|
Ovaj blog je pročišćena verzija Cartmann bloga. Na osnovnom blogu se osim članaka koji mogu biti korisni neovisno o vremenu čitanja, nalazi velik broj dnevnih komentara koji u pravilu vrlo brzo gube na aktualnosti. Zato sam odlučio na ovom blogu izdvojiti informacije za koje smatram da mogu biti korisne, nadam se da će nekom i biti.
Tekstovi nisu poredani po vremenu pisanja! Cartmann |
|
IZRAČUN VRIJEDNOSTI
Market Cap: Ukupna vrijednost (u dolarima) svih izdanih dionica, izračunava se tako da se pomnoži vrijednost jedne dionice s brojem izdanih dionica. Enterprise Value: "Market Cap" zbrojen s ukupnim dugom i obveznicama (preferred dionicama) te oduzetom gotovinom (ili bilo kakvim oblikom gotovine). Enterprise Value označava vrijednost koju je potrebno dati da bi postao 100% vlasnik kompanije, odnosno ukupnu vrijednost kompanije. Gotovina u blagajni ne ulazi u računicu zato što se kupovinom kompanije izravno postaje i vlasnikom gotovine. Price To Book Ratio: Izračunavamo tako da podjelimo cijenu dionice (close price) s "book" vrijednosti dionice. Ako se izrazimo kroz formulu, ista bi izgledla ovako; P/B= Price Share/Book Value Per Share. Velik P/B može značiti da je dionica precijenjena, a mali P/B da je podcijenjena, ali takodjer mali P/B moze značiti da firma ima ozbiljnih fundamentalih problema, tako da je opasno dionicu s malim P/B izravno uzeti za podcijenjenu dionicu, odnosno kandidata za financijski napredak. Pojam "Book Value" se definira vrijednost kompanije, odnosno iznos koji bi ostao da kompanija ovog trenutka odluči prestati poslovati i uzeti stvorenu vrijednost, odnosno proglasi likvidaciju. Izražena kroz formulu glasi; Book Value=Assets-Liabilities. Assets=imovina, liabilities=obveze(dugovi). Book Value Per Share se izračunava jednostavnim dijeljenjem Book Value s brojem izdanih dionica. Price To Earnings Ratio: Ili P/E ratio, o njemu smo već pisali, izračunava se dijeljenjem cijene dionice (ili "market value per share") i EPS (earnings per share). Ako se odnosi na proteklih 12 mjeseci nazivamo ga trailing (ttm) P/E, ako se odnosi na buduće razdoblje (predviđanje), nazivamo ga forward (fye) P/E. Price To Sales Ratio: Izračunamo ga tako da zbrojimo market cap (zbroj vrijednosti svih izdanih dionica) i podijelimo s prodajom (ukupna vrijednost robe koju je određena kompanija prodala) u određenom razdoblju (12 mjeseci). Kako nisu uračunati dugovi, ovaj podatak može lako zavarati, u pravilu se uzima kod uspoređivanja kompanije s ostalim kompanijama iz istog sektora, s marketom ili s prošlogodišnjim rezultatom iste kompanije. U formuli bi to izgledalo P/S=Market Cap/Revenues, a upotrebljava se i drugi način izračuna P/S=Stock Price/Sales Per Share. PEG Ratio: Price/Earnings To Growth. PEG dobijemo tako sto podijelimo P/E s predviđenim rastom EPS-a. Investitori ga vole koristiti kako bi izračunali potencijal dionice, ali kako je EPS predviđen, postoji realna mogućnost pogreške. U formuli bi izgledao PEG= P/E / growth in earn. ili npr. ako je P/E neke kompanije 20, a predviđen rast sljedeće godine 10%, PEG=20/10=2, ili PEG iznosi 2. Enterprise Value/Revenue: Pokazuje nam vrijednost firme u usporedbi s ukupnom prodajom iste (neki krivo nazivaju i «prometom»). Kad se od ukupne prodaje oduzmu troškovi, dobije se profit, odnosno dobit firme za to razdoblje. FINANCIJSKI POKAZATELJI Fiscal year Ends: datum u kojem završava poslovna godina. Most Recent Quarter: datum za koji su dostupni podaci u izvještaju o poslovanju. Npr. u izvještaju piše «podaci do 30.9», što znaci da su obrađeni podaci do 30.9. Quarter na hrvatskom znači tromjesečje, odnosno četvrtina godine. Profit Margin: Naziva se i Return on Sales, iskazuje se u postotku (%), a dobije se tako sto se podjeli dobit nakon oporezivanja s ukupnom prodajom (Total Ravenue). ROA: objašnjenje. ROE: objašnjenje. EBIDA: Označava kraticu za «Earnings before Interest, Tax, Depreciation, and Amortization». Ili, dobit prije oporezivanja, isplate različitih davanja i troškova amortizacije. EPS: objašnjenje. Book Value: Vrijednost kompanije, odnosno iznos koji bi ostao da kompanija ovog trenutka "zatvori vrata", odnosno proglasi likvidaciju. Izražena kroz formulu glasi; Book Value=Assets-Liabilities. Assets=imovina, liabilities=obveze(dugovi). Book Value Per Share se izračunava jednostavnim dijeljenjem Book Value s brojem izdanih dionica. Sales (Revenue) per Share: Označava iznos ukupne prodaje (proizvoda i usluga kompanije) podijeljenog s brojem izdanih dionica. Cash per Share: Označava ukupnu gotovinu (cash) koju kompanija posjeduje plus kratkotrajna ulaganja podijeljena s brojem izdanih dionica. Odnosi se na posljednje obrađeno tromjesečje (četvrtinu godine). Total Cash: Ukupna gotovina i kratkotrajna ulaganja u periodu posljednjeg tromjesečja (quarter). Current Ratio: Prikazuje nam sposobnost kompanije da plati svoje kratkoročne obveze. Izračunava se oduzimanjem kratkotrajnih obveza od vrijednosti kratkotrajne dobiti. U Hr se poznaje i kao likvidnost kompanije, kod nas mnogo popularnija zbog čestih dugovanja među kompanijama, tako da se često dešava da određena kompanija posluje s značajnom dobiti, a svejedno je u dugu, jer proizvode koje je prodala ne može naplatiti u traženom periodu, te je prinuđena dugovati drugim kompanijama i nerijetko time ugroziti svoje poslovanje. Total Debt To Total Equity: kako sam naziv govori, radi se o odnosu ukupnog duga podijeljenom s iznosom ukupne vrijednosti izdanih dionica. Free Cashflow: novac koji ostaje nakon što se od gotovine uložene u poslovanje oduzmu troškovi. Ne treba ga miješati s iznosom dobiti, jer se dobit često nalazi u robi, a ne u gotovini tj. uložena je u poslovanje. Slobodna gotovina se može upotrijebiti u mnogo korisnih načina, proširivanje poslovanja, kupovina drugih firmi, dodatna promidžba. OSNOVA I POVIJEST CIJENE DIONICE Beta: Usporedba pomaka cijene dionice s pomakom indikatora ili market indexa, odnosno usporedba kretanja cijene dionice s kretanjem S&P500. Osvježava se mjesečno. Price: Cijena ili (trenutna) vrijednost dionice, označava završnu cijenu neke dionice, odnosno ponuđeni (Bid) ili traženi (Ask) iznos za određenu dionicu. NYSE, Nasdaq i Amex s terminom «The Price» oznacavaju završnu cijenu na posljednji petak, Pink Sheets ili drugi OTC boardovi označavaju u trenutku kad su objavili izvještaj o cijenama dionica. Price, 52 week High: Iskazuje najveću cijenu dionice u protekla 52 tjedna. Price, 52 week Low: Iskazuje najnižu cijenu dionice u protekla 52 tjedna. Moving Average: Označava liniju prosječnog kretanja cijene dionice u određenom periodu. Koristi se u tehničkoj analizi prilikom izrade chartova kojima se želi prikazati kretanje cijene dionice u određenom periodu. STATISTIKA 3 Month Average Daily Volume: Prosječna dnevna količina trgovanih dionica u protekla 3 mjeseca. Broj mjesečno trgovanih dionica se podjeli s 22 da bi se dobila dnevna količina. Shares Outstanding: Broj izdanih dionica. Float: Broj dionica koje posjeduju mali dioničari (javnost). Izračunava se tako da se od ukupnog broja izdanih dionica oduzmu dionice koje posjeduju ''insideri'', vlasnici kompanije, i dionice pod pravilom br. 144. Shares Short: Dionice koje su posuđene investitoru, a još nisu vraćene. Short Ratio: Broj dana potreban da bi investitor vratio (ili kupio pa time vratio) dionice koje je posudio, u odnosu da broj dionica kojima se trguje u razdoblju od jednog dana. Short % of float: Broj short shares podijeljen s float. DIVIDENDA I DIJELJENJE VRIJEDNOSTI(SPLITS) Dividend (ttm): Zbroj iznosa svih dividendi isplaćenih u razdoblju od 12 mjeseci. Dividend Yield: Iznos koji se dobije nakon sto se podijeli zbroj dividendi isplaćenih u godini dana s cijenom dionice. Dividend Yield je obrnuto proporcionalan cijeni dionice, odnosno sto je cijena dionice veća, Dividend Yield je manji. Visok Dividend Yield nam može pokazivati da je dionica podcijenjena, a nizak da je dionica precijenjena. Cartmann |
|
1. Staviti novac na stol, nuzno je da ima barem 5 znamenki i da je sluzbeno sredstvo placanja u zemljama europske unije.
2. Sjeli u auto i uputili se prema Sloveniji, s putovnicom u djepu, makar granicu mozemo preci i s osobnom. Nije 100% sigurno da je potrebno imati, ali ne krecite bez nje. Naravno, mora biti valjana. 3. Otisli do poreznog ureda u Ljubljani, Dunajska cesta 22, rijecani i dalmatinci mogu ic u ured u Kopru, Ferrarska ulica 30. Porezni ured u Kopru radi ponedeljkom od 8:00 do 15:00, srijedom od 8:00 do 17:00 (pauza od 12 do 13h) i petkom od 8:00 do 13:00. Tamo pokazete putovnicu i dobijete porezni broj. 4. Otisli do banke, npr. RBA , ne znam najnovije stanje, ali mislim da su oni najjeftiniji, otvaranje racuna dodje cca. 45kn, zatvaranje (ako to toga dodje) se ne naplacuje. Porez se na placa ako imate otvoren a`vista racun (po videnju), u slucaju da imate stedni racun placate 25% poreza _na kamate_. *Cijena slanja novca u inozemstvo je 0.1% od iznosa, minimalno 30kn, max. iznos nije naveden u cijeniku, u praksi je 200E. Primanje sredstava na racun se ne naplacuje.* Ipak, npr. Ameritrade naplati $20 prilikom slanja sredstava, neovisno o iznosu, nisam primjetio da naplacuju kad njima dolaze sredstva. Za placanje je potrebno doci u RBA Slo banku, tj. nije moguce online izvrsiti placanje. Ako se sto promijenilo, provizije ili mogucnost online reguliranja racuna u SLO, bilo bi ok da onaj tko zna vise, to i kaze. :) Banke rade u principu od 9 do 17.30, 99% njih tecno govori hrvatski jer su isti ucili u osnovnoj skoli. Cartmann |
|
Indexi su presjek kretanja cijana na burzi, odnosno burzama. Osobno ne volim razmisljati o njima jer me prisjete na vrijeme prije 8-9 godina, kad sam buljio u njih kao tele u sarena vrata, crtao ih po hamer papiru, a da pojma nisam imao sto zaista znace tj. nisam imao pojma da ne znace nista. :) Ok, salim se, to su bitni pokazatelji i sluze tome da znamo sto se opcenito desava(-lo) na burzi u odredjenom vremenskom periodu, iz tih podataka cesto mozemo izvuci mnoge informacije bitne za donosenje odluke prilikom kupnje ili prodaje dionice. Ali, s druge strane, nista nam ne znaci cinjenica da trziste ide gore, ako nase 3 dionice idu dole, i obrnuto.
Ove s strane su tu samo zato sto lijepo izgledaju i ostavljaju dojam da radim nesto ozbiljno. Ipak, da se ne bi dogodilo da vam u miljunasu dodje pitanje koliko dionica se trguje na NYSE, te da ne popusite lovu (ipak je najbitnije zaradit lovu), evo nekoliko podataka iz "opce kulture". US BURZE: (kao nas ZSE, mjesto na kojem se trguje) - NASDAQ Stock Exchange (nudi oko 3100 kompanija) - New York Stock Exchange (NYSE - nudi oko 2800 komp., 2100 americkih) - American Stock Exchange (AMEX) - uglavnom srednje/manje firme, opcije,... - OTC Bulletin Board Market - Pink Sheets (ne radi se o tradeanju porno glumicama, makar ime tako govori) Glavni pokazatelji stanja: Dow Jones Industrial - prati 30 velikih kompanija, relativno nepouzdan, ali najpopularniji NASDAQ - prati 4000 raznih kompanija, imho, dovoljan i najbolji pokazatelj, S&P 500 - kako ime kaze, 500 razlicitih us kompanija, smatra ga se nasljednikom zastarijelog Dow Jonesa. Skroz ok, iznimno popularan. Kratice znace Standard&Poor. Russell 3000 - prati 3000 manjih kompanija, ili 2000, pise mu iza imena, bitan za one koji ulazu u manje firme (da steknemo dojam, kad u US imas firmu s 498 zaposlenih smatraju te malim poduzetnikom, tj. za firme teske izmedju 300 miljuna i 2 miljarde usd). Cijene dionica takvih firmi u pravilu se pomicu mnogo vise no dionice velikih firmi, imamo dosta tradera koji su zaradili desetke miljuna na takvim firmama. Wilshire 5000 - prati preko 6500 raznih dionica, ali to ne znaci da je najbolji, vec da moze fino prevarit naivnog promatraca jer tu ima svaceg, nije nesto bitan, dobar dio brokera ga uopce ne prati. NYSE Composite - presjek svih common dionica koje se tradeaju na NYSE. U US ima 380.000 registriranih "brokera", sad, ne kuzim da li misle na investitore u securityje, ili bas brokere s dokumentom za tradeanje na burzi, jer mi se cini previse za "certificirane", prije bih rekao da se radi o prof. traderima koji za zivot zaraduju tradeajuci (tako su prijavljeni u zavodu za zaposljavanje). Svakako, prosjecna (znaci kad se zbroje place svih i podjeli s njihovim brojem) placa tih prof. tradera iznosi 17.000 usd godisnje. Kad se od toga oduzmu porezi (neke drzave nemaju poreza, u ny bi otislo pola od te cifre) izadje cca. 12-14k. Za usporedbu, u NY apartman od 25-35m2 u prosjecnom dijelu grada, npr. Queensu (kao npr. novi Zagreb) dodje od $800-1200, net, kabelska, rezije,..jos bar 150-200. Vecera u prosjecnom restoranu, znaci ne ko u meksickim filmovima, ali ipak u njemu nikad necete vidjeti celebrityja, dodje oko 50-80 po osobi. Ok, stockbrokeri u NY zaraduju vise no u ostalim krajevima, ali ipak, zanimljiv "index" ili pokazatelj zivota prosjecnog stock brokera u US. |
|
Cilj bloga nije pisanje stručne knjige, ne samo zato sto nemam znanje za napisati knjigu, vec zbog cinjenice da je vec sve napisano bilo u jednoj ili više knjiga, bilo na internetu gdje se vrlo lako moze pronaci mnostvo tekstova i how-to publikacija, pa ne vidim svrhu otici npr. na www.investopedia.com te od tamo prepisivati ili prepricavati tekstove. A nista novo nije moguce izmisliti, pokusaj neceg takvog bi bio smijesan i nimalo zanimljiv.
Dvije su osnovne metode proucavanja (analiziranja) dionica, tehnicka i fundamentalna, moze se kombinirat i "tehnimentalna". :) Ukratko, fundamentalna se bavi analiziranjem kompanije, tehnicka analiziranjem cijene dionice. Sad ce te pitat "pa dionica je dio kompanije?!?". Jest, ali kako i samo ime kaze, fundamentalna, osnovna, temeljna, basic, kardinalna....znaci gledamo financijske podatke kompanije, razmisljamo kuda ista ide na nekom osnovnom principu (proucava se cijeli sektor, npr. nakon Katrine se ocekuje da bi sektor koji se bavi rasciscavanjem i gradjevinom trebao napredovati, ali razmatra se i to hoce li cjelokupno trziste uci u recesiju te koliko bi to moglo utjecati na firmu koju analiziramo), naravno, pri odlucivanju se koriste i podaci o poslovanju firme, koliko je ista zaduzena, da li troskovi iste rastu ili padaju, koliko se ulaze u marketing,..i jos hrpu sitnica poput slanja maila odvjetniku ili PRu te firme s pitanjem da li se protiv iste vodi kakav postupak.., a sve da bi pokusali doci do krajnjeg zakljucka - gdje ce ta firma biti sutra, ili za godinu dana. Jedna od osnovnih prednosti fundamentalne nad tehnickom se uzima to da tehnicka objasnjava zasto je nesto bilo tako proucavajuci sture podatke, a nije bas najbolja u ocijenjivanju sto ce se desiti sutra, ili, ako na temelju proucavanih podataka i dodje do nekih ideja, tesko je reagirati dovoljno brzo. Neki od "čača" stock tradinga poput Warrena Buffetta koriste fundamentalnu analizu. Svakako, bez obzira koju analizu izabrali kao osnovnu, tehnicari koriste i fundamentanu, kao sto fundamentalci koriste tehnicku da bi provjerili/potvrdili svoje predvidanje ili odluku. Tehnicka analiza, kako sam vec napisao, se bavi "dionicom". Ukratko, trgovina na ovom svijetu se odvija od vremena Kaina i Abela, tehnikalci su uvjereni da sve sto se moze dogoditi u buducnosti je vec zapisano negdje u proslosti, samo treba uociti indikatore te ih primjeniti u sadasnjosti, ili buducnosti. Da ne idem previse siroko, post o oscilatorima i chartovima opcenito cu ostaviti za drugi put, overall, bit tehnicke analize tj. gledanja u chartove (kao kad doktor gleda u nalaz) te uz pomoc raznih principa i citanjem chartova dolazimo do zakljucka gdje bi dionica trebala biti sutra, npr. mi iz Hr mozemo "voljeti" dionicu Plive, nadati se da ce sutra ici gore i biti zapazena na trzistu, ali ako smo tehnicari, a chart govori da dionica nema perspektivu, necemo je kupiti. E, da spomenem i "double top", pojam koji je spomenuo Bijeli Mish, jer, na moje iskreno cudenje :), counter pokazuje da nas dvoje nismo jedini koji citamo, radi se o tehnickom pokazatelju kad graf prikazuje slovo "M", dionica je dvaput dotakne vrh (peak) na priblizno istom nivou cijene, ako ga ne probije, najcesce nakon toga izrazito padne, dobar trenutak za shortanje koje smo spomenuli u proslom postu. |
|
Uvjete za uvrštenje regulira Zakon o tržištu vrijednosnih papira, Komisija za vrijednosne papire Republike Hrvatske te pravilnik burze kojoj je podnesen zahtjev za uvrštenje.
Uvrštenje u hrvatske burze kapitala – skraćena verzija! Uvrštenje u ST (službeno tržište, Prva kotacija) – temeljni kapital Izdavatelja mora biti najmanje 100.000.000,00 kuna (sto milijuna kuna), te ispunjavati još nekoliko uvjeta koje neću navoditi zbog preopširnosti, a mogu se naći u pravilniku ZSE. Za uvrštenje u prvu kotaciju Varaždinske burze (VSE), minimalni temeljni kapital mora biti 30.000.000,00 kn (trideset milijuna kuna). Također, za uvrštenje u VSE Izdavatelj treba priložiti revidirana fin. izvješća za posljednje tri godine, te najmanje 25% temeljnog kapitala mora biti dostupno javnosti. Izdavatelji čije su dionice uvrštene u Prvu kotaciju ZSE (ST) dužni su redovito izdavati godišnja, polugodišnja i kvartalna izvješća (osim društava s ograničenom odgovornošću). Naknada za uvrštenje na ZSE iznosi 0,065% nominalne vrijednosti svih uvrštenih dionica, ali ne može biti manja od 75.000,00 kn, ni veća od 150.000,00 kn. Uvrštenje u RT (redovito tržište, ZSE) – u mogu biti uvršteni vrijednosni papiri Izdavatelja koji raspolažu financijskim izvješćima za najmanje 2 protekle financijske godine te imaju temeljni kapital od najmanje 20.000.000,00 kuna (dvadeset milijuna kuna), ili manje ukoliko je očekivana tržišna kapitalizacija veća od 10.000.000,00 (deset milijuna kuna). Također mora imati najmanje 50 dioničara, te minimalno 15% Dionica distributirano javnosti. Naknada za uvrštenje u redovito tržište na ZSE iznosi 25.000,00 kn. Uvrštenje u TJDD (Kotacija javnih dioničkih društava (JDD), po ZTVP) – za razliku od Prve kotacije u koju se dionička društva uvrštavaju isključivo ako to žele i ispunjavaju uvjete tj. na zahtjev, u JDD kotaciju su se dužna uvrstiti po sili Zakona, tako sva dionička društva koja izdaju dionice javnom ponudom ili imaju više od 100 dioničara i kapital veći od 30 miljuna kuna, moraju biti uvrštena u Kotaciju JDD. Glavna razlika je u transparentnosti poslovanja. Makar razlika između Prve kotacije i JDD kotacije nije velika, mirovinski fondovi smiju ulagati samo u prve kotacije naših burzi, osim ako se nešto u međuvremenu nije promijenilo. Naknada za uvrštenje u TJDD na Zagrebačkoj burzi iznosi 6.000,00 kn. JAVNA DIONIČKA DRUŠTVA Članak 114. (1) U smislu ovoga Zakona javnim dioničkim društvima smatraju se dionička društva koja ispunjavaju jedan od sljedećih kriterija: 1. izdaju dionice javnom ponudom, ili 2. imaju više od 100 dioničara, a njihov temeljni kapital iznosi najmanje 30.000.000,00 kuna. (2) U roku od 30 dana od dana izdanja dionica javnom ponudom, odnosno dana ispunjenja kriterija iz stavka 1. točke 2. ovoga članka javna dionička društva dužna su uvrstiti dionice u kotaciju javnih dioničkih društava burze ili uređenoga javnog tržišta. (3) Javna dionička društva dužna su prilikom uvrštenja dionica u kotaciju javnih dioničkih društava objaviti skraćeni prospekt, dok uvjete uvrštenja propisuje burza odnosno uređeno javno tržište. (4) Javna dionička društva obvezna su izraditi i u roku od 30 dana od posljednjeg dana u tromjesečju dostaviti Komisiji tromjesečna financijska i poslovna izvješća, a u roku od 45 dana konsolidirana izvješća. Financijska i poslovna izvješća za četvrto tromjesečje javna dionička društva obvezna su izraditi i dostaviti Komisiji u roku od 90 dana po isteku poslovne godine. (5) Komisija je ovlaštena pravilnikom propisati oblik i sadržaj izvješća iz stavka 4. ovoga članka te razdoblje i način na koji će se utvrditi ima li dioničko društvo više od 100 dioničara. (6) Komisija će izvješća iz stavka 4. ovoga članka učiniti dostupnima javnosti. (7) Javna dionička društva moraju prije uvrštenje vrijednosnih papira u kotaciju javnih dioničkih društava na burzi ili uređenom javnom tržištu dostaviti podatke o vrijednosnim papirima i njihovim vlasnicima iz knjiga dionica ili registara izdavatelja u depozitorij središnje depozitarne agencije radi dematerijalizacije vrijednosnih papira, prema rokovima i načinu dostave koji propisuje središnja depozitarna agencija, a odobrava Komisija. (8) Na javna dionička društva iz stavka 1. ovoga članka nad kojima je otvoren postupak stečaja ili likvidacije do okončanja istih ne primjenjuju se odredbe ovoga članka. Uvrštenje u kotaciju ''Slobodno tržište'' (VSE) - Za uvrštenje u "Slobodno tržište" potreban je statut društva, zadnje financijsko izvješće te zahtjev za uvrštenje koji popunjava broker. Izdavatelj također mora obavještavati burzu o sastancima nadzornog odbora, i to najmanje 5 dana prije sastanka, te o svim ostalim događajima važnim za moguću promjenu cijene. |
|
Hedge fondove (eng. hedge funds) u pravilu nisu registrirani i ne podliježu zakonskim regulama koje moraju ispunjavati registrirani investicijski fondovi. SEC pokušava regulirati poslovanje hedge fondova, ali i dalje ne uspjeva, bar ne u značajnijoj mjeri. Prednost takvih fondova nad klasičnim investicijskim fondovima je ta što hedge fondovi smiju trgovati na način koji nije dopušten ostalim investicijskim fondovima, npr. smiju shortati, ulagati u bilo koje dionice na bilo kojem tržištu, opcije i futurese, te poslove izvan tržišta vrijednosnica, baš kao i samostalni investitor. Namijenjeni su velikim korporacijama i imućnijim investitorima, najviše zbog zakonskih regulativa (SEC) koji nisu blagonakloni prema (riskantnim) hedge fondovima, npr. poneki hedge fondovi imaju minimalni ulog od milijun pa čak do 25 milijuna dolara, a neki su uz sve to i jednostavno zatvoreni za nove klijente (npr. Cramer Berkowitz). Također, SEC je zabranio oglašavanje hedge fondova, odnosno, ako nisu registrirani, nema se tko oglašavati. Mutual fondovi, za razliku od Hedge, su registrirani i nadgledani od strane SEC-a, a jedna od regulativa kojoj podliježu mutual fondovi je ta da im nije dopušteno svojim fond managerima plaćati proviziju od zarade (kod Hedge ona iznosi 1-2% od dobiti), što mogi vide kao razlog relativne neučinkovitosti managera u Mutual fondovima. Ipak, mutual fondovi raspolažu s oko 8 tisuca milijardi dolara ($7.818 trillion), za razliku od Hadge fondova koji raspolažu s oko 1100 milijardi dolara, po procjenama iz 2004. godine. Od negativnih strana treba spomenuti pojavu nekompetentnih hedge fond managera, ali zbog nedostatka SEC regulative i informacija o hadge fund managerima, klijenti teško raspoznaju kvalitetne managere od "varalica". Procjenjuje se da u cijelom svijetu ima oko 8 tisuca Hedge fondova, od toga 40tak offshore, i tek desetak velikih (Soros Fund Management, Clinton group, Bridgewater, Pequot,..
Hedge fondovi su organizirani kao "partnerstvo", gdje je glavni manager ujedno i glavni savjetnik (investitor), a financijeri ("klijenti") partneri. Ujedno su i netransparentni, što znači da ne moraju objavljivati gdje i kako ulažu novac svojih klijenata. Velik broj takvih fondova je registriran offshore, kako bi izbjegli plaćanje poreza. Špekulira se čak da su Hegde fondovi odgovorni za nagli porast cijene nafte kojima smo svjedoci posljednjih par godina, a razlog tome je, navodno, ulaganje najjačih Hedge fondova u futurese na naftu. Kako investicijskim fondovima nije dozvoljeno shortati, oni su "osuđeni" na gubitak u bear marketu, dok hegde fondovi zarađuju i kad padaju cijene, sto shortanjem, sto pisanjem i/li kupovinom opcija. Nisu pogodni široj javnosti i zbog mnogo većeg rizika od gubitka sredstava, veliki investitori su toga u potpunosti svjesni i spremni su riskirati u zamjenu za prihod veći no što bi ostvarili kod klasičnih investicijskih fondova, dok mali investitor najčešće to sebi ne može priuštiti. Prosječna naknada je 1% od uloženih sredstava, te 20% od dobiti, što je drastično više nego kod klasičnih investicijski fondova. Neki od poznatijih hedge fond managera su George Soros i Jim Cramer (Mad Money), koji je 2000. godine kad je DOW pao -6%, a S&P500 -11%, na "svom" portfelju zaradio +36%. Prošle godine je najveći prihod imao hedge fond kojem je manager Edward Lampert iz ESL Investments Inc., 1.2 milijarde dolara, kako je objavio PR Newswire. Hedge fondovi postoje već nekoliko desetljeća, ali o njima se počelo pisati tek nakon što je 1998. godine jedan hedge fond (LTCM) izgubio 4.6 milijarde dolara (dotad im je prosječan godišni prihod bio +40%), te time ugrozio čak cjelokupan bankarski sistem zbog velikih iznosa kojima banke kreditiraju hedge fondove. Ako vas zanima nešto više o tome, možete pročitati knjigu ''When Genius Failed'' autora Rogera Lowensteina. |
|
Iako je preminuo prije ravno 65 godina, odnosno 1940 godine, i danas se o njemu govori kao jednom od najcjenjenijih tradera svih vremena. Poznat i pod nadimcima poput Boy Plunger, The Great Bear, The Wall Street Wonder i Cotton King, Livermore je čak četiri puta za vrijeme svog traderskog staža izgubio, tri puta i ponovo stekao, multi-milijunske vrijednosti, ako bi tadašnji milijun pretvorili u današnje odnose, govorili bi o milijardama dolara. On je čovjek kojeg su držali odgovornim za veliki slom burze 1929. godine, a svoje «prste» je imao u svim većim krizama od 1917 do 1940. godine kad je i preminuo, odnosno kad je izvršio samoubojstvo. Iza njega su osim nebrojenih citata ostale dvije izuzetno cijenjene i danas rado čitane, odnosno knjige koje su obvezno štivo svakog tradera: "Reminiscences of a Stock Operator" i "How to Trade Stocks". O njemu bi se moglo ispisati par stranica teksta, ali za to će već trebati ili uposliti Google ili Amazon i kupiti njegove knjige. Izdvojiti ću samo neke od njegovih citata:
"Fear your losses and let your profits run" "It was never my thinking that made me money but my sitting tight" "Markets are never wrong, opinions are" Zanimljivo da je on bio samo jedan od poznatih businessman-a koji su život skončali na tužan način, npr.: 1. Predsjednik najveće US željezare, Charles Schwab, je umro u bijedi. 2. predsjednik najveće naftne kompanije, Edward Hopson je psihički nastradao. 3. Predsjednik newyorkške burze (NYSE), Richard Whitney je pušten iz zatvora da umre u svom domu, također bez novčića. 4. Najpoznatiji trader pšenicom, Arthur Cooger, umro na nepoznatom mjestu, kao prosjak. 5. Predsjednik internacionalne banke, Leon Fraser, izvršio samoubojstvo. 6. Ivar Krueger, predsjednik International Match Corp., također izvršio samoubojstvo, iako neki tvrde da je ubijen. ..te Jesse Livermore, kojeg smo već spomenuli. Tu listi nije kraj, ali to su najpoznatiji «nesretnici» tog vremena. |
|
CPI bi na hrvatskom mogli nazvati "vrijednost potrošačke košarice", odnosno, CPI sadrži cijene određenih proizvoda šire potrošnje, hrane, higijenskih proizvoda, energenata, najma i cijene stanova. Neki osporavaju vrijednost tog indexa zato što u njemu nisu uključeni proizvodi "uže" potrošnje i/odnosno luksuznije robe, npr. cijena korištenja interneta, kompjutera, mobitela,..(tehnologije), čije cijene padaju češće od ostalih proizvoda. Iako CPI nije u službenoj uporabi, mnogi ga koriste čak i u službenim dokumentima, kolektivnim ugovorima ili sindikalnim ugovorima. CPI je porastao, odnosno cijena robe u "košarici" je porasla za 0.2%, Briefing.com tvrdi da je to zanemariv porast, ali ipak, to jest porast zato što su cijene do sad rasle 0.1%. Ipak, ostaje vidjeti kako će Bernanke (novi FED chariman) reagirati na te predznake porasta inflacije.
|