Matija Gubec

Radni dan je vec poceo. Tijekom noci imao sam sastanak s cudnim ljudima iz ministarstva znanosti i paranormalnog. Jos uvijek sam pod dojmom tog sastanka. Nevjerojatne stvari su mi napricali... (napomena...ubuduce u radni dan svakako ubaciti pranje ruku...istrazivanje je pokazalo da narodne mase traze takvo djelovanje...) ...

Cetvrtak, dvadesetpedesetdevet. Kolegij izbornog stozera je upravo zavrsen. Iznesena izvjesca s obavljenih sastanaka tijekom dana.

- Sastanak s policijom: suradnja zadovoljavajuca, postoje izvjesni problemi s financiranjem ali o tome ce se jos pregovarati. Dogovorena dugorocna suradnja.

- Sastanak s djelatnicima iz ministarstva obrazovanja: Treba ustanoviti ekspertnu skupinu koja ce pripomoci daljnjem razvoju medjusobnih odnosa. Odnosi ocijenjeni od jedan do pet, kako u kojem podrucju. Poduzet sve sto je u mojoj moci kako bi se unaprijedili odnosi izmedju mog stozera i navedenih djelatnika. Ustanovljeno da kuverte plave i bilo koje druge boje vise ne rade kako su nekada radile. (napomena...provjerit u Lipa Millu jel mozda problem u kvaliteti kuverti)

- Sastanak s predstavnicima poslodavaca: Poslodavci trazili razumjevanje posloprimaca. U suprotnom zaprijetili raskidanjem dosadasnjeg ugovora i upozorili kako bi moglo biti financijskih problema. Posloprimci uputili ostru protestnu notu, ali poslodavci nemaju sluha. Sutra nastavit pregovore.

Dan privodim kraju. U stozeru uobicajeni zamor i guzva. Na svima se primjecuje umor. Tezak dan uzeo je danak. Clanovi izbornog stozera s nestrpljenjem ocekuju kraj jos jednog napornog predizbornog dana...

Danas sam ustao u nulasestcetrespet. Odma po dignucu im'o sam sastanak radnog kolektiva, doduse u krnjem izdanju jer je 50% moga stozera jos spavalo. Krenulo se zustro. Bez dlake.Na jeziku. Izneseno je sve. Bez zadrski i prijetvora. Na trenutke se cinilo bezizlazno. No, s protekom vremena izlaz se poceo nazirati. Prva stavka dnevnog reda bila je uskoro iza nas. Prije druge stavke, u zraku se osjecao miris nevolje...I tako nekoliko puta. Brzo smo preskocili drugu stavku jer sam se 'itno mor'o javit' na telefon koji je zazvonio u prostorijama za higijenu, a za ovu kampanju pretvorene u stranacki klub. Pogledom na pokazivac proteklog vremena, ustanovio sam da je bez dvojbe nulasestpedeset. Vrijeme je neumitno prolazilo. Sekundu po sekundu. Znoj mi je curio s cela. Ja i sat. Oci u oci... ... ... ... ... ... Cetvrtina izbornog stozera zahtjevala je da se hitno ode na policiju. Polovina stozera jos je nedostajala. Sta da radim? Slijedio sam instinkt. I glas cetvrtine stozera koji je vec bio na vratima i prodornim glasom bijesnog puka izvikivao "KASNO JE! KASNO JE" i jos neke parole poput "J.... TI M...., zakasnit cu!!!" Ponukan krestavim glasom, trgnuh gutljaj hladne kave i zaputih se prema sluzbenom automobilu parkiranom ispred izbornog stozera. Pola izbornog stozera i dalje nedostaje....a pola je u sluzbenim vozilima. Energicnim pokretima zatvaram vrata sluzbenog vozila i histericnom (ali sigurnom) voznjom stizemo ispred policije. Na sluzbenom vozilu upaljena su sva cetiri pokazivaca smjera...otvaraju se vrata suvozaca i cetvrtina mog izbornog stozera odlazi na policiju. Izvjesce o tome kako je protekao osmosatni sastanak u prostorijama policije dobit cu na popodnevnom sastanku kolektiva. Nakon sto je cetvrtina mog izbornog stozera otisla bavit se problemima u policiji, zaputio sam se sluzbenim vozilom nazad u stozer gdje se u medjuvremenu pojavila, prethodno nedostajajuca, polovica izbornog stozera. U stozeru nered, neposluh i konfuzija. Naravno da je, cim sam usao, zavladao red, rad, disciplina i poslusnost. Brzo smo se organizirali jer je pred nama bio jos sastanak s djelatnicima iz ministarstva obrazovanja. Tezak, dug i mukotrpan. Sluzbenim vozilom sada smo vec jurili prema zgradi u kojoj su se nalazili djelatnici istog ministarstva. Pola moga stozera (i to onaj strucni kadar) otisao je odraditi taj sastanak. Izvjesce s tog sastanka takodjer ocekujem u popodnevnim satima. Sada je bilo nulasedamcetrespet i ja sam u sluzbenom vozilu jurio odraditi jos jedan sastanak. Sastanak s predstavnicima poslovavaca. I taj je sastanak trajao prilicno dugo. Bio je iscrpljujuc, bilateralan i na trenutke konstruktivan. Izvjesce o tom sastanku podnjet cu na popodnevnom kolegiju izbornog stozera. Sada je petnajstcetrespet i sluzbenim vozilom krecem prema izbornom stozeru...

Dosta mi je politike i politicara. Evo ih, gmizu iz svojih skupo uredjenih vila, kuca i stanova. Opet. Gmizu ravno u vase domove, na ulice vasih gradova, u vase ducane, novcanike. U vasu podsvjest. Govore svim znanim i neznanim jezicima. Obracaju vam se, gledajuci vas u oci i drzeci ruke u vasim dzepovima. Smiju vam se s promidzbenih plakata. Vama. Smiju se kako ste glupi. Kako cete im omoguciti bolji zivot.Opet. Vrhunac patetike je Suzana koja se nekolicini frisko opranih i navrat/nanos skupljenih Roma u zagrebackom HNK-u obratila s par nemusto procitanih rijeci na romskom jeziku. Ej. Suzana. A Sanader obecao da ce stambeno pitanje Roma biti prioritet i da se ima pomoc Romima na sve nacine. Sanader. E, ukurtapas varenika. A koji cu k.... ja dobit ko branitelj? Di su moje dionice koje cekam vec skoro deset godina? Di su nestale sve moje privilegije...kojih, ruku na srce, i nije bilo blog zna kaj. Evropa rece...nemos imat u drzavi povlastene. Ima svi da placaju PDV i carinu na kola. I drzava, brze bolje, ukide braniteljske povlastice na uvoz automobila. Ko je iskoristio iskoristio. Ko nije...magarac bio. A nije mogla drzava naci nacin da se braniteljima refundira taj PDV kroz neke, nesto, neznam bilosto? Pa onda Evropa rece...nemos imat nagrade za dugogodisnji rad nego svima jednako...i drzava, brze bolje, poce da razmislja o tome da isto ukine. A nece jebena Evropa rec...gle kako vam u toj kiflici ljudi imaju male place pa da drzava omoguci da place budu na evropskom nivou. Nece jebena Evropa rec...gle kako vam bijedno zive penzioneri, pa da drzava, brze bolje, skoci i odredi da penzioneri imaju vecu penziju. Pa da nas sve drzava iznenadi, pa da bez da joj Evropa, jebena naravno, na to ukaze, i recimo smanji troskove drzave za bar trecinu,ha? Ne bi to nasa drzava jer onda oni koji pobiru vrhnje vise ne bi imali za uzdrzavanje po par bivsih zena, za skolovanje djece na prestiznim i skupim svjetskim ucilistima, ne bi imali za par privatnih i par sluzbenih vrhunskih automobila, za skupocjene slike, za druge umjetnine, za putovanja po svijetu, za parsto pari cipela i zeninih haljina, za darove ljubavnicama...

Dnevnik
E, to je posebna prica. To je izvjesce PolitBiroa, a ne dnevnik. U svakom je....m prilogu samo politika i crna kronika. Isto kao i u novinama. Od ostalih vijesti...vijesti iz Zagreba. Pa jel Hrvatska, jebemu, svedena samo na Zagreb. Eventualno, a to mora biti stvarno nesto sto se ne moze zaobici, tu i tamo stigne neka vijest iz ostatka kiflice. Obicno iz Splita. Ili Rijeke. Rijedje. Osijeka...ponekad. Dnevnik i ostale informativne emisije bi trebale zapocinjati svoje blokove rijecima....Vijesti za HDZ. Nakon toga vijesti ZA SDP. A imamo i vijesti za CHEALIHD. Jer ionako te vijesti gledaju i gutaju samo akteri tih vijesti. Pa je lijepo Suzana namjestila svoj VCR da snima sve informativne emisije kako bi poslije uzivala u svome nastupu pred Romima. U HNK.

I kaj sad?
Ovaj veli da ce spojit Zagorje sa Zagrebom. Ova druga veli da je upravo ona blogomdana za gradonacelnicu. Onaj treci ce radom i postenjem...aha. Cetvrti veli da su svi ostali lopovi i da je jedino on posten i kao takav jedini podoban i pogodan za gradonacelnika. Ma steram ja njih sve u .... . Sve su to vlastoljubivi, egocentricni i, nerijetko, zbunjeni ljudi. A kad bi politicari bili volonteri...da li bi se onda svi ovi natjecali za ova prestizna i dobro placena radna mjesta. Aha, brus. Mos' mislit. ... I kaj sad svi imaju svoje izborne blogove. Da nas i tu truju...ma uopce mi se ne da pisati i trositi rijeci na, na...ma nemam rijeci i stoga cu demonstrativno prestati pisati ovaj post...

Laku noc.....rvaCka

E, da, od sutra i ja pokrecem izborni blog....