Danas mi se desila vrlo zanimljiva stvar. Potjerali su me kao i obično sa ferovskih računala i morao sam istrčati van. Refleksno sam pokupio svoj fascikl sa jednom bilježnicom unutra jer sam imao samo jedan sat danas (ponavljač sam pa to ima smisla). No ono najvažnije je da sam se nakon 2h interneta napokon dočepao wca i onda krenu prema sc na ručak, ali sve bi to bio smao još jedan isprazan monoton dan kao i uvjek....

Pogledao sam u svoju ruku. Tamo je bio samo zrak. Takao sam gledao i gledao, razmišljajuči zašto mi ruke tako lagano mašu uz tijelo. i onda sam shvatio.
MOJ FASCIKL AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!

Juriš nazad, kroz svu hladnoču i užas. Da li će me fascikl čekati tamo ili će ga neki kreten popišati ili još gore...

Naravno da me je usamljeno čekao naslonjen na kotliču gdje ga je BUDALA i ostavila.

Tako sam tek sad nakon kilometara i kilometara sjeo za računalo u sce naokon jedne kratke kave i razmišljanaj o tome kako sam se već navikao na usamljenost i ako su ljudi na internetu tek puke napisane riječi i povremena korist. (nadam se da nije zvučalo pesimistično, ali nekada stvarno ne volim sam sebe)

Sada sam službeno bloger jer sam počeo tresti gluposti iz glave i sranja koja mi se stalno događaju. Nisam želio pasti tako nisko. Htio sma napraviti koristan blog s hrpom linkova i recenzija o filmovima. Naravno to je samo želja...