27.06.2005., ponedjeljak
Idemo na more i druge priče
Svako ko se posljednjih dana našao unutar deset metara od nekog sretstva priopćavanja, imao je prilike čuti silne hvalopjeve na temu autocesta Zagreb-Split. Dobro ok nije to loša stvar. Za bijednih 157 kuna cestarine, plus još recimo toliko za benzin, možete svom autu podariti onaj jedinstveni i neponovljivi look, koji daje jedino ključ u vještim rukama neshvaćenog majstora reljefa. Ali ima tu par stvarčica koje valjda nisu stigli spomenuti od mlaćenja prazne slame i koncerata silnih, pa reko' da ih se ja makar ovlaš dotaknem.
Za početak oni čije pamćenje seže do perioda prije ovog radikalnog pokretanja Hrvatske, će se možda sjetiti da je gradnja autocesta, koja je u spomena vrijednim količinama započela pod Račanovom vladom, od kreatura koje su danas na vlasti bila prozivana kao besmisleno bacanje novaca potrebnijeg drugdje, mazanje očiju narodu i ko zna što sve ne. Dobro još je stvari bilo drugačije. Svi su oni tada bili Norci, Thompson je punio stadione, izručivanje hrvatskih generala kojeg doduše tada još nije bilo, tribunalu za ratne zločine na teritoriji bivše Jugoslavije u Den Haag-u, je prozivano kao veleizdaja hrvatskog naroda, strane sile Hrvatskoj niti su trebale niti su imale što tražiti u njoj. Bio je to period nakon kojeg će nastupiti pokretanje Hrvatske, smanjenje PDV-a, vraćanje duga nastalog Tuđmanovom pljačkom mirovinskog fonda umirovljenicima.
Danas Norac trune u zatvoru, Thompson ne smije ni primirisati stadionu, generali se izručuju šapkom i kapom, vlada se lomi oko toga bi li se prije uvlačila u šupak Bush-u, EU-u, MMF-u ili nekom četvrtom. Pokretati se može eventualno stečaj Hrvatske, a vesela vijest je da za pokrivanje proračunskog deficita ipak nije neophodno povećati PDV, već se to navodno može pokrpati ukidanjem nulte stope za turizam, inače opće proklamirano čudo koje bi prema riječima profesionalno pametnih ljudi trebao postati osnovna ako ne i jedina privredna grana u hrvata. Stavljajući nas tako rame uz rame s gospodarskim divovima razvijenog svijeta kao što su Bali ili Sejšeli. Očit korak prema ostvarivanju tog cilja je proširivanje i inače bezobrazne pljačke turista i na državu. Doduše prema mojem ograničenom znanju matematike, skok sa 0% na 22% pretstavlja beskonačno povećanje poreza u toj kategoriji, ali da se ne zaplićemo sad u semantiku. Početak povratka duga umirovljenicima se odlaže za 2007. Čitaj nakon sljedećih izbora, pa nek se nova vlada vadi iz HDZ-ovih govana.
Kad se sve to sabere, nije ni čudo što par dovršenih kilometara autoceste koji su još falili odjednom daleko bolje izgleda. Naprosto fenomenalna stvar! Ma šta fenomenalna, najveće postignuće u povijesti kugle zemaljske, ako ne i šire. Besplatni koncerti u Zagrebu i Splitu, derneci između i ostale prigodne manifestacije, financirane pretpostavljam iz proračunskog suficita su jedini logičan izbor za obilježavanje tako monumentalnog događaja. Hm... imam neobjašnjiv osjećaj da mi se potkrala pogreška negdje u prethodnoj rečenici, ali nikako ne mogu staviti prst na nju.
Khm, khm, kruha i igara, još da ovi pobjede te Šveđane i odu u Njemačku... Uzmite svjetsko prvenstvo, lakše se diše do saborske mirovine. Jedino što mi taj dio s kruhom nije baš najuočljiviji. Osim ako nemate birc u kojem se gledaju potencijalne utakmice. Ili eventualno niste koncesionar autoceste. Ili vas je neko potplatio u svezi glede autoceste. Ali ta teoretska kategorija je relativno ekskluzivna što se potencijalnih mitoprimaca tiče, pa kao takva teško da donosi korist širem krugu pojedinaca.
|
- 01:39 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
21.06.2005., utorak
Život je more
... Glasi jedna od teorija. Ostale se u grubo daju razvrstati na one koje tvrde "nema boga" te sukladno tome propovjedaju iskorištavanje svega što se iskoristiti može, jer samo jednom se živi. I one koje se s tom tvrdnjom ne slažu, ali koje svoju protutvrdnju tumače na vrlo šarolike načine. Tako je bog prema jednima sudija koji viri iz svoje nebeske lože i škraba u bilježnicu ocjene dijeleći raj od pakla. Prema drugima je komičar koji nas svako malo tjera da gledamo jedan te isti njegov nastup i nakon svake predstave nas mlatne čekićem po glavi. Da zaboravimo kako smo ga već x puta gledali. I tako sve dok konačno "iz prve" ne shvatimo vic i oduševimo se njegovim performansom. Trećima je on samo nedefinirana pojava koju ipak smatraju na neki neobjašnjiv način ključem svoje egzistencije. Neka amorfna energija koja prošarava ledenu prazninu kosmičkih prostranstava.
No bez obzira na izabranu varijantu, opći utisak je da nas je neko ostavio nasred oceana, bez sekstanta i kompasa, da tražimo put ka nepoznatom odredištu. Sudarajući se pritom svako malo s drugim manje ili više dezorjentiranim akterima tog spektakla ili farse ovisi koga pitate, čiji brodići urezuju samo njima shvatljive figure na uzburkanu pučinu, uvjereni da su upravo to one prave, koje prate put ka smislu. Čisto da stvar bude zanimljivija!
Naravno sljedbenici jedne i druge struje misli će vam često i glasno nuditi mapu do skrivenog blaga. Samo ako ste ih spremni slušati, a ponekad i kad niste. Ali pitanje ostaje, kao i kod bilo kojeg ofucanog derleta koje vas vuče za rukav pokušavajući vam uvaliti svoju kramu. Kako znati da baš na njegovoj X uistinu označava točku? Tim više što ucrtana staza na mnogima od njih do cilja vodi tek preko konačnog brodoloma. Čineći naknadnu korekciju kursa, u najmanje ruku problematičnom.
Bilo kako bilo jedno je sigurno. Uživanje u trenutcima zatišja je preporučljivo. Koliko god oni nosili sa sobom nasukanost nasred naizgled beskrajnog oceana. Sljedeća oluja u pravilu nikad nije daleko, a ako pretpostavimo da ne postoji slučajnost, to još uvijek ostavlja pitanje: "znači li ona da smo na pravom ili krivom putu?", po već uobičajenoj šabloni širom otvoreno!
|
- 14:58 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|