mladi duhovni velikani

četvrtak, 27.09.2007.

Sveti Vjenceslav

(Prag, 907. - Stara Boleslava, 28. rujna 935. ili 929.) - katolički svetac, češki vojvoda, zaštitnik je Češke, Praga, proizvođača piva i vina

Image and video hosting by TinyPic

Vjenceslav (češ. Václav; njem. Wenzel) je sin češkoga vojvode Vratislava I. i njegove žene Dragomire, te unuk svete Ljudmile. Rođen je 907. Prvi kršćanski odgoj primio je, od bake Ljudmile, koja je prva češka kršćanska vojvotkinja, krstio ju je osobno sv. Metod. Otac mu je rano umro, kao nasljednik zbog maloljetnosti nije mogao vladati. Umjesto njega vladala je majka Dragomira. Ta žena, doduše pokrštena, ali površna kršćanka, brzo je došla u sukob zbog pobožnoga odgojnog utjecaja Ljudmile na Vjenceslava i običaja koji su tada vladali. Dobra duša sv. Ljudmila, povukla se u dvorac Tetin, no ondje je u noći 16. rujna 921. ubiše dva Dragomirina dvorjanika. Vjenceslav je imao u planu što dosljednije uvođenje kršćanstva i kršćanskih običaja u zemlji, a na taj način postati i što neovisniji o utjecaju Njemačkoga Carstva. Dragomira je to pokušavala spriječiti. Svjedoci o načinu Vjenceslavova vladanja jednodušno hvale ne samo njegovu pravednost prema podanicima, već prije svega svetost njegova života. Siromasima je činio dobro, gole je odijevao, gladne hranio, primao putnike po evanđeoskoj riječi. Nije dopuštao da udovicama nanose nepravdu, sve je ljude ljubio, siromahe i bogate; posluživao je one koji služe Bogu, mnoge je crkve ukrašavao. Čak je kanio vladavinu predati mlađem bratu, poći u Rim i ondje zamoliti papu da može postati redovnik. Zbog toga je posve nerazumljiva zavjera njegovih poganskih velikaša i brata mu Boleslava, koji su ga ubili na vratima crkve. On je bio tako revan kršćanin, da je čak osobno uzgajao vinograd iz kojeg je pripremao vino za Misu. Zbog svojih visokih moralnih kvaliteta i svoje svetosti taj mladi knez postao najpopularniji svetac Češke i kamen temeljac češke državnosti.

Zaštitnik je je Češke, Praga, pokrajine Moravske i proizvođača vina i piva.

Svečevo je tijelo kasnije preneseno u katedralu sv. Vida u Pragu. Zanimljivo je, da je Vjenceslav za svoga života prenio relikvije sv. Vida u tu katedralu. Najljepši praški trg nazvan je po njemu – "Vaclavske naměsti". Tamo se nalazi najglasovitiji svečev spomenik, koji ga prikazuje kako jaše na konju okružen kipovima čeških svetaca (sv. Prokopije, sv. Adalbert, sv. Ljudmila i sv. Ana).

Spomendan mu je 28. rujna.

- 23:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 14.09.2007.

Molitva košičkim mučenicima

Košički mučenici su naš Marko Križevčanin, Slovak Stjepan Pongratz i Poljak Melkior Grodzieski. Kalvinska vojska zatvorila ih je u tamnicu u slovačkom gradu Košice i pokušavali su ih prisiliti, da se odreknu katoličke vjere i prijeđu na kalvinizam. Budući da nisu htjeli, okrutno su ih mučili i ubili. Papa Ivan Pavao II. proglasio ih je svetima 2. srpnja 1995. u Košicama. Tako su Hrvati dobili trećeg sveca.

Sada slijedi molitva košičkim mučenicima na slovačkom jeziku.

Dobrotivý Bože, ty si dal svojmu ľudu vo svätých košických mučeníkoch Markovi, Melicharovi a Štefanovi horlivých pastierov a hrdinov pravej viery; na ich príhovor dožič nám útechu v súženiach a pomôž nám utvrdzovať sa vo viere. Skrze nášho Pána Ježiša Krista, tvojho Syna, ktorý je Boh a s tebou žije a kraľuje v jednote s Duchom Svätým po všetky veky vekov.


- 22:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.09.2007.

Sveti Marko Križevčanin

Blagdan mu je 7. rujna. Jedan je od tri hrvatska sveca. Posebno je svečano u njegovom rodnom gradu, Križevcima. Bio sam na proslavi u Križevcima 1995., kada se slavilo, što ga je papa Ivan Pavao II. proglasio svetim u slovačkom gradu Košice.

Punim imenom zvao se Marko Stjepan Krizin. Rodio se u Križevcima. Studirao je najprije u isusovačkom kolegiju u Grazu, gdje je stupio i u Marijinu kongregaciju. Kao kandidat zagrebačke biskupije bio je primljen u glasoviti rimski kolegij Germanicum et Hungaricum. Svojom je rukom ondje zapisao da je Hrvat, kako se to do danas sačuvalo u arhivu zavoda. Kao student odlikovao se bistrinom uma i krepošću. U Rimu se nalazio od 1611. do 1615. godine.

Postavši svećenik, vratio se u svoju zavičajnu biskupiju u kojoj je djelovao kratko vrijeme. Kardinal Petar Pázmány pozvao ga je u Ugarsku, učinio ga ravnateljem sjemeništa u Trnavi i ostrogonskim kanonikom. Kasnije mu je povjerio i upravu benediktinske opatije Széplak, kod Košica, koja je tada bila vlasništvo ostrogonskoga kaptola.

Image and video hosting by TinyPic

Košice su u ono doba bile utvrda ugarskoga kalvinizma. Da bi ojačao položaj malobrojnih katolika, gradski je upravitelj, namjesnik kralja Matije II., Andrija Dóczi pozvao u Košice dva isusovca: Stjepana Pongrácza i Melhiora Grodzieckoga. Njihov je plodonosni rad ojačao svijest katolika, ali i izazvao bijes kalvina.

Tako su kalvini potakli narod na bunu optuživši lažno katolike, da su 13. srpnja 1619. izazvali požar u gradu. Tada se u Košicama s isusovcima nalazio i naš sveti Marko. U tim teškim časovima htjeli su zajedno pomoći katolicima u gradu. No kad je zapovjednik kalvinske vojske Juraj Rákóczi, 3. rujna 1619., sa svojim hajducima ušao u Košice, odmah su zatvorili trojicu katoličkih svećenika. Kroz 3 dana nisu im dali ni jesti ni piti. Zapovjednik je vojske obećao Marku Krizinu pokloniti crkveno imanje samo ako se odrekne katolicizma i postane kalvin. Marko je to najenergičnije odbio.

Okrutno su ih mučili i pogubili.

Kad su mjesni kalvini čuli kako su okrutno mučili tu trojicu katoličkih svećenika, zbunjeni su priznali da nisu zaslužili takav barbarski postupak. Vijest je o mučeništvu kao munja prohujala Ugarskom. Knez Bethlen nije ipak dopustio - iako su mu bile upravljene mnoge molbe - da mučenici budu dostojno i s počastima sahranjeni. Dopustit će to 6 mjeseci kasnije na molbu palatinove žene Kataline Pálffy.

Relikvije košičkih mučenika, dakle, i našega svetoga Marka, nalaze se u uršulinskoj crkvi u Trnavi u Slovačkoj.

- 22:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #