jutarnja kava
jutros, kao i svako jutro odem do wienne po kavu,
nova konobarica, radi oko mjesec dana, pravi mi kavu
sjedim na stolcu, uz vrata, gledam u drugu stranu i cekam..
nisam s njom nikad pricao, nekako mi nije tip
kojem cu ulijetati s pitanjima, spikom itd
i navodit ga na razgovor...par rijeci, tipa komentara
samih za sebe, i to je to.. neobicno mi se oblaci..
i odjednom, k'o iz vedra neba, ona mene pita "kako si?"
sad ja jedno vrijeme cutim jer nije mi to bilo pitanje reda radi
na koje cu reci ok itd.. ali ipak kazem nesto bezveze:
"a kako da budem kad moram ici na posao... ha ha "
a ona kaze:" na pocetku si bio nasmijan a sad si svakim
danom sve tuzniji i tuzniji ", mislim se, jebo te al' ova piči
psiho analizu, i kažem ja njoj: " ljubavni problemi..."
a ona:" pusti to, budi malo u celibatu i proci ce..."
ja i dalje sutim, zatecen, ... pokušavam je razumijeti,
otkud sad ovakva spika, na njen komentar samo rukama
napravim pokret otvaranja dlanova i podignem obrve
u stilu: "kako ..??", a ona nastavlja: " kako ja,
vec sam dugo u celibatu, i sta mi fali ...? ",
nisam nista rekao, uzeo sam kavu, thx i "Bok..",
hmmm... jos uvijek sam malo zbunjen sa njenom spikom.
...
|