petak, 27.04.2007.

Isplati li se biti dobar?

Olla dragi moji!!
Znate koji je danas dan? Pa petak,a što je petkom…e tada se ja javljam i za one nestrpljive pišem post sebi i njima za dušu….

Sigurno se pitate čemu ovaj naslov i kakve veze uopće ima ovako banalno pitanje?
E da, ovo je jedno malo pitanje bilo kada smo dobili odgovoriti na prije postavljena pitanja vezana za Gundulićevo djelo ' Suze sina razmetnog '. lektira koju ja inače stvarno ne volim čitate, posebno ako je djelo pisano u stihovima….da crknem…
Za one koji ne znaju;djelo obrađuje temu oprosta i dobrote oca prema sinu koji je zbog jedne žene, koja ga je svojom ljepotom(ali ne i uzvraćenom ljubavlju) očarala,a on je cijelo bogatstvo,imanje,novac i blago potrošio nju. Otišao je od kuće i vratio se praznih džepova! Otac mu je oprostio….inače je djelo nastalo po uzoru na priču iz evanđelja…..
No, da ja sad vama ne držim sat lektire, evo malo mojih razmišljanja……

Što je dobrota? Tako jednostavno, a opet teško pitanje. Kada biti dobar i da li svi znaju prepoznati ju,osobito ju uzvratiti..povezana je sa ljubavlju, zar ne? Uzvraćena,neuzvraćena,..velika,mala…prijateljska ili ne…
Dobrota je jedan mali znak pažnje prema djetetu, prema staroj osobi, prema prijatelju, prema osobi koju i ne poznaš. Ona je vedar osmijeh na licu i toplina koja znači iz očiju tvojih, mojih..ona je znak zdravog duha osobe koja ti može i želi pomoći. Kada prijatelju posudiš bilježnicu, kada mu pomažeš pod testom, kada savjetuješ tebi dragu osobu..a onda sve ti se vrati gotovo suprotno…netko na račun tebe dobije ocjenu, za sve ti kriv ispadneš, izda te i razočara da uopće ne možeš prepoznati tu osobu…pa kakav je ovo život?? Pokušaš biti dobar,a kako ti se vraća?NIKAKO! želiš nešto,a od toga ni oni mali trunčicu ne dobiješ….i što sa takvima oko sebe..njima će se sve to obiti od glavu,a kada shvate cijeniti dobre osobe za to će biti možda malo kasno!
Bila sam dobra,a ona mi sve to zaboravila. I dalje ću pokazati da sam ja dobronamjerna, takva sam kakva i jesam i da se ne želim mijenjati i pokazivati u onom drugom lošijem svijetu.
I am who i am because of my geenes, my family,my friends,depending on my education, surrondings and my mind….
Žalosno je kako se ponekad možeš razočarati u osobu koja ti je bila jedna od boljih….znala sve tvoje tajne, putove…katkada ste bile i nerazdvojne…………
Ako se prisjetim osobe koja je za mene i za sve vas koji ovo čitate umrla, trpila bičevanje, teški križ nosila i opet svim grešnim ljudima,čak i onima koji su bili protiv nje oprostila,a oprašta još i sada….Što se mene tiče ja sam spremna opraštati,ali onda to treba i cijeniti….
Dobro se dobrim vraća,ako ne osobno tebi, onda generacijama koje tebe slijede….
A što vi dragi moji čitatelji kažete na sve to???spremni ste praštati?biti dobri? Željela bih to znati…
Ovaj post će možda moje curke i prepoznati i reći mi da se ne živciram..ali cure moje ja se stvarno ne živciram. Ovo je samo mali znak kako u životu kroz svašta se mora proći i kako postaneš bogatija za iskustvo više i naučiš više…a ja sam i naučila…..čovjek cijeli svoj život uči, od onoga dana kada dođe na svijet i do dana odmora s 'one' strane svijeta…

Neki će možda misliti da je sve ovo glupo što pišem i kako mi se da…ali to je ono što ja osjećam,a osim toga obožavam pisati na comp.pa eto….ljudi nisam luda…hehe….ma ovi blogovi su zakon!!!!

Toliko od mene za sada,a kasnije.možda čak i sutra vam se javim i napišem malo o događanjima koja su bila ili slijede…..
Znam da se mnogima neće dati čitati ovoliki post,al' ajd barem ostavite mi komentarčić..
Pozdrav novim komentatorima,opet.hvala vam,a vi ostali moji nastavite puniti moj sandučić komentara…oni anonimni bi se barem mogli potpisati za početak….

Sve vas puno vojim jako,jako,jako…..i šaljem ogromnu pusu….
Olla!!

subota, 21.04.2007.

Dugo očekivani... Prag...i moj post..!!!!

Pozdrav svima.....
kažu mi svi da sada slijedi moj post o Pragu...što reći? sve već je napisano, opisano, svi već sve znaju kako nam je bilo, šta smo radili i ostalo.....ali eto da ugodim mojim curkama koje su ovaj post čekale....sorry curke ....
pišem post i opet je petak, zanimljivo, postalo mi je nešto uobičajeno......doduše tad jedino ko' čovjek sjednem i napišem ono što milslim......
Prag ili Praha(kako ga njegovi stanovnici vole nazivati) lijep i jednostavan gradić,ali i opasan. zapamtite ako se ikada nađete u Pragu pazite kada prelazite cestu jer im tramvaji voze kako im volja, na prijelazu nemate uopće semafore.....i tako sam vam ja,josipa, mitra i čini mi se džakula i matka zamalo stradali....mitri i meni je falio samo mali koračić da nas tramvaj pokupi.....ni sama neznam kako je to prošlo(još i sada vrtim film u nazad)....pa i bilo je i onih što su se malo izgubili tj, on(Dinko) se izgubio..ne binite našli smo ga ubrzo. jedan cijeli dan smo obilazili Prag i njegove znamenitosti, drugi išli u shopping,a treći već kući i po povratku posjetili prelijepi Beč,bili smo i u Pratteru,e tu je bilo ludo..to mi je bio jedan od najboljih dijelova exkurzije......dragi moji da ne bi mislili da smo bili tako radoznali i s oduševljenjem obilazili sve...mi smo vam po noći lumpovali....'lumpuj do zore'....ček smo i jedan dan išli u disco,ali je malo bio jadan...pretrpjeli smo i to...u sobama navečer billoo je više nego super, pilo se,bojali smo čak i kosu(ja sam bojala Anju i Monu), upoznali smo dečke iz Splita, Metkovića, Brača, održao se i mali party......stvarno ludo i nezaboravno....posebno zadnja večer,tako to bude....tri dana su stvarno premalo za nas.....mi bi još!!!!stoga, Španjolska pripremi se za dolazak veće skupine ludih tinejdžera..!! malo da i hotel spomenem. zvao se STEP sa 3*** tj. oni koji su bili nasedmom i osmom(kao mi,soba br.812.) imale su 4****.da ne zaboravim u sobi smo bile:Mona,Maja;Anja i moja malenkost. a kada uđete u njega odmah na početku vidite crne kožne fotelje,bar,i mali vodoskok...prelijepo.u sobi smo imale plazmu, mini bar, sef...a šta da vam više kažem.....hrane nije nedostajalo jer je bio švedski stol,uzimaj si koliko ti volja....a i u našoj sobi stalno se nešta jelo.....e da ne smijem zaboraviti vožnju brodom po Vltavi i ručak(bio je odličan),nešto jako lijepo.....tako je nama bilo i jako BRzo je proletjelo....da nam je opet otići i ponoviti i popraviti neke stvari....sve u svemu ZaKoN!!!!toliko ubuđenja, odbrojavanja, spremanja, živciranja za jedno putovanje...a što će tek biti iduće god...ma sve se to isplatilo....zar ne??!!
za svako putovanje veže me neka pjesma pa tako i za ovo.....pjesme su možda nekima ono 'da boli glava' ali u situacijama kakvima smo se našle jako su dobro se uklapale.......i kaže:
SVE BI SEKE LJUBILE MORNARE,
ALI MAME, MAME BRANE TO,
SVOJE MALE USNE BI IM DALE
KAD BI SAMO, SAMO SMJELE TO.....zar ne Anja.?
a sada :
PREMALO, PREMALO SVE JE TRAJALO, TRAJALO
EJ DUGO SU, DUGO SU KIŠE PADALE, PADALE.....jel tako Mjao?
i za kraj:
PRVA, DRUGA, TREĆA,NEK' NAS PRATI SREĆA......ovo nam je trebalo na putu jer su nam vozači malo bili specijala.....a ineče samo za Danijela...i društvo s početka busa...Mona?
prošao dugo očekivani Prag,prebrzo,a nama i ovaj tjedan skupa s Pragom......sada treba zagrijati stolicu......a znaš da mi se da...
toliko od mene za sada...atmosferu i ostale detalje ćete vidjeti na slikama...
komentatori moji hvala.....
pozdrav svima koji me poznaju(da sad ne nabrajam pa da nekoga ne bih izostavila) i koji ovo čitaju ak slučajno se nekako nađu na blogu.....
moje društvo iz razreda vidimo se sutra na nadoknadi iz ej...koma,oću spavat!!!!!!!!!!!!!!!!!
zadovoljne curke? a sada želim komentare!!
svima vama šaljem ja
vejiki
kissi kisssi

subota, 07.04.2007.

Evo javila se ja!

olla! amigos!
Evo i mene malo....pa mislim i red je da se javim, neki su već odavno očekivali novi post al' štaš kad je meni dan od 24h prekratak...vrijeme mi prebrzo prolazi.ako malo bolje pogledam,pa naš drugi rezred je sad gotov,iduće godine treći pa četvrti i taj još najkraće traje...a tako se sjećam još prvog dana kada sam došla u gimnaziju, stidljivo stajala u redu i upoznavala nove prijatelje a kojima bih svega par riječi progovorila u klupi kada nas je Drago razmjestio....a sad..svi smo se nekako zbližili, možeš nekome nešto uvijek reći i dobaciti i on se neće naljutiti, ko' da se znamo sto godina...i sada eto ta pijanka u subotu,bio bi tako super kad bi stvarno svi došli da bar dio vremena provedemo kao pravi,složni prijatelji.(pravi prijatelji su upravo oni iz srednje škole)...jer ni sami neznamo što nas čeka iduće godine,a nakon četvrte godine svako krene svojim putem...neznam zašto ni kako ali ovaj rezred mi je stvarno prirastao srcu....i zato trebamo koristiti ono što nam se pruža,svaku sekundu našeg mladog života..najluđe godine....
a sada malo o našem putu...što donosi ovo putovanje,a što ono iduće godine?teško je znati jer nije sve zu životu savršeno i ono što je kratko traje.....da ne duljim;moj cijeli razred ide(31+1),točnije 4 autobusa, stoga Prag-primpremi se za katastrofu,stižemo za par sati!!
Škola;nevolim kad me svi uvijek pitaju 'kako u školi?' i što odgovoriti na takvo glupo, tupavo, odvratno pitanje? što biste odg.?..ja njima svima lijepo kažem:'ide,(jer kao nesmije stajat na mjestu pufff) gura se nekako!? pa neću ja sad nekome objašnjavat kolio sam dobila kako je ovo, kako je ono...a nemogu se baš pohvaliti da mi je njabolje...katkada čovjek stvarno više nezna kako?sve pokušaš i trudiš se i ne ide.....tješim se da je to ipak mala prolazna faza u životu i da ču ja uspjeti u onome što želim...
a ljubav;e vidite ona malo stoji na mjestu...iskreno i neda mi se neka veza....i nema se vremena...
eto moji čitatelji toliko od mene....javim se uskoro(nadam se ) i kad se vratimo moram ubaciti slikice sa puta....večeras sam trebala ubaciti neke slije ali sam totalke umorna, evo jedva i pišem...tako da slije opet odgađam za drugi put...................jel sad Mona zadovoljna i ostali zbog posta?
Možda će neki od vas misliti kako sam se previše uživila pisajući ovaj post ali to je ono što je bilo u meni i što sam imala potrebu iznijeti iz sebe...
hvala mojim novim komentatorima
pozdrav veijiki
pusa vejika