kad me pokriju bijelom zastavom
i posljednju misao iz mene isjede
na nebu ce sjediti mjesec
i povjetarac će nositi dušu moju..
sklopljenih očiju gušit će se dani,
zaljubljeni će se sjećati pjesama
gorit će neke nove vatre u srcima.

kad mi tijelo odnesu na puste ravnice
i bace u neku svijetu nepoznatu jamu
lagano ću nestati iz anđelovog sjećanja
priče o nama će izgubiti pravu istinu
ostat će suhe riječi na mrtvim usnama
nepoznat jecaj u gluhoj noći dok sunce spava.
i nada da će s vremeno biti bolje..

najduži su dani bez tebe..
znam da sam te slomio nakon svega..
vratio bih vrijeme da mogu
i izašao iz prostorije da me nikad ne upoznaš.
da ne plačem zbog tebe sada
da ne plačeš zbog mene.
najdraža moja i jedina ...
kad bi samo znala....
ostaje još samo molitva za kraj....