Kutina - grad koji umire

petak , 12.08.2022.



Na fotografiji jedna je od najstarijih ulica u Kutini. Kolodvorska ulica. Počinje se širiti krajem 19. stoljeća kada i Kutina dobiva željeznički kolodvor. Za razliku od gradskih četvrti Centra 1 i Centra 2 ova ulica još uvijek podsjeća na ulicu u nekom malo bolje uređenom selu.

Ako ste fotografiju pažljivije pogledali vjerojatno ste uočili da na ulici nešto nedostaje. U pravu ste, nema ljudi, a nema baš ni automobila. Do prije možda 20 ili 30 godina obadvije strane ulice bile bi tokom cijelog dana pune ljudi, vlasnici brojnih kafića na nogostupe bi postavili stolove za kojima bi sjedili gosti i ispijali svoje kavice, a pred semaforima bi se stvarale duge kolone limenih ljubimaca.

Fotografija je snimljena u predvečerje, da bi se dobila oštra i kvalitetna slika potrebno ju je maksimalno povečati.
Kolodvorska ulica u Kutini
Što se to dogodilo da je ova nekada najprometnija ulica u Kutini za ovih 20 - 30 godina opustjela? Moram naglasiti da sam fotografiju snimio u vrijeme kada je u Kolodvorskoj obično najviše ljudi na pločnicima.

Kutina je prema službenim podacima u samo 10 godina izgubila 13% stanovništva. Bojim se da su stvarni gubici znatno veći. Osim "preko crte" odlazi se i u veće gradove, tu prednjači Zagreb kojemu je Kutina, pored ostalih stručnjaka, podarila i veći broj sveučilišnih profesora i predavača. A oni nam dolaze samo na sprovode, vjenčanja, eventualno proslave godišnjica mature i slično.

Ima nas posvuda, čak i više no onih davnih 60-tih i 70-tih godina kada su naši djedovi i očevi odlazili na takozvani privremeni rad u Njemačku. Tako zarađenim novcem gradili bi kuće koje, kojeg li apsurda, u mnogim kutinskim ulicama i prigradskim naseljima zjape prazne jer su i njihova djeca i unuci krenuli istim putem. Sve je manje ljudi, zato je sve više nepotrebnih i skupih mostova.
Most preko Kutinice
Mnogi su otišli jer im u novoj domovini ne treba članska stranačka iskaznica, ne treba ni plava koverta, a još manje dokaz da su im krvna zrnca pravilno posložena. Ljudima je ovdje prekipjelo gledati kako podobni, često i vrlo ograničenih intelektualnih i inih sposobnosti, zahvaljujući članskoj iskazici dolaze do poslovnih prostora mimo natječaja, unosnih poslova s Gradom ili nekim javnim poduzećem u vlasništvu grada, dvoraca na Jadranu, skupocjenih automobila.

Ako poznaješ pravu osobu i imaš pravu člansku iskaznicu mjesto u gradskoj upravi ili nekom javnom poduzeću ti je osigurano. A znamo što to znači. Na stranu to što je u gradskoj upravi zaposleno najmanje dvostruko više ljudi nego što je potrebno, ništa bolje nije ni u javnim poduzećima u potpunom ili djelomičnom vlasništvu Grada. Nebitno je što dobar dio njih jednostavno nema što raditi. Koga briga, sve će to ovaj napaćeni i pomalo bedasti narod platiti.

Nisu naše ulice prazne jer danas svi rade, nisu ni zbog krize, nije ni korona kriva što su kutinske ulice opustjele. Da hadezeovci desetljećima ne vode i ne uništavaju ovu našu Hrvatsku i ovaj lijepi grad bilo bi nas više, živjeli bi sretnije, terase bi bile pune, a osmijeh bi se vratio na lica stanovnika Kutine.

Možda bi se vratili i oni, ili bar dio njih, koji su otišli jer ovdje nisu mogli živjeti od svog rada, a bez stranačke iskaznice teško bi dobili posao koji odgovara njihovom znanju i sposobnosti.

U neka bolja vremena Kutina je bio naš grad, bez nekih čudnih ljudi s rukama na srcu, koferima i figom u džepu.