrivaju.
2. Kad se počnete približavati okrenut će vam svoj stražnji dio kako bi bili spremni za uzmak.
3. I skakavci se umaraju

Ove tri ključne točke možete koristiti ovako. Prvo bi bilo dobro da ga malo ganjate. Pazite na smjer jer smeđi skakavac neće skočiti na travu i zelenu podlogu a ako i skoči nastojat će se sakriti ispod trave, to nam ne treba. Nakon 5-6 skokova umorit će se i više neće biti voljan skakutati na svaki vaš pokret. To je prilika do počnemo s približavanjem. Spustite se nisko (ja obično plazim po travi ispred njega) kako biste predstavljali manju prijetnju. Ne radite nagle pokrete jer bi svejedno mogao skočiti. Ako vam nije na dobrom mjestu (nešto vam smeta ili vam jednostavno ne velja kadar) potjerajte ga još koji put. Svakako su najzanimljivije snimke od glave ili barem s profila ali taj mali vražićak će se vjerojatno uporno okretati u mjestu, u smjeru OD vas. Stoga polako. Nakon pripreme i blizine od oko 20 centimetara počnite još približavati kameru i okidati, svaki put za koji centimetar ili dva bliže. Tako imate backup, nikad se ne zna dokle će vas pustiti i kad bi vaša blizina mogla biti previše za njegovo srce. Namjestite kameru na najvišu moguću rezoluciju kako biste kasnije mogli "cropati" sliku i dobiti bolji i detaljnjiji pogled. Ja sam ovom smeđem ispod okvira uspio prići na 4 centimetara, nije ni trepnuo, iako mi se malo okrenuo. Eto, zatim ga malo preplašite da promijeni poziciju pa pokušajte ponovo, možda će kadar biti bolji.
Znam da vas ima profesionalaca koji ovo možete napraviti s dva metra, ali mi amateri sa slabim fotićima moramo se koristiti pokojim trikom. Pa, pokušajte i javite kako je uspjelo.