Grad Zadar ponosno se diči sa svojih tri tisućljeća, noseći u sebi mnoge prirodne ljepote i povijesno znakovlje mediteranskog, dalmatinskog i hrvatskog kulturnog bića. Stoga je 500-ta obljetnica likerske proizvodnje jedna od tih povijesnogospodarskih tradicija ovoga grada.

Pet stoljeća tradicije i svjetske reputacije



Ovo nije samo slogan, ovo je povijesno iskustvo pretočeno kroz stoljeća u MARASKU ZADAR, kuću
koja nastavlja čuvenu likersku tradiciju drevnog Zadra. Maraskini proizvodi nose ime poznato diljem svijeta, a povjerenje potrošača zadobiveno je visokom i sigurnom kakvoćom proizvoda, na temelju iskustva i recepture koje se prenosi kroz stoljeća,posebno spajanjem, poslije Drugog svjetskog rata, triju zadarskih tvornica likera: Luxarda osn.1821. god. [u čijoj zgradi se tradicija nastavlja], zgradu izgradio 1911. na Brodarici, Drijoli osn.1768. god. [vrhunski proizvodi], zgradu izgradio 1891. na Bedemu (danas Narodni list) bivši bastion Moro, i R.Vlahov osn.1899. god. [svjetski aperitivi i diđestivi], zgradu izgradio 1911. na Brodarici. Maraska je usavršila bogatu paletu raznih vrsta likera, žestokih pića, voćnih sirupa i sokova.


Kao što je morskim putovima Maraschino iz Zadra «otplovio» u svijet, tako je, tim istim putem nekoć davno iz Srednje Azije u Zadar «uplovila» PRUNUS CERASUS MARASCA – voćka prekrasnog cvijeta i bogatog ploda – naša dalmatinska višnja maraska.

Priljubila se uz dalmatinski krš, a u njegovom suncu i zemlji «crljenici» pronašla izvor svoje životne snage. Najbolje uspijeva na području Sjeverne i Srednje Dalmacije, od Zadra do Makarske uglavnom u kopnenim predjelima , a dijelom i na dalmatinskim otocima. Zahvaljujući blagoj mediteranskoj klimi i specifičnoj vrsti tla, maraska u SAMO ovom podneblju postiže najbolju kakvoću. U njezinim zrelim plodovima najveći je postotak suhe tvari i voćnog šećera. Osobito je bogata mineralima kao što su: kalcij, željezo i fosfor, te vitaminima i bjelančevinama. Zbog svega toga još od davnina jako je cijenjena u pravilnoj ljudskoj ishrani i uspješna u raznim dijetama. Svježa ili prerađena ima, dakle, višestruku ulogu: kao hrana, preventiva, zaštita i lijek ljudskog organizma. I kao sirovina u likerskoj industriji dalmatinska višnja maraska «zlata vrijedi». Tako se u MARASKI plodovi maraske zajedno s košticom i listom koriste za proizvodnju likera (Maraschino, Cherry brandy, Half), žestokih pića (Kirsch, Mare), desertnih vina (Cherrica), voćnih sirupa (Amarena) i voćnih sokova (Maraška).
Osim mineralima, vitaminima i bjelančevinama plodovi maraske bogati su aromatičnim tvarima, aminokiselinama, bojama i šećerom.



MARASCHINO ZADARSKI [Maraschino di Zara] nije samo originalni proizvod hrvatskog dalmatinskog podneblja; on je simbol gospodarske mudrosti, višestoljetnog iskustva, te marljivosti i ljubavi dalmatinskog težaka prema njegovom kršu.
U miru i tišini zadarskog Dominikanskog samostana, na početku 16.st. stvorena je i zapisana receptura autentičnog zadarskog likera, kojega su prvi pripravili upravo ljekarnici tog samostana pod imenom «Rosolj» [od riječi «ros solis» - «sunčana rosa»]. Pravi procvat, pak, počinje 1730. god. kada je botaničar Bartul Ferrari iz Bergama podučio Josipa Carcenigu /ili Calcenigu/, vlasnika kavane na Gospodskom trgu [danas Narodni trg] kako će u pravo vrijeme brati plodove i lišće njezinih mladih grančica i od toga priređivati rosolio [rožolje].


Kasnije je liker nazvan Maraschino, koji je Zadru donio planetarnu slavu. Samo rijetkima i povlaštenima bio je u početku dostupan taj plemeniti liker finog okusa kojemu su pripisivali i ljekovita svojstva. Tek s pojavom prvih manufakturnih destilerija u Zadru u XVII. st. [Rota, Mola i Calcenigo] mogla se širiti tajna okusa Maraschina.


No, tek će pojava Franje Driolija (1738.-1808.) podignuti proizvodnju likera na industrijsku razinu te će krenuti Maraschino iz Zadra, i morskim putovima doplovio u sve važnije europske luke i metropole. Uskoro je prihvaćen i omiljen na svim europskim dvorovima (bečkom, berlinskom, bavarskom, danskom...) da bi se kasnije proširio i u SAD, Kanadu, Australiju, Južnu Ameriku, Južnoafričku uniju....





Sedamdesetih godina 19. stoljeća proizvodilo se 250 tisuća boca likera, a 1888. godine 400 tisuća boca. Otpremao se u Beč, Pariz, London, Berlin, Petrograd, Napulj, Genovu, Milano. Maraschino se nudio u pariškim kavanama i lokalima londonskog Pull Malla i Regent Streeta. Tu je The Morning Post od 17. lipnja 1779. smatrao važnim objaviti vijest da je stigla velika količina «zadarskog maraschina odlične arome». I jednog od najvećih osvajača XIX. st., Napoleona Bonapartea, «osvojio» je zadarski Maraschino, a u njemu je osobito uživao nakon ručka ili večere. Obožavali su ga i francuski kraljevi Louis XVIII., Charles X. i Louis Philippe, te ruski car Nikolai I., maršal Marmont. Britanski kralj George IV. slao je u Zadar svoje ratne brodove po stotine sanduka Maraschina za kraljevski dvor u Londonu i za guvernere Malte i Krfa.


Godine 1871. Maraschino je u zadarskoj luci ukrcan na engleske brodove po narudžbi engleske kraljice Victorie. Godine 1887, 26.rujna princ od Walesa – koji je kasnije postao kralj George V. – bio je na proputovanju kroz Zadar. Tom je prigodom osobno posjetio zadarsku tvornicu likera Drioli i uručio narudžbu za veliku količinu boca glasovitog zadarskog specijaliteta. Tijekom svojih 5 stoljeća Maraschino iz Zadra je bio i ostao ponajprije piće elite; pili su ga svjetski ljubavnici poput Casanove, svjetski vojskovođe poput Napoleona, svjetski filmski i književni klasici poput Hitchcocka i Baudlaira, svjetski glumci i pjevači; pili su ga i na prvoj i posljednjoj plovidbi legendarnog s/s Titanic-a.



Na zadovoljstvo ljudi od ugleda i znanja, do najuspješnijih poslovnih ljudi suvremenog svijeta i na ponos Zadra i hrvatskog gospodarstva Maraschino zadarski i danas se proizvodi u svom rodnom gradu, u MARASKI ZADAR, po tradicionalnoj recepturi s početka 16. st., od male ali bogate dalmatinske višnje maraske